kako sam izlečio astmu prirodnim putem

Kako sam izlečio astmu prirodnim putem, skinuo se sa svih lekova i neočekivano smanjio kilažu

Kako sam posle 6 godina korišćenja pumpice, izlečio astmu za samo nedelju dana, prirodnim putem promenom ishrane i skinuo se sa svih lekova. Pri tom sam usput izgubio 15kg težine, iako mi to nije bio cilj.

Ovo je moja lična priča o pobedi. Ne znam da li će pomoći vama ako imate astmu jer postoji mnogo različitih varijanti astme, ali nadam se da će vas inspirisati da istražujete i eksperimentiše sa ishranom. Nemojte dozvoliti da su vam sve nade u rukama lekara i farmaceutske industrije koja na vama zarađuje jer se za mnoge bolesti izlečenje nalazi u promeni navika.

Ja sam bivši sportista, studirao sam DIF i imam poprilično  iskustva iz nutricionizma i sportske medicine. Sa treningom sa počeo kad sam imao 9 godina i ostatak života bio uvek u fit formi. U srednjoj školi sam želeo da budem lekar, međutim ubrzo su studije sa 4 godine produžili na 6 godina, pa sam ja odustao i preorjentisao se na posao profesionalnog trenera. Od 18. godine pa do 30. vodio sam Fitnes club Joe i pomagao ljudima da smršaju ili nabace mišiće.

Sa 30 godina sam rešio da napravim preokret i izađem iz sporta jer u tome za mene nije bilo para. Od tada se poprilično uspešno bavim razvojem internet poslova. Za to vreme sam takođe vrlo uspešno nabacio nekih 25kg težine viška i tada su krenuli moji zdravstveni problemi.

Dobio sam povišeni pritisak, GERD, masnu jetru i astmu. Bez obzira na sva prethdona životna iskustva, taj moj ples sa astmom je jedno veliko otrežnjenje jer sve što znate pada u vodu. Ispada da su lekovi samo kozmetika, da trening ne pomaže i da ste u suštini potpuno nemoćni.

Moj put ka izlećenju nije bio jednostavan, prvo sam 5-6 godina posećivao najbolje lekare u zemlji, najbolje privatne ordinacije, VMA i potrošio na lekove i preglede novca dovoljno za kupovinu jedne garsonjere. Od klasične medicine i svega toga pomoći nije bilo. Ipak, pomoć je na kraju došla neočekivano sa interneta.

Simptomi i klasično lečenje

Moram da kažem da izlečenje od astme smatram jednom od svojih najvećih borbi u životu. Ta bolest se u mom životu pojavila pre recimo 8 godina, kada sam imao 32. Šunjala se sledeće dve godine oko mene i polako me stezala za vrat. Na početku sam dobio pumpicu koju sam povremeno koristio. Međutim, vremenom je bilo sve gore i na kraju sam završio sa tri godine intezivnog korišćenja pumpice dva puta dnevno sa 2-6 udaha u zavisnosti od toga koliko mi je loše.

ventolin-pumpica-astma

Ventolin je jedan od početnih lekova za astmu.

To što se udiše na pumpicu su steroidi, doduše nisu u pitanju svima poznati anabolički steroidi koji se koriste za povećanje mišićne mase, već kortiko steroidi. Većina lekara će vam ispričati priču kako su to minimalne doze, kako je to sve jako sigurno i da su neželjene nuspojave jako retke. Međutim, kada pročitate ono uputstvo za upotrebu koje dolazi uz te lekove videćete da to nije tako.

Danas su šanse da nađete kvalitetnog lekara jako male. Ali još je manja šansa da  se taj lekar zaista zainteresuje za vaš slučaj i dođete do prave dijagnoze. Od srca vam preporučujem da ne verujete slepo lekarima. Istražujte na internetu i obratite pažnju na ishranu i zagađenje sredine jer ništa nije baš kako izgleda na prvi pogled.

Astma je autoimuna bolest, kod nje imate problem sa disanjem i gubite dah. Recimo kod mene se dešavalo da mi pluća blago “puckaju” pred spavanje, kao kada imate bronhitis. Interesantno je što se to „puckanje“ dešavalo samo pred spavanje, nikada u toku dana. Pored toga povremeno sam imao utisak kao da ne mogu da izdahnem sav vazduh, kao da se kapacitet mojih pluća smanjio.

Jedan jako karakterističan simptom astme jeste da vam je teško da pričate i da vas to mnogo umara. Sobzirom da sam tada u firmi imao preko 90 zaposlenih, od kojih je 15tak bilo pod mojom direktnom kontrolom u kancelariji jako mi je teško palo to što ne mogu da pričam. Počeo sam da izbegavam telefonske razgovore, sastanke sa klijentima, ručkove i na kraju i sve interne sastanke u firmi. Imao sam sjajnu kancelariju ali sam prestao da je koristim jer smo u firmi imali centralnu ventilaciju i to mi nikako nije prijalo za disanje. Počeo sam da radim od kuće.

Ono što je zanimljivo je da lekari uvek okrivljuju “stres” kao najverovatniju uzrok raznih bolesti. Čini mi se da kad god lekar okrivi “stres” za vaše zdravstvene probleme, znajte da u većini slučaja nema pojma šta vam je.

Da stvar bude još gora, normalna nuspojava udisanja steroida na pumpicu je gljivična infekcija (candida) glasnih žica što je kod mene imalo za posledicu da mi je glas još slabiji. Da bi ste to rešili morate uzimati još jedan lek protiv gljivica. U sred te moje muke sa astmom, dođe do nestašice tog leka u Srbiji… Evo jedan savet za sve koji imaju astmu od iskusnog kolege :), ne morate bacati pare na fungicide, dovoljno je da isperete grlo rastvorom sode bikarbone.

lekovi za astmu

Neki od lekova koje sam koristio – Seretid, Symbicort i Avamyst.

Testirao sam sve. Od alergena na koži i udisajnih alergena, do CT pluća. Prošao sam ceo spektar lekova od Ventolina, Beroduala, do Seretida i  Simbicorta, …… Dobio sam i tri vrste steroidnih kapi za nos, jer se nos često zapušavao i to je bio jedan od okidača astme kod mene. Jedna od nuspojava poslednjih kapi koje sam koristio je da hoće povremeno da vam krvari nos od toga. Sve u svemu raspad sistema!

Astma napad

Pre tri godine doživeo sam “astma napad”, pre toga nisam nikada čuo za to. To je stanje kod koga ste životno ugroženi i možete lako da se ugušite. Na početku leta sam pokupio neki virus koji je otišao na pluća, pa se ta upala pluća iskombinovala sa astmom. Naglo sam dobio ozbiljne probleme sa disanjem i pluća su mi jako svirala. Pozvao hitnu pomoć, hitna pomoć nije mogla da dođe jer su bili u gužvi. Dežurna sestra mi je preko telefona objasnila da oni trenutno ni nemaju te steroide nego da je najbolje za mene da ujutru odem kod svoje lekarke. Totalna nemoć – onaj momenat kada ti ni pare, ni snaga, ni pamet ne mogu pomoći. Đavo je došao po svoje.

Imam snimak “sviranja pluća” kada je astma napad prošao. Snimio sam ga za lekara i sačuvao ga da me motiviše kada pokleknem. Sledećih 10-tak dana je ovo bilo moje normalno disanje. Evo snimka.

Završio sam na urgentnom odeljenju u privatnoj bolnici i sledećih 12 dana primao infuzije i steroide ne bi li se moje telo nekako izvuklo. Proveo 15 dana spavajući u sedećem položaju, jer nisam smeo da legnem. Ako bih legao imao sam osećaj da ću se ugušiti od sluzi u plućima.

infuzija-antibiotici

12 dana na infuziji, koktel steroida i antibiotika.

Budite sigurni da sam za tih nekoliko godina pre astma napada pokušao sve što se tiče treninga i dijeta, ali je situacija bila samo gora. Vežbao sam u Wellnesland-u, čak smo napravili teretanu u firmi. Međutim kada se dosta ugojite (20-25kg) masno tkivo počinje da utiče na hormonsku ravnotežu tela i više ni trening ne pomaže tek tako.

Za tih par godina, bio sam na VMA, promenio nekoliko doktora i na kraju u najboljoj privatnoj poliklinici našao odličnu lekarku. Moja doktorka je bila načelnica odeljena za teške slučajeve plućnih bolesti u urgentnom. I mada ja nikako nisam spadao u te teške slučajeve, lečio sam se kod nje u privatnoj ordinaciji gde je radila. Ne bih da pominjem imena, ali kada je general Mladić bio bolestan u Hagu, ta doktorka je išla da ga pregleda. Inače, ona je izuzetan profesionalac, jako draga osoba i mnogo mi je pomogla kada je bilo teško.

Jednom sam je pitao da mi kaže iskreno jel mogu ja nekako da se izlečim, dobio sam iskren odgovor da ću po njenom mišljenju do kraja života morati da budem sa pumpicom. Reče mi da kod ljudi koji dobiju astmu kao deca pa je izleče, pa im se astma kasnije ponovo vrati da kod njih postoji verovatnoća izlečenja. Ali da kada neko dobije astmu kao ja sa 30. godina prvi put, skoro nema izlečenja u lekarskoj praksi. Bio sam očajan.

Za nekoga ko je ceo život bio vrhunski sportista, svaki udah na tu prokletu pumpicu je bio kao šamar.

Ono kad na more nosiš inhalator

Kada sam malo ojačao, dve-tri nedelje posle tog astma napada, rešimo ja i supruga da odemo sa malim na more negde gde je dobar vazduh kako bih se oporavio nekako. Kažu ljudi na Tasosu ima borovih šuma pa odemo tamo, a zatim još dve nedelje u Uranopolis pored Hilandara (Atos). Ja sam na Atos išao kao klinac i nekako sam instinktivno osećao da ću tu biti sigurniji jer mi je u sećanju ostalo da je tamo vazduh dobar.

thasos-good-for-asthma

Za Tasos i Atos kažu da su vazdušne banje jer imaju puno borovih šuma.

Vreme sam provodio sedeći u stolici na plaži u hladu. Zbog problema sa disanjem nisam mogao da plivam, a meni omiljeno ronjenje nije dolazilo u obzir. Kada bih seo pored bazena osetio bih miris hlora koji se koristi za dezinfekciju vode i to bi me odmah gušilo, kada bih sa laptopom seo u hotelski lobby osetio bih miris hlora u sredstvima za čišćenje koje su čistačice koristile da prebrišu mermerne ploče i opet gušenje… očaj.

Sa nama su bili naši najbolji drugari i nikada neću zaboraviti to kako ni moj najbolji drug nije mogao da shvati šta se dešava. Za ljude vi izgledate spolja normalno i niko ne kapira šta vam je. Vreme sam uglavnom provodio sedeći pored bazena ili na plaži i gledajući malog i suprugu kako se kupaju.

Razmišljao sam o malom i o tome da li ću preživeti da ga vidim u srednoj školi. Moram da kažem da nije samo astma pravila problem, već da sam te godine 10tak puta završio u hitnoj pomoći zbog srčanih aritmija i visokog pritiska. Sve se nakupilo. Imao sam vremena za razmišljanje o smislu života i čitao sam knjigu koja mi je totalno promenila život. Ta knjiga je u mom slučaju bila na pravom mestu u pravo vreme.

Posle tog letovanja, posao više nije bio na prvom mestu i čvrsto sam rešio da se borim. Da se borim na isti način kako sam se borio u sportu, na isti način kako sam vežbao u kimonu. Da primam udarce i da mi polome nos ako treba, ali da bez obzira na to nastavim da koračam napred. Da zatvorim firmu ako treba i da ostavim sve, da se preselim na selo ili planinu ako je potrebno.

Jedno je bilo sigurno, moj život će se promeniti.

Put ka izlečenju

Neverovatno ali Izlečenje je došlo sa interneta na vrlo jednostavan način. Ukucao sam „how to cure asthma naturaly?“ na Google i naleteo na seriju članaka koja me je inspirisala da eksperimentišem sa hranom. Pokazalo se kao istina ono što je nekada moj sensei govorio – “Znanje je moć”.

Desile su se dve stvari. Prvo naleteo sam na članak D. Moyera o prirodnom izlečenju astme, a drugo moj fizioterapeut je igrom slučaja postao fizioterapeut našeg slavnog tenisera Đokovića. Jednom dok sam bio kod njega na terapiji zbog povređene noge, ćaskamo tako neobavezno i ja mu kažem da sam pročitao u “TheGuardian” da Đoković ne jede više žitarice i da je to njegova tajna uspeha. Pa upitah da li možda ime neku vrstu intolerancije na žitarice? On mi odgovori da nema intoleranciju u klasičnom smislu već da je jednostavno osetio da je mnogo brži i izdržljiviji kada izbegava žitarice. Moram da kažem da tada još nije izašla Đokovićeva knjiga “Serviraj za pobedu” iz koje se danas jasno može videti ono do čega sam i ja došao eksperimentisanjem na sebi. Inače preporučujem svima tu knjigu.

U sledećih par nedelja pregledao sam nekoliko dokumetaraca i pročitao par knjiga na temu ljudske ishrane i kako se ona promenila kroz vreme. Rešio sam da se hranim na način kako su se hranili moja baba i deda, da jedem pravu hranu i da na taj nečin izbacim sve toksine koji prave haos u mom organizmu.

Da vas ne bih držao u neizvesnosti, dajem ovde pregled mog ličnog recepta kojim sam izlečio astmu, ali moram napomenuti da ću svaku stvar obrazložiti malo detaljnije u daljem tekstu.

Recept za prirodno izlečenje astme

  • izbaciti iz ishrane namirnice koje sadrže žitarice
  • izbaciti iz ishrane svu industrijski proizvedenu hranu
  • izbaciti mleko iz ishrane ili koristiti sirovo mleko
  • povećati unos d3 vitamina i izlaganje suncu min. 2h dnevno
  • praviti zelene sokove
  • redovno provetravajte, vlažite vazduh i smanjite grejanje dok spavate

Astma je auto-imuna bolest. To znači da telo počne samo sebe da napada i da uobičajne stvari iz okolne sredine tumači kao strano telo. Moj organizam je zbog nečega zbunjen, a imuni sistem je počeo sam sebe da ujeda.

Ljudsko telo je fantastičan sklop i ima sposobnost samo-izlečenja. Mi o tome danas ne razmišljamo jer smo indoktrinisani pričama o farmaciji i modernoj medicini, pa težimo instant rešenjima putem lekova koji u većini slučaja uklanjaju simptome a ne leče bolest. Recimo setite sa kada ste bili mali, pa kada padnete i oderete koleno, dovoljno je da telu date malo vremena i ta poderotina će vremenom nestati i telo će se samo oporaviti. Isto važi kod bolesti. Sve što je potrebno je da vaš organizam dobije „prave sastojke“ da bi mogao da se oporavi.

Mnogi ljudi su gojazni zbog toga što su neuhranjeni. Drugim rečima, jedemo hranu sa dosta praznih kalorija punu aditiva ali siromašnu mikro-nutritivnim supstancama (vitamini, minerali, enzimi…). Mozak oseća da mu fali neki mineral ili vitamin i proizvodi signal da moramo jesti više u nadi da ćemo uneti te supstance. Međutim, zbog lošeg načina ishrane u kojem preovlađuje industrijski proizvedena hrana i žitarice mi se nalazimo u začaranom krugu gojenja. Situacija je još gora kada znamo da unošenjem aditiva i drugih hemikalija ustvari trošimo naše zalihe vitamina i anti-oksidanasa.

Potrebno je izbaciti industrijski proizvedenu hranu, a istovremeno povećati unos orgasnke hrane koja je bogata mikro-nutritivnim supstancama. Mehanizam nije jednostavan jer ne radi se samo o kalorijama, vitaminima i mineralima, već i o hormonima i mikrobiom-u našeg tela (korisne bakterije).

Izbaciti brašno i žitarice iz ishrane

Kod većine ljudi danas, ishrana je bazirana na žitaricama. Civilizacija počiva na kultivisanju žitarica, pa čak molitve sadrže rečenicu „hleb naš nasušni…“. Ljudi su ovladali uzgajanjem žitarica u periodu od poslednjih par hiljada godina što je u evolutivnom smislu mili-sekund. Ljudska fiziologija se razvija nekoliko miliona godina i naš gastro sistem je minimalno adaptiran na upotrebu žitarica.

Žitarice su praktično vrsta trave i brane se raznim toksinima od životinja koje pasu. Sa druge strane, životinje koje pasu su se adaptirale razvojem posebnog gastro-intestinalnog sistema kako bi pobedile ove toksine. Međutim, čovek nije razvio ovakvu adaptaciju i kod svih ljudi postoji blaga intolerancija.

Svi imamo intoleranciju na žitarice, samo je uglavnom ne prepoznajemo. Danas lekari govore o intoleranciji kada neko ima probleme sa disanjem i alergijama, a ustvari većina ljudi ima probleme koje ne prepoznaje u obliku – nadutosti, otečenosti, lošeg spavanja, glavobolja, crvenilosti lica, bubuljice po leđima, tromosti….

Ipak, to je samo pola priče. Druga polovina priče je da je industrija hrane napravila revoluciju od II svetskog rata u smislu da bukvalno 80% hrane proizvodi iz žitarica. Ljudi nikada u svojoj istoriji nisu koristili žitarice u tolikom obimu u svojoj ishrani. Iz žitarica se prave brašna, testa, ulja, masti, pića pa i zaslađivači. Ta prevelika zastupljenost žitarica u ishrani je osnovni razlog mnogih zdravstvanih problema jer se blagi oblici intolerancije vremenom pretvaraju u autoimune bolesti.

Foods-Containing-Glutens

Izbacio sam svu hranu koja sadrži žitarice

Da napomenem da su se u prošlosti žitarice pripremale i koristile na drugačiji način, natapanjem i fermentiranjem. Uglavnom se jela „žitna kaša“, a za hleb se koristilo fermentirano „kiselo testo“. Ovi procesi potapanja i fermentiranja, uklanjaju toksine na koje smo intolerantni.

Da ne dužim previše jednostavno izbacio sam hleb, testenine, sve prizvode iz pekare, špagete, pizze, gricklice ali i pivo, suncokretovo ulje, margarin, majonez i sve što sadrži bilo kakav trag žitarica. To su sve prazne kalorije. Zamenio sam ih manjim količinama smeđeg pirinča, sočivom, graškom, pasuljom, leblebijama, krompirom i drugim povrćem. Umesto suncokretovog ulja i margarina, cela porodica je prešla na upotrebu putera, masti i maslinovog ulja.

Rekao sam sebi: „Hajde da probam da li mogu da izbacim žitarice na 7 dana“ i uspeo sam i zaista sam se mnogo bolje osećao. A kao bonus zbog ovoga sam posle par meseci izgubio 15tak kilograma.

Izbaciti sve industrijske proizvode

Kada sam krenuo da čitam na temu ishrane u početku sam bio jako pogubljen jer je količina informacija o lošim stvarima ogromna. Prosto ne znam odakle da počnem, od konzervansa, veštačkih boja i ukusa, do monosodium glutaminata, fruktoznog kukuruznog sirupa, hormona i antibiotika u mesu, naftnih jedinjenja u plastici za pakovanja konzervi i vode, hlora i pesticida na povrću, pa do ogromne količine šećera u svim proizvodima. Totalna ludnica i prosto čovek ne zna odakle da krene i šta da radi.

industrial food

Izbacio sam sve što je upakovano

Industriski proizvedeno voće i povrće siromašno je mikro-nutritivnim supstancama zbog ispošćenog zemljišta i načina proizvodnje. Danas treba da pojedete 20 jabuka da bi dobili količinu nekih minerala za koje vam je ’70 godina trebala 1 jabuka.

A, zatim tu je problem sa pesticidima koji su uvek prisutni u voću i povrću kada se primenjuju. Naravno, reći će vam da je to „dozvoljena količina“ koja nije štetna za ljude, što je glupost koju svi ponavljaju kao papagaji i niko ne preispituje. Otkuda onda toliko kancera u ovoj generaciji?

Izbacio sam svu hranu koja je na bilo kakav način hemijski obrađena, svu industrijsku hranu. Prosto jedem ono što znam i prepoznajem odakle je iz prirode došlo.

Jednostavan način da zaobiđete industrijsku hranu je da ne kupujete ništa što je u kesici, teglici, pakovanju, tubi i konzervi. Sva hrana koja je upakovana ima problem sa rokom trajanja zbog skladištenja i čekanja na kupca, pa su zato dodati konzervansi. Pored toga poboljšavaju joj izgled i ukus veštačkim bojama, aditivima, solima, šećerom…

Izbacio sam sve sokove, sve što je gazirano, slatkiše svih vrsta, pudinge, kolače… Ipak, najteže od svega mi je bilo izbacivanje svih mesnih prerađevina, šunke, kobasica, mlevenog mesa. Ranije sam meso konzumirao skoro za svaki obrok, a sada sam smanjio samo na jedan obrok dnevno – za ručak i to manju količinu.

Ne idem u restorane brze hrane, ma retko idem i u obične restorane jer je jedini siguran način da se ispravno hranite da sami nabavite namirnice i pripremite svoj obrok. Hranu uglavnom nabavljam na pijaci i trudim se da u većini slučaja koristim organske proizvode.

Izbacivanje industrijske hrane je prava detoksikacija jer je kupovna hrana puna aditiva, konzervansa, hemikalija, pesticida. Ove supstance u malim količinama nisu strašne, ali vaše telo koristi vitamine i anti-oksidanse da ih neutrališe u organizmu, pa onda vi imate manjak vitamina u organizmu što na kraju rezultira bolestima i kancerom. Ako vam je ishrana kao većini danas bazirana na žitaricama koje su u osnovi „prazne kalorije“, onda ne unosite dovoljno vitamina i eto vam začaranog kruga.

Sirovo mleko

Moj lični problem je bilo mleko jer sam ga konzumirao svakodnevno između pola litre i litre dnevno. Ja pripadam generaciji koja je indoktrinirana da je mleko jako zdravo i potrebno. Međutim stvari stoje sasvim drugačije.

Sterilisano i pasterizovano mleko koje kupujemo u prodavnicama je katastrofalno lošeg kvaliteta. Pre svega ono je obrano, što znači da je uklonjena mlečna mast koja se koristi za izradu putera, sira i pavlake. U toj mlečnoj masti ima najvše vitamina.

Drugo, mleko se steriliše ultraljubičastom svetlošću što ubija sve mikroorganizme i vi praktično dobijate jednu vrstu tečne plastike. Ultraljubičasta svetlost takođe aktivira provitamin D i zato na pakovanju piše „obogaćeno D vitaminom“. Međutim taj natpis je glupost, jer naše telo može samo da koristi provitamin D, a da bi se on sintetisao u D vitamin morate provesti neko vreme na suncu. D vitamin koji unosite mlekom vaše telo ne može da koristi.

Treće, mleko se homogenizuje što znači da pomuzu hiljade krava i onda to mleko pomešaju. Industrija to zove „održavanjem kvaliteta“ ali to takođe znači da će hormoni i antibiotici kojima kljukaju krave sasvim sigurno biti lepo raspoređeni u svakoj litri tog mleka.

industrijsko-mleko

Mleko prikupljaju od više hiljada krava, mešaju ga, osiromašuju i zrače za našu upotrebu.

Za naš ogranizam su jako bitne bakterije koje se nalaze u „sirovom mleku“. Sirovo mleko dobijate kada pomuzete kravu / kozu / ovcu koja je pasla travu, bez ikakve obrade (bez kuvanja, pasterizacije i slično). Danas ga zabranjuju, plaše nas bakterijama, čak je u nekim zemljama i zakonom zabranjeno.

Nemački lekari su eksperimentisali sa lečenjem astme kod dece i uspeli mnoge klince da izleče tako što bi ih inficirali sa crvima. Dečijem imunom sistemu treba par meseci da pobedi crve i za to vreme deca ne bi imala astmu. Čim bi dečiji imuni sistem uspeo da pobedi crve u stomaku, astma bi im se vratila. Naučnici su zaključili da je problem u tome što naš imuni sistem nije dovoljno stimulisan pa počinje da napada sam sebe. Živimo u super čistim kućama, hrana je puna konzervansa koji ubijaju mikrobe i naš imuni sistem ima sve manje izazova.

Unošenje sirovog mleka je jako povoljno za astmu jer je puno mikroorganizama koje bi mama krava prenela teletu. U našem slučaju ti mikroorganizmi stimulišu imuni sistem i nestaje auto imuna reakcija.

Znam da će mnogi imati reakciju tipa „jao pa to nije bezbedno„, ali razmislite malo – ljudi su pili mleko na ovaj način hiljadama godina i ništa im nije falilo. Meni je pijenje sirovog mleka jako pomoglo u periodu lečenja astme.

Ja sam počeo da nabavljam mleko i sir na pijaci. Idealna situacija je da vaše mleko ili sir dolaze od jedne životinje ili male grupe životinja koje pasu i da nikako nije sterilisano ili pasterizovano. Slobodno popijte čašu sirovog mleka.

Dodatan unos D3 vitamina i sunce

Povećanje unosa D3 vitamina pozitivno utiče na astmu. Taj vitamin je jako bitan za imunitet i procese upala u organizmu. Istraživanja pokazuju da postoji hronični nedostatak ovog vitamina u gradskim populacijama. Za sintezu D3 vitamina nije dovoljno 15 minuta dnevno na suncu kako su nas učili u školama već mnogo više vremena.

Sve više vremena provodimo u prostorijama, radimo za računarima i gledamo u veštačke izvore svetlosti, a sve manje napolju na suncu. To nije normalno za ljudski organizam. Ljudi su do pre samo 50 godina više vremena provodili napolju nego unutra. Otuda nedostatak vitamina D3 – premalo sunca.

Fermented-cod-liver-oil

Jedan od najboljih proizvođača „fermentiranog ulja iz džigerice bakalara“, prema preporuci Weston Price fondacije.

Najbolji izvor vitamina D3 je riblje ulje. Ovog vitamina ima u mnogim namernicama, međutim najlakše ga je nadomestiti u obliku kapsula. Najbolji suplement koji sam pronašao su kapsule fermentisanog ulja bakalara. Ovo ulje su vekovima koristili vikinzi i danas se tradicionalno koristi u skandinavskim zemljama. Čitao sam mnogo na ovu temu i da ne bih bio preopširan dajem link ka Weston Price fondaciji gde možete više pročitati o značaju ovog vitamina. Unos D3 vitamina i par sati dnevno na suncu je neverovatno bitno za naše zdravlje.

Zeleni sokovi – najbolji vitamini

Da bih se izlečio znao sam da moram da povećam unos vitamina. Kako sam godinama vodio fitnes klub i prodavao  suplemente za sportiste očigledan potez za mene je bilo uzimanje vitaminskih pilula. Međutim, istraživanjem sam shvatio da je najbolji i najsigurniji izvor vitamina i drugih mikro-nutritivnih elemenata nisu industrijski napravljene pilule, već pravljenje „zelenog soka“ od sirovog voća i povrća.

kako-napraviti-zeleni-sok

Sve ovo ide u čašu soka koju svi popijemo svako jutro.

Evo jedan sjajan dokumentarac koji govori o zelenim sokovima. Suština je u tome da u sirovom, organskom zelenom povrću ima najviše vitamina, minerala i fito-jedinjenja koji su potrebni našem organizmu. Kuvanjem povrća već na 30-40 stepeni gubimo neke vitamine i mikro nutritivne elemente pa je zato najbolje jednostavno iscediti sok iz sirovog povrća.

Ja lično jednostavno nisam u stanju da pojedem tu količinu salata i zelenog lišća dnevno, a pravljenjem zelenog soka ovaj problem se lako rešava.

Savetujem nabavku povrća na organskoj pijaci, jer ćete tako umanjiti unos pesticida u organizam i biti sigurni da su te biljke rasle na tlu koje nije ispošteno od prevelike upotrebe te da zbog toga sadrži veću količinu mikro nutritivnih elemenata. Jednostavno napravite jednom dnevno zeleni sok od nekoliko vrsta povrća i dodate 1-2 voćke da ukus bude lepši. Najzdravije je zeleno povrće.

Vetrenje stana i oporavak nosa

Kod mene je zapušen nos bio okidač astme. Uvek bi se zapušila samo jedna nozdrva. Sobzirom da sam u mojoj karate karijeri lomio nos, jedan nosni kanal je malo osetljiviji od drugog pa se obično on prvi zapuši. Pitanje je bilo zašto se to dešava? Postoje tu dva-tri razloga. Najčešće je u pitanju zagađen vazduh, odnosno sitne čestice u vazduhu od automobilskih motora, prašine ili spore gljivica u starijim zgradama. Ili je u pitanju suv vazduh zbog grejanja stanova. Treći, vrlo čest razlog je da se kapi za nos preterano koriste i time se bukvalno sluznica nosa uništi.

Uveo sam redovno vetrenje stana da uđe kiseonik, ali je caka u tome da u toku dana treba držati prozore zatvorenim ako živite u prometnoj ulici kao ja. Na taj način smanjite ulazak spoljašnje prašine.

Druga bitna stvar je da smo prestali da koristimo grejanje uveče dok spavatmo jer suši sluznice u nosu i sinusima. Kada su sluznice suve, onda lako dolazi do infekcije ili alergijske reakcije. Na nesreću zbog jeftinije struje ljudi uglavnom uveče greju i pune TA peći. Obavezno stavite posudu sa vodom na grejno telo da vlaži vazduh i šetajte po hladnom vremenu što više jer to pomaže vlaženje nosa i sinusa.

Izbacio sam kapi za nos i počeo da vlažim nos sa fiziološkim rastvorom. Možete koristiti Marisol i Phisiomer, ali fiziološki rastvor je bolji i jeftiniji. Ako bih došao u situaciju da moram da koristim kapi za nos onda bih koristio rastvor limunovog soka.

Kada sam bio klinac naša lekarka je savetovala da se deci ne  daju kapi za nos već da se naprave od limunovog soka. Mnogo su blaže. Jednostavno iscedite limun i na par kapi soka od limuna dodajte četiri puta toliko vode. Kada liznete rastvor treba da bude blago kiseo, ako vas jako peče nos kada stavite te kapi onda je previše jaka kiselina i dodajte još vode. Ove kapi ne mogu da stoje moraju sveže da se naprave.

Godinu dana kasnije

Epilog priče je da sam uvođenjem ovih izmena u ishranu astmu izlečio za samo 5-6 dana. Toliko je vremena trebalo da uočim drastičnu promenu. Nije se radilo o malom olakšanju, već o potpunom ozdravljenju. Međutim, zbog onoga što su mi lekari govorili – da nije moguće tako lako izlečiti astmu ja sam nastavio da uzimam lekove još dva meseca, a zatim kada sam prestao imao sam pumpicu u svojoj blizini još skoro godinu dana.

Na kraju sam shvatio da sam zaista izlečio astmu. Posle godinu dana pridržavanja novog režima ishrane izgubio sam 15kg težine iako mi to nije bio cilj. Kakvi kilogrami, ja sam molio boga samo da se skinem sa lekova. :)

Moji tekstovi o zdravoj ishrani

  • jednom u mesec-dva
  • bez spam-a
  • 1300 prijavljenih

Najveći efekat oko gubljenja kilaže se naravno može pripisati izbacivanju industrijske hrane, mesnih prerađevina, hleba, brašna i žitarica iz ishrane. Pored toga je imunitet stimulisan povremenim uzimanjem sirovog mleka, zelenim sokovima i povećanjem unosa D3 vitamina.

Danas i dalje živim na istom mestu. Zagađenje vazduha u ulici je i dalje prisutno ali astme više nema jer je moj organizam jači. Nema više auto-imune reakcije, hormoni su balansirani, kilaža se smanjila. Redovno unosim vitamine putem zlenih sokova i povrća u ishrani, koristim riblje ulje i šetam po suncu svaki dan.

Poslednje dve godine ne koristim nikakve lekove, nisam ni jednom bio kod lekara zbog neke tegobe. Pored astme, izlečio sam visok pritisak, GERD, masnu jetru ali to je već tema nekog drugog članka.

Hteo sam da podelim ovo sa vama jer ako ste pročitali do ovde, onda vam verovatno treba. Ja sam bio u fazonu „uh, bože samo kad bi mi dao jednu šansu, samo kad bih znao kako?„, na kraju sam pronašao put i iz zahvalnosti delim ove informacije sa vama. Možda nekome pomogne da promeni navike.

189 Comments

  1. Reci mi, ovo pucketanje iz pluća koje si osećao pre spavanja – jel delovalo možda kao kad pojedeš one bombone što puckaju (znam da je debilno pitanje ali ne znam kako drugačije da dočaram, nemojte da se smejete) kad se zadrže u ustima malo ili progutaju?
    Ja recimo dosta puta, isto kao i ti – pred spavanje osetim to, ne uvek ali osetim. Kod doktora nisam ni išao zbog toga jer bi mi sa vrata dali neki rendom antibiotik i u te doktore po domovima zdravlja nemam promil poverenja.

    • Da, upravo tako to izgleda kao „pucketave“. Stručan izraz za to je da su to „pukoti“. :) Inače, to ni jedan lekar nikada nije mogao da čuje jer se dešavalo samo pred spavanje. Ja sam te pukote imao i uspešno ignorisao nekoliko godina pre nego što sam dobio astmu.

      Naravno da daju antibiotike, za drugo i ne znaju. Robovi farmaceutskih korporacija.

      Ja sam dosta istraživao oko tih pukota i u mom slučaju dva su osnovna razloga. Zagađen vazduh u centru grada i GERD. Gerd je kada ti se kiselina iz želudca vraća u jednjak. Nekada to neko provali jer mu se hrana vraća ili oseća kiselinu, ali u većini slučajeva ljudi to nikada ni ne osete. Gerd može da bude jedan od uzročnika astme jer isparenja kiseline preko noći dok spavate ulaze u pluća i onda se javljaju „pukoti“ jer to plućima smeta pa se luči sluz.

      • Jovan

        Postovanje Milose, dijagnostikovan mi je lpr ili tihi refluks, promenio sam ishranu ali i dalje s vremena na vreme osecam. Sta je jos potrebno da promenim ili popravim, posto ne mogu bas da treniram, imam manjka energije i sekret krene da se sliva, takodje sam trenirao otkad znam za sebe
        Sad mi je otisla energija skroz. I ta kiselina pravi dar mar u ustima

  2. Čestitam i neka je sa srećom :).

    Imala bih samo jednu stvar da dodam: protiv sam (nekuvanog) mleka – prosto zbog TBC.
    I pitanje: kako ste sada s povišenim pritiskom?

    Pozdrav :).

    • Pa moje neko obrazovanje dolazi iz tog zvaničnog pravca, međutim kako nije bilo rešenja sem doživotnog gutanja lekova, morao sam da potražim najnovija istraživanja na web-u. Kapiram da mnogo stvari koje sam napisao nisu stav sadašnjeg medicinskog establišmenta ali eto kod mene je radilo.

      Ne bih da ulazim u detalje oko ljudskog bioma (korisnih bakterija koje nas naseljavaju) i da pravim repliku na TBC i mnoge druge stvari koje se mogu nači u sirovom mleku ali i na mnogim drugim mestima. Jednostavno se držim nekog zdravo-razumskog stava da je ljudski rod hiljadama godina koristio sirovo mleko dok se nisu pojavile korporacije i objasnile nam da je samo njihovo upakovano, sterilisano i pasterizovano mleko bezbedno za upotrebu.

      Elem, što se tiče visokog pritiska ja sam uspeo da ga skinem promenom ishrane. To znači pre svega izbegavanje svega što sadrži monosodium glutaminat, koga ima u svim mesnim proizvodima i preradjevinama. Bukvalno sam izbacio 90% mesa koje koristim. Zatim meso konzumiram jako umereno, maksimum jednom dnevno za ručak i to ne više od 50-100gr. Kupujem meso od čoveka za koga znam kako hrani stoku, koji je inače organski proizvođač.

      Zatim izbacivanje svega što ima ikakve veze sa industrijskim žitaricama – suncokretovo ulje, margarin, bilo kakvo testo iz pekare, hleb, testenine, pice, pivo… I na kraju sve što je u konzervi i tegli a filovano je sa nekim E-hemikalijama ili solima.

      I na kraju smanjio sam i količinu kafe, na jednu čašicu na dva dana.

      Napominjem da nisam izbacivao kuhinjsku so, niti smanjivao unos životinjskih masti (puter, mast, čvarci i slično). Međutim, potrudiću se da napišem detaljnije nešto i o ishrani vezanoj za visoki pritisak.

  3. Modesty

    Milose, pozdrav i moje postovanje jer niste stali dok niste uspeli u svojoj nameri. Majka sam mladica koji ima tezak oblik astme od prve godine zivota. Do istih zakljucaka smo dosli i mi, ali je uvek neko odustajao. On ili ja u nabavci ili pripremi te hrane ili se on uzeli slatkisa, pa sve nanovo. Dodatni problem je nalaz prenosa kiseonika iz krvi do tkiva gde postoji problem, ali lekari na vma tu stanu i kazu d ne znaju sta dalje, niti mi daju usmerenje kome ili gde da se obratim. Da li biste bili ljubazni da mi posaljete ime i prezime doktorice koja vam je ipak pomogla i gde radi jer ce mozda ona znati gde ispitati sta se desava sa kiseonikom koji ima u skroz ok koncentraciji u arterijskoj krvi, a posle vrlo malo napora odjednom pada njegov nivo i nema ga dovoljno? Plus izuzetno sporo razlaganje mlecne kiseline koja se vrlo brzo stvori u njegovom misicnom tkivu, pa ne moze nista da radi sto zahtefa angazovanje misica. Plus umor, plus aritmije, plus sve…Da vas ne davim… Drago mi je da ste uspeli, ali stvarno mi je drago, jer prolazim kroz licni pakao kao mama momka koji ne zeli da ima svoju decu iz straha da ih ne gleda kako se muce ako dobiju astmu. Ovo sto sam procitala mi daje nadu i zelju da opet pokusamo sa ishranom tog tipa. Hvala sto ste ovo napisali. Pozdrav

  4. Hvala na ovom iskrenom i veoma korisnom tekstu.

  5. Nema na čemu. Podelila sam na svojoj stranici. Promena načina ishrane, uvođenje zdravih navika, pronalaženje uzroka koji dovode do disbalansa u organizmu često su ključni faktor u izlečenju. Sinoć sam pisala baš tekst o tome kako danas sve podvodimo pod stres, i kako je dobro kad se odmaknemo malo od problema, sagledamo ga sa svih strana i krenemo u promene. Žao mi je što tekst nisam pročitala sinoć, pa da dodam i vaš stav, ali, s druge strane, volela bih, uz vašu dozvolu da ga linkujem uz svoj tekst (čekam da ga objave).

  6. Prestaću da se zahvaljujem, ali drago mi je da vam se dopao. Pokušavamo da na neagresivan način gradimo priču o zdravom životu i jednoj specifičnoj terapiji, ali neću da zloupotrebljavam vaš blog. Mnogo sreće, i čekam nastavak, jer naslutih da će ga biti…

  7. Danijela

    Lepo napisano. Ja vec duze vreme citam o ishrani i imam zelju da poboljsam zdravlje, ali nikako da je promenim. Imam problem sa hranom generalno (ne pripremam je, ne vodim racuna i ne volim generalno…pa se bas lose hranim) i svaki put kad procitam ovakav tekst, pomislim na to sta sam sve jela poslednjih nedelju dana… i bukvalno sve bih to trebalo da izbacim. I onda ne znam niti gde bih nabavila bilo sta sto je zdravo (nisam jos nasla organsku pijacu), niti da li bih imala novaca za to (dosla sam i do cena na nekim sajtovima, a evo vidim i Vasu sliku voca i povrca…) i onda odustanem jer ne znam kako da krenem i sta da jedem. Retko ko bas opise proizvode, recepte i konkretno sta jede danima. Uvek pise sta treba da se izbaci, a u mom slucaju je to bukvalno sve. Pa me to obeshrabri. :( Imate li neki savet kako to da premostim, kako da krenem polako?

    • Pozdrav Danijela, pokušaću u sledećim tekstovima da objasnim detalje oko ishrane. Po meni je ta „industrijska hrana“ puna aditiva i drugih hemikalija glavni problem. Posle nekoliko godina naš hormonski sistem i mikrobiom (korisne bakterije) budu potpuno iskrivljeni pa često vežbanje i dijete ne pomažu. Potrebno je odvojiti novac za kupovinu pravih stvari, potrebno je odvojiti vreme za nabavku, zatim treba naučiti kako pripremiti i na kraju treba vremena i da se vaš ukus prilagodi jer smo navikli na jake začine, jake slatkiše i preslane proizvode.

      U svakom slučaju osnovni savet je da krenete sa smanjivanjem unosa industrijskih žitarica i povećate unos voća i povrća za početak.

  8. Srđan Plavšić

    Poštovani Miloše – svaka čast na potezu i na tome što ste vaše iskustvo podelili sa nama ostalima :)

    Takođe osećam potrebu da promenimo ishranu, ali kada pomislim na to hvata me panika u smislu: ako ne jedemo ovo što sada jedemo – šta ćemo onda jesti?

    Molim vas da date primer jelovnika ili nekoliko recepata za zelene sokove, ili još bolje kompletan ručak (ili linkova na recepte) :)

    Hvala unapred na eventualnom odgovoru :)

  9. Mirjana

    Miloše,

    Oduševljena sam tekstom i uspehom koji si postigao. Znam koliko je bilo izazova na tvom putu, jer sam se i sama borila sa astmom od 99, pa sve do pre dve godine. Prizvao si mi sećanje na noći i noći provedene sedeći u fotelji, jer sam tvrdoglavo odbijala pumpice. Kako to obično biva, lečenje sam prihvatila tek pošto sam imala težak napad i kada mi je sin plačući (tada je imao pet godina) rekao – mama, molim te, nemoj da umreš. A, ja toliko bez snage da ne mogu da mu odgovorim, niti da klimnem glavom, makar. I to je trajalo tako sve dok nisam bukvalno sebe išutirala iz zone komfora. Razvela sam se, promenila posao, počela da studiram psihologiju, uporedo završavam i za psihoterapeuta. I rezultat je neverovatan, poslednje dve godine nemam ni kijavicu, a kamoli astmu. Sada shvatam izreku – živeti punim plućima. Tvoja priča me inspiriše da tome dodam i zdravu ishranu. Puno hvala:)

  10. Sonjita

    Ne znam da li ima veze, ali da kažem, kad ste već pomenuli riblje ulje – tokom odrastanja, SVAKOG DANA sam sam pila po kašiku ribljeg ulja ili one crvene granulice. Rezultat – danas imam 32 godine, i nikad, ali bukvalno nikad nisam bila bolesna, kod zubara idem samo na poliranje, čak ni tačkicu karijesa nikad nisam imala. Letos sam radila detaljan sistematski na klinici Acibadem – rezultati perfektni. :)

  11. Goran

    Čestitam i zavidim :)

    Zavidim ti na upornosti i istrajnosti, manje-više svi smo nekako svesni svega toga, loše se hranimo, loše dišemo, loše živimo i lako je doneti odluku da se nešto promeni, ali je malo ljudi koju tu odluku sprovedu u delo krajnje disciplinovano. Na tome svaka čast, malo je takvih ljudi. Kada bih mogao bar pola kao ti bio bih presrećan … ja, bre, ne mogu da ostavim pušenje, šta da pričamo o ostalom :(

    • Hvala. Pa nisam ni ja tako savršen, pogrešim tu i tamo ali se vratim. U principu je važno par meseci proći taj neki proces detoksikacije izbacivanjem što više industrijske hrane i promene navika. Posle ne mora tako striktno, tj. barem u mom slučaju nije moralo.

      Inače nisam stručnjak ali čuo sam da postoji razlika između organskog duvana i ovog što sada ljudi koriste. Kažu da su ove kupovne pune svačega, a da je onaj duvan na list mnogo zdraviji.

      • Petar Pavlovic

        Sam duvan po sebi nije štetan, problem su razni „aditivi“ koji se dodaju duvanu da sporije gori, pojačava ukus i razna druga čuda.
        Najbolji je rezani duvan direktno od proizvođača, po mogućnosti konzumiran iz lule.

  12. Odličan tekst! Svaka čast za volju i istrajnost.

  13. Srđan Janković

    Svaka čast :) Žitarice, hleb, peciva sam izbacio još pre dve-tri godine i energija tela se povećala neverovatno, da ne govorim o kilogramima (-15kg) :)

    • Hvala. Svaka čast tebi. Ja kada pričam sa nekim i govorim o žitaricama ljudi mi kažu „zašto misliš da one ne valjaju?“. Nije poenta da ne valjaju već da ih uzimamo u ogromnim količinama. Treba ljudi da probaju 7 dana bez žitarica, pa neka sami presude da li postoji razlika.

    • Srđan Janković

      Upravo tako. Svima govorim, da probaju nedelju dana da izbace hleb, pice, pecivo, šta god – drugi čovek postaješ i imaš mnogo više energije

      • Maja

        Divan tekst, divni komentari :)!
        Da li mogu da dobijem predlog jelovnika za tu probu od 7 dana, konkretno me zanima dorucak bez ikakvih zitarica?
        Unapred hvala.

        • Hvala Majo,

          Naravno, evo ja ću napisati šta ja uglavnom radim za doručak. Evo nekoliko varijanti doručka:
          1. zeleni sok koji priprema moja žena. Poslednjih dve godine bi smo uglavnom pili zeleni sok za doručak. Iako ne izgleda kao nešto što bi vas zasitilo, verujte da jeste. Mene jednostavno drži sitim do ručka.
          2. banana – kada nemam vremena ova voćka je sasvim dovoljna, a može i neka druga voćka naravno.
          3. voćna salata – iseckamo na kockice ono što imamo tada. Recimo, ananas, jabuku, bananu.
          4. svaki doručak možete pojačati šakom badema, lešnika, indijskog oraha, kikirikija, kašikom meda.
          5. za „tešku kategoriju“ uvek možete dva jaja i slaninu. Mi koristimo organska jaja i slaninu od Mangulice koja je hranjena organski.
          6. još jedan doručak za „tešku kategoriju“ parče sira nekog (po mogućstvu da je životinja pasla travu), paradajiz i čvarci.

          Žitarice uvek možete zameniti sa kašikom pasulja, graška, leblebija, sočiva i slično… i na taj način pojačati doručak ili bilo koji drugi obrok.

  14. Goran

    Auh., kao da sam ja pisao prvi deo teksta o astmi dobio sam je od silnih alergija u 35 godini i evo već tri godine koristim pumpice i tablete alvesco, symbicort i60 i alvokast., od kojeg imam svakodnevnu dijareju ma užas od marta do juna kad krene alergija ne znam gde idem…evo pokušaću ovo tvoje jer sam i sam negde ubedjen da je to ono pravo i takodje sam se ugojio 30 kg otkad sam ostavio cigarete. ..

  15. Maja

    Hvala puno na odgovoru!!
    Hajd` da probam, mozda bude nesto i od mene! :)

  16. Anđelka

    Mogu li da dobijem kontakt osobe od koje nabavljaš meso?

    • Naravno. Ja nemam telefon, već redovno idem na Organsku pijacu i tamo meso nabavljam od ljudi koji prodaju. Oni meso ne nude javno ali većina njih gaji piliće, prasiće ili teliće. Meso nije na raspolaganju uvek, ali ako raspitate ubrzo ćete ući u ritam kada kolju i kada i šta imaju.

      To meso možda nije svo 100% organsko, ali sigurno nisu korišteni antibiotici, hormoni i konzevansi. I da napomenem da kod njih možete kupiti organska jaja.

      Pored ovog mesa u hladnoj hali, tamo gde su sir i suhomesnati proizvodi možete naći štand „Sremac“. Oni proizvode kulen, čvarke, kobasice i suvo meso na tradicionalan način bez dodavanja aditiva. Dosta ljudi čija deca imaju alergije kupuju kod njih. Tražite to što oni prave jer imaju na štandu i malo jeftinije industriske proizvode koji nisu njihovi.

  17. Dragi Miloše, svaka čast na upornosti, još više na uspehu – a posebno zato što ste podelili svoju priču ovako detaljno.

    Pre mnogo meseci sam napisala tekst o inflamaciji, nazivajući je najvažnijim modernim nutricionističkim terminom – ali mislim da su ovakva lična iskustva ipak mnogo dragocenija.

    Meni je drago da vidim još jedan uspeh na Paleo/LCHF režimu (ako nije problem da imenujem najpribližnije vaš način ishrane).

    Puno pozdrava,
    Maja

    • Poštovanje,

      Definitivno je Paleo/LCHF ispravan put i na njemu se temelji ono što sam radio. Ipak, pokušaću u sledećim člancima da više pišem o problemima komercijalne/socijalne – industrijske hrane i njenog uticaja na hormone, mikro-floru stomaka i uopšte na zdravlje. Smatram da je premalo pažnje usmereno na obradu hrane, odgajanje životinja, primenu pesticida i antibiotika, kao i na razne aditive u hrani. To su sve toksini koji kasnije dovode do razvoja raznih bolesti i tumora.

      Inače, moram da kažem da vam je blog odličan. Puno korisnih informacija.

      Hvala na lepim rečima i podršci.

  18. Žarko Radulović

    Pozdrav,

    Ovdje @josephbt s Twittera, rekao si da komotno mogu tu komentirati, pa hajdmo tako i uciniti. Kao sto sam tamo rekao, imam problem s tvojim pisanjem o zitaricama, ind. proizvodima i mlijeku, jer to mi je struka i o tome u stvari nesto i znam. O ostalome zato necu nista pisati. Citirat cu tvoj tekst pa ispod pisati demanti, jer je tako najlakse.

    „Žitarice su praktično vrsta trave i brane se raznim toksinima od životinja koje pasu. Sa druge strane, životinje koje pasu su se adaptirale razvojem posebnog gastro-intestinalnog sistema kako bi pobedile ove toksine. Međutim, čovek nije razvio ovakvu adaptaciju i kod svih ljudi postoji blaga intolerancija.

    Svi imamo intoleranciju na žitarice, samo je uglavnom ne prepoznajemo. Danas lekari govore o intoleranciji kada neko ima probleme sa disanjem i alergijama, a ustvari većina ljudi ima probleme koje ne prepoznaje u obliku – nadutosti, otečenosti, lošeg spavanja, glavobolja, crvenilosti lica, bubuljice po leđima, tromosti….“

    Imas li neke linkove na znanstvene radove koji bi ovo potvrdili? Jer trenutacno je vise manje jedini problem sa zitaricama celijakija, tj. problemi s glutenom. Koji zahvacaju manje od 1 u 170 ljudi, sto je mizerna brojka. Ukoliko ti imas podatke da postoje i neke druge bolesti, rado bih to procitao.

    „Ipak, to je samo pola priče. Druga polovina priče je da je industrija hrane napravila revoluciju od II svetskog rata u smislu da bukvalno 80% hrane proizvodi iz žitarica. Ljudi nikada u svojoj istoriji nisu koristili žitarice u tolikom obimu u svojoj ishrani. Iz žitarica se prave brašna, testa, ulja, masti, pića pa i zaslađivači. Ta prevelika zastupljenost žitarica u ishrani je osnovni razlog mnogih zdravstvanih problema jer se blagi oblici intolerancije vremenom pretvaraju u autoimune bolesti.“

    Ovdje pretpostavljam da pricas o cinjenici da danas svijet zivi na kukuruzu i rizi. Medjutim, cinjenica da se od kukuruza i rize, tj. njihovog skroba, dobijaju drugi spojevi nema nikakve veze sa problemima u prehrani bogatoj zitaricama. Molim te, objasni mi kako je recimo limunska kiselina, koja se dobija od skroba iz kukuruza, vezana za autoimune bolesti?

    „Da napomenem da su se u prošlosti žitarice pripremale i koristile na drugačiji način, natapanjem i fermentiranjem. Uglavnom se jela „žitna kaša“, a za hleb se koristilo fermentirano „kiselo testo“. Ovi procesi potapanja i fermentiranja, uklanjaju toksine na koje smo intolerantni.“
    Koji su to toksini? Poimence. Ovako zvuci kao samo naklapanje. I na koji nacin ih „potapanje“ i fermentacija rjesavaju? Koliko ja znam, fermentacija secere prevodi u kiseline, alkohole i plinove.

    „Industriski proizvedeno voće i povrće siromašno je mikro-nutritivnim supstancama zbog ispošćenog zemljišta i načina proizvodnje. Danas treba da pojedete 20 jabuka da bi dobili količinu nekih minerala za koje vam je ’70 godina trebala 1 jabuka.“
    Ovo je de facto neistina. Kako se podaci iz pocetka 20.st. drze dan danas, stvarno je jednostavno usporediti brojke i vidjeti da je tvoja tvrdnja neistina.

    „A, zatim tu je problem sa pesticidima koji su uvek prisutni u voću i povrću kada se primenjuju. Naravno, reći će vam da je to „dozvoljena količina“ koja nije štetna za ljude, što je glupost koju svi ponavljaju kao papagaji i niko ne preispituje. Otkuda onda toliko kancera u ovoj generaciji?“
    Pesticidi u vocu i povrcu su kontrolirani na dnevnoj bazi. U Europi mozes u bilo kojem trenu dobiti podatke putem RASFFa, tako da je neistina reci da se ne kontroliraju. Osim toga, referentne vrijednosti se mijenjaju cijelo vrijeme, broj koji je vrijedio prije 5 godina mozda ne vrijedi danas.
    A porast raka je vezan s time da imamo impresivno bolje metode detekcije raka i da smo shvatili da su neke bolesti u stvari rak. Slican primjer je autizam.
    Takodjer, cak i da nije to, na koji nacin mozes ustvrditi da su bas pesticidi krivi? Radio si studiju? Napravio si rad o koncentracijama pesticida u vocu i povrcu i poveznici s rastom rate raka, pa znas?

    „Sva hrana koja je upakovana ima problem sa rokom trajanja zbog skladištenja i čekanja na kupca, pa su zato dodati konzervansi. Pored toga poboljšavaju joj izgled i ukus veštačkim bojama, aditivima, solima, šećerom…“
    Opet, neistine. Koji konzervansi su u steriliziranoj hrani? U pasteriziranoj? U osusenoj?
    Dalje, ukoliko aditivi ne uzrokuju nikakve probleme sa zdravljem, gdje je problem u koristenju?

    „Izbacivanje industrijske hrane je prava detoksikacija jer je kupovna hrana puna aditiva, konzervansa, hemikalija, pesticida.“
    Opet, de facto laz. pesticidi nisu u svoj hrani. Cak i da jesu, u koncentraciji su koja je neopasna. Isto vrijedi i za aditive(i konzervansi su aditivi, ne znam zasto ih razdvajas. Osim toga, sve sto postoji je od kemikalija, tako da si me i tu zbunio). Ogromna kolicina hrane nema nikakve aditive iz jednostavnog razloga sto joj nisu potrebni. A cak i kad ima aditive, oni nisu problem. Gdje je problem u soli u mesu ili octu u krastavcima ili emulgatoru u cokoladi?

    „Ove supstance u malim količinama nisu strašne, ali vaše telo koristi vitamine i anti-oksidanse da ih neutrališe u organizmu, pa onda vi imate manjak vitamina u organizmu što na kraju rezultira bolestima i kancerom. Ako vam je ishrana kao većini danas bazirana na žitaricama koje su u osnovi „prazne kalorije“, onda ne unosite dovoljno vitamina i eto vam začaranog kruga.“
    Neistina. U velikoj vecini slucajeva uopce ne metaboliziramo aditiv vec ga jednostavno izbacimo iz tijela. Osim toga, izraz „neutraliziramo“ zvuci kao da se tijelo bori protiv tih tvari, sto je opet neistina.

    „Sterilisano i pasterizovano mleko koje kupujemo u prodavnicama je katastrofalno lošeg kvaliteta. Pre svega ono je obrano, što znači da je uklonjena mlečna mast koja se koristi za izradu putera, sira i pavlake. U toj mlečnoj masti ima najvše vitamina.“
    Vitamini se mogu dodati, osim toga, mlijeko je vrlo los izvor vitamina, tako da tu nema nikakvog problema.

    „Drugo, mleko se steriliše ultraljubičastom svetlošću što ubija sve mikroorganizme i vi praktično dobijate jednu vrstu tečne plastike. Ultraljubičasta svetlost takođe aktivira provitamin D i zato na pakovanju piše „obogaćeno D vitaminom“. Međutim taj natpis je glupost, jer naše telo može samo da koristi provitamin D, a da bi se on sintetisao u D vitamin morate provesti neko vreme na suncu. D vitamin koji unosite mlekom vaše telo ne može da koristi.“
    Mlijeko se sterilizira u sterilizatoru na 105°C UHT metodom. Pasterizira se HTST metodom, kroz pasterizator. UV tretmani postoje za cidere, ali nisam siguran da postoje za mlijeko.

    „Treće, mleko se homogenizuje što znači da pomuzu hiljade krava i onda to mleko pomešaju. Industrija to zove „održavanjem kvaliteta“ ali to takođe znači da će hormoni i antibiotici kojima kljukaju krave sasvim sigurno biti lepo raspoređeni u svakoj litri tog mleka.“
    Opet, miks pretjerivanja i izmisljanja. Dakle, razlog za homogenizaciju je taj da se masnoca rasporedi po cijelom volumenu mlijeka tj. da ga se kvalitetno standardizira. Inace je nemoguce prodati 1,5% ili 2,8 ili 3,2 mlijeko. Jednom kad je mlijeko UJEDNACENO, problema nema i moze ici na punjenje. Sto se tice antibiotika i hormona, da si ikad bio na farmi znao bi da se mlijeko testira na antibiotike na licu mjesta, zatim na prihvatnoj stanici, pa u prihvatu u tvornici, pa prije proizvodnje. Jer mlijeko s antibioticima znaci smrt za sve mikroorganizme koje bismo dodali za proizvodnju sira, jogurta i sl. proizvoda. Takvo mlijeko je neprihvatljivo za industriju, jer ja ne mogu znati sta cu s kojom litrom, pa se zato takvo mlijeko NIKAD ne otkupljuje.

    „Za naš ogranizam su jako bitne bakterije koje se nalaze u „sirovom mleku“. Sirovo mleko dobijate kada pomuzete kravu / kozu / ovcu koja je pasla travu, bez ikakve obrade (bez kuvanja, pasterizacije i slično). Danas ga zabranjuju, plaše nas bakterijama, čak je u nekim zemljama i zakonom zabranjeno.“
    Da znas ista o koliformnim bakterijama ili somatskim stanicama, ovakvo nesto ne bi nikad napisao. Sirovo mlijeko je, a ovo govorim iz iskustva u laboratoriju, uzasno prljava tekucina. Zato se i filtrira/pasterizira prije nego sto moze biti pusteno u konzumnu upotrebu. Savjetovati ikome da pije sirovo mlijeko je istinski okrutna stvar.

    „Znam da će mnogi imati reakciju tipa „jao pa to nije bezbedno„, ali razmislite malo – ljudi su pili mleko na ovaj način hiljadama godina i ništa im nije falilo.“
    Kako znas? Otkud ti podaci o tome kako su umirali ti ljudi? Imas li ikoje studije iz 15.st o utjecaju sirovog mlijeka na novorodjencad?

    Eto. Kao sto rekoh, o ostalome necu jer mi nije struka. O ovome hocu jer nesto znam o tome, za razliku od mnogih koji si uzimaju za pravo da propovijedaju mrznju prema industriji i da propovijedaju povratak groznim prehrambenim navikama, a iza sebe nemaju niti trunke znanstvenih ili ikakvih dokaza.

    Slobodno mi ukazi ukoliko sam igdje rekao neistinu.

    • Imas li neke linkove na znanstvene radove koji bi ovo potvrdili? Jer trenutacno je vise manje jedini problem sa zitaricama celijakija, tj. problemi s glutenom. Koji zahvacaju manje od 1 u 170 ljudi, sto je mizerna brojka. Ukoliko ti imas podatke da postoje i neke druge bolesti, rado bih to procitao.

      Kada lekari govore o intoleranciji to je poprilično crno ili belo. Ili dobijaš napade gušenja ili ti nije ništa, međutim realnost nije takva. Mi govorimo o hiljadu nijansi intolerancije. Neko ima ozbiljne probleme, ali većina ljudi ima manje probleme. Poenta je da SVI imaju neke probleme i da se svi goje od toga. Postoje mnoge knjige o ovome i ja mogu da potvrdim iz mog iskustva. Eto pomenuo sam knjigu tenisera Đokovića.

      Ovdje pretpostavljam da pricas o cinjenici da danas svijet zivi na kukuruzu i rizi. Medjutim, cinjenica da se od kukuruza i rize, tj. njihovog skroba, dobijaju drugi spojevi nema nikakve veze sa problemima u prehrani bogatoj zitaricama. Molim te, objasni mi kako je recimo limunska kiselina, koja se dobija od skroba iz kukuruza, vezana za autoimune bolesti?

      Simpatično. :) Ja nisam pominjao limunsku kiselinu. Ako imaš neke sumnje, ti kao prehrambeni tehničar si pre mene pozvan da istražiš to. Ja sam pričao o svojem iskustvu i o onome što sam doživeo. Lepo je navedeno na početku članka da ne znači da će sve što je ovde napisano svima odovarati.

      Ipak, umesto limunske kiseline pomenuću sirup fruktoze koji se dobija iz kukurza (high fructose corn syrup), pomenuću da su se ranije koristile fermentisane i cele žitarice što je umanjivalo količinu glutena i drugih toksina. Pomenuću da se crni hleb danas farba kafom, pomenuću da se brašno više ne beli korišćenjem joda, već koriste brom i da je to direktno povezano sa problemima koje mnogi ljudi imaju sa štitnom žlezdom. Pomenuću da u brašnu ima aditiva koji produžuju rok trajanja. Pomenuću i genetski modifikovan kukuruz koji sam proizvodi pesticide i koji se nalaze u samom zrnu. Pomenuću tretiranje semena žitarica fungicidima još pre samog sejanja, kako ga ne bi pojele bube u zemlji – to sve ostane u tragovima u našoj hrani. Pomenuću i probleme skladištenja i pojavu gljivica aflatoksina koje posle kroz stočnu ishranu zatruju mleko.

      “Industriski proizvedeno voće i povrće siromašno je mikro-nutritivnim supstancama zbog ispošćenog zemljišta i načina proizvodnje. Danas treba da pojedete 20 jabuka da bi dobili količinu nekih minerala za koje vam je ’70 godina trebala 1 jabuka.”

      -Ovo je de facto neistina. Kako se podaci iz pocetka 20.st. drze dan danas, stvarno je jednostavno usporediti brojke i vidjeti da je tvoja tvrdnja neistina.

      Zaista? Hajde da vidimo ovako, jednom sam slušao predavanje gde profesor poljoprivrednog fakulteta kaže da zemljište sadrži 54 hemijske supstance koje biljke svojim rastom troše. Međutim mi korišćenjem veštačkih đubriva nadomestimo samo 4-8 glavna hemijska sastojka. Misliš da više-decenijsko korišćenje zemljišta za industrijsku proizvodnju ne utiče na količinu mikro-nutritivnih supstanci u plodu? Nisam siguran. Pogledaj recimo ovaj članak.

      Pesticidi u vocu i povrcu su kontrolirani na dnevnoj bazi. U Europi mozes u bilo kojem trenu dobiti podatke putem RASFFa, tako da je neistina reci da se ne kontroliraju. Osim toga, referentne vrijednosti se mijenjaju cijelo vrijeme, broj koji je vrijedio prije 5 godina mozda ne vrijedi danas.
      A porast raka je vezan s time da imamo impresivno bolje metode detekcije raka i da smo shvatili da su neke bolesti u stvari rak. Slican primjer je autizam.
      Takodjer, cak i da nije to, na koji nacin mozes ustvrditi da su bas pesticidi krivi? Radio si studiju? Napravio si rad o koncentracijama pesticida u vocu i povrcu i poveznici s rastom rate raka, pa znas?

      Nisam radio naučni rad, ali koristim mozak i preispitujem stvari. Ja znam da se “beli mantili” ljute kada im se neko meša u struku, ali šta da vam radim kada ne radite svoj posao kako treba. Vi treba da pišete o ovome, a ne ja. Manje se krijte iza knjiga i propisa, a više se pozabavite naukom i medicinom. Dakle, da ponovim još jednom ja sam napisao članak o mom iskustvu: šta sam radio, šta sam osećao i šta sam čitao. Prenosim to drugima pa neka sami odluče.

      Ja tebi postavljam pitanje, da li znaš kako je postavljena ta “minimalna dozvoljena količina pesticida u hrani”? Neosporno je da pesticida UVEK ima u tragovima u hrani, poenta je u tome što se establišment krije iza te famozne “dozvoljene količine”. Eto, ja sam se raspitivao i imam ideju kako je to urađeno. Testirano je na pacovima, pa kada pacovi više nisu dobijali tumore, ta cifra je podeljena sa 1000 i tako su oni “pretpostavili” da je to ok doza za ljude. Smešno. Bio je skoro dokumentarac na RTS baš o ovome i UN FAO (agencija za hranu).

      Nove hemikalije i varijante pesticida se pojavljuju tolikom brzinom da UN, pa ni EU ne stižu ni da pregledaju sve to. A mislim da ne moram da te podsećam da mi još nismo deo EU i da se u RS svašta koristi na poljima. Baš me interesuje ko kontroliše nivo pesticida u povrću u piljarama. Da li to rade svaki mesec ili urade nasumično kod većih proizvođača. Da li ste ispitali baš sve pesticide? US kažu da imaju 350.000 pesticida registrovanih do sada. Koliko ima u Kini? A Rusiji?

      “Sva hrana koja je upakovana ima problem sa rokom trajanja zbog skladištenja i čekanja na kupca, pa su zato dodati konzervansi. Pored toga poboljšavaju joj izgled i ukus veštačkim bojama, aditivima, solima, šećerom…”
      Opet, neistine. Koji konzervansi su u steriliziranoj hrani? U pasteriziranoj? U osusenoj?
      Dalje, ukoliko aditivi ne uzrokuju nikakve probleme sa zdravljem, gdje je problem u koristenju?

      Ja govorim o tome da se količina ovih supstanci u upotrebi treba smanjiti. Tamo gde ih nema je ok i ta hrana je u redu. Međutim, teško je naći upakovanu hranu a da nije korištena barem neka od tih stvari. Ja sam nailazio na recimo sušene šljive u kesici gde je jasno naznačeno korišćenje konzervansa, a opet ima i proizvođača koji ne koriste konzervans. Neka hrana, kao recimo meso možda nema aditive ali sadrži hormone i antibiotike još u odgoju stoke.
      Jedan članak o tome.
      Drugi članak o tome.

      “Izbacivanje industrijske hrane je prava detoksikacija jer je kupovna hrana puna aditiva, konzervansa, hemikalija, pesticida.”

      – Opet, de facto laz. pesticidi nisu u svoj hrani. Cak i da jesu, u koncentraciji su koja je neopasna. Isto vrijedi i za aditive(i konzervansi su aditivi, ne znam zasto ih razdvajas. Osim toga, sve sto postoji je od kemikalija, tako da si me i tu zbunio). Ogromna kolicina hrane nema nikakve aditive iz jednostavnog razloga sto joj nisu potrebni. A cak i kad ima aditive, oni nisu problem. Gdje je problem u soli u mesu ili octu u krastavcima ili emulgatoru u cokoladi?

      To što je neko na neki način propisao “dozvoljenu količinu” neke hemikalije u hrani je zasnovano na maksimalnoj količini koju bi čovek mogao da unese. Recimo teško da će neko pojesti 10 vekni hleba, ali je procena kumulativnog efekta aditiva u raznim priozvodima jako neistražena.

      Šta ako ja jedem svaki drugi dan viršle, paštetu i mesni narezak? Možda dobijem povišeni pritisak? :)

      Neistina. U velikoj vecini slucajeva uopce ne metaboliziramo aditiv vec ga jednostavno izbacimo iz tijela. Osim toga, izraz “neutraliziramo” zvuci kao da se tijelo bori protiv tih tvari, sto je opet neistina.

      Zašto moje telo mora da izbaci aditiv? Da bih ga izbacio često mora jetra da ga procesuira zar ne? Ne želim da aditiv prolazi kroz moje telo, niti telo moje dece. Ako odaberem da jedem organsko, sirovo i sam pravim hranu, aditiva neće biti uopšte u ishrani.

      “Sterilisano i pasterizovano mleko koje kupujemo u prodavnicama je katastrofalno lošeg kvaliteta. Pre svega ono je obrano, što znači da je uklonjena mlečna mast koja se koristi za izradu putera, sira i pavlake. U toj mlečnoj masti ima najvše vitamina.”

      – Vitamini se mogu dodati, osim toga, mlijeko je vrlo los izvor vitamina, tako da tu nema nikakvog problema.

      Postoji razlika između molekura vitamina napravljenih industrijski i prirodno. Takođe postoji razlika koliko telo apsorbuje veštačke vitamine. Poenta ovde nije u vitaminima, već u nedostatku mikroflore koja kada se unese smanjuje auto-imuni odgovor.

      Mlijeko se sterilizira u sterilizatoru na 105°C UHT metodom. Pasterizira se HTST metodom, kroz pasterizator. UV tretmani postoje za cidere, ali nisam siguran da postoje za mlijeko.

      Postoje, piše ponekad i na pakovanju. Ima puno članaka na tu temu.

      Opet, miks pretjerivanja i izmisljanja. Dakle, razlog za homogenizaciju je taj da se masnoca rasporedi po cijelom volumenu mlijeka tj. da ga se kvalitetno standardizira. Inace je nemoguce prodati 1,5% ili 2,8 ili 3,2 mlijeko. Jednom kad je mlijeko UJEDNACENO, problema nema i moze ici na punjenje. Sto se tice antibiotika i hormona, da si ikad bio na farmi znao bi da se mlijeko testira na antibiotike na licu mjesta, zatim na prihvatnoj stanici, pa u prihvatu u tvornici, pa prije proizvodnje. Jer mlijeko s antibioticima znaci smrt za sve mikroorganizme koje bismo dodali za proizvodnju sira, jogurta i sl. proizvoda. Takvo mlijeko je neprihvatljivo za industriju, jer ja ne mogu znati sta cu s kojom litrom, pa se zato takvo mlijeko NIKAD ne otkupljuje.

      Ok, ako Amerika ima problem sa ovime Onda mogu da pretpostavim da je kod nas sve ok, jer se ovde zakoni poštuju, sve se kontroliše rednovno, ljudi su jako svesni, a seljaci su bogati i nemaju potrebe posezati za nekim dodatnim metodama povećanja proizvodnje. Ovo je sarkazam naravno, da ne misliš da se slažem sa tobom.

      Da znas ista o koliformnim bakterijama ili somatskim stanicama, ovakvo nesto ne bi nikad napisao. Sirovo mlijeko je, a ovo govorim iz iskustva u laboratoriju, uzasno prljava tekucina. Zato se i filtrira/pasterizira prije nego sto moze biti pusteno u konzumnu upotrebu. Savjetovati ikome da pije sirovo mlijeko je istinski okrutna stvar.

      Ja pijem, moje dete pije. Piju ga deca ljudi sa organske pijace. Pije ga celo čovečanstvo hiljadama godina. A onda su došli mali pametni ljudi sa “belim mantilima” i sve nas spasli od užasne smrti. Mrzi me da kucam o ovome evo link pa pročitaj:

      Eto. Kao sto rekoh, o ostalome necu jer mi nije struka. O ovome hocu jer nesto znam o tome, za razliku od mnogih koji si uzimaju za pravo da propovijedaju mrznju prema industriji i da propovijedaju povratak groznim prehrambenim navikama, a iza sebe nemaju niti trunke znanstvenih ili ikakvih dokaza.

      Slobodno mi ukazi ukoliko sam igdje rekao neistinu.

      Neću te nazvati demagogom ili tollom, već ću poći od pretpostavke da možda nisi išao dalje od osnovnih knjiga na fakultetu. Pre nego što kažeš za nekoga da laže prvo bi bilo dobro da se upitaš da li možda to odakle primaš platu utiče na tvoje mišljenje. Ja se bavim drugim stvarima u životu, ti si prehrambeni tehničar.

      I još jedna stvar Žarko, meni je ovo samo blog i pored njega vodim tri firme, pa nemam vremena da se raspravljam previše oko ovoga. Ja sam sada odgovorio jer smatram da su pitanja bila dobronamerna, ali neću odgovarati ubuduće jer nemam vremena. Napisao sam ovo iskustva sa idejom da možda nekome pomognem, ako vam se ne dopada „promenite kanal”. Ako se ne slažete, pokrenite blog i sve lepo napišite tamo.

  19. Potapanje žitarica znači lakšu svarljivost i eliminaciju fitinske kiseline. Zanimljivo mi je da neko sa ovakvim nastupom to ne zna pošto je to tema ne neke alternativne literature, već i deo nutricionističkih udžebenika koji su “mainstream”.

    A naučnici – kao da su se oni ikada slagali ili uvek bili u pravu?

    Setimo se samo toga da smo mislili da je margarin zdrav decenijama i da je holesterol iz hrane štetan. Još se ni za to niko nije izvinio a napravili su nam užasavajuće probleme.

    Upravo se u SAD menjaju smernice. Gotovo je sa pričom da jedenje holesterola utiče na holesterol u krvi. A koliko smo se statina nagutali zbog toga?

    Sada treba da pristanemo na to da nam gluten ne smeta? A zašto? Imamo toliko ukusnijih izvora ugljenih hidrata da je čak i jako dosadno da se diskutuje o tome. Ko hoće neka ga jede, ko neće ne mora. Izbegavanjem glutena štetu sebi nećemo da napravimo i to je jedino 100% sigurno. Lična stvar.

    Lična je stvar i da li neko želi i ne želi da jede hranu sa pesticidima/konzervansima. Ako se tebi sviđaju, jedi ih. Ako se Milošu ne sviđaju neće. A obojica ćete naći naučne radove i za i protiv. Dobacivanje njima neće podići nivo diskusije na viši nivo.

    P.S. Tema sirovog mleka mi, moram priznati nije zanimljiva, jer bih ga popila samo ako sama pomuzem svoju kravu. I to možda, jer volim sir ali ne podnosim ukus mleka.

  20. srb03122010

    Jedan od nacina. Prvo, izlecis helikobakteriju, zatim ocistis jetru po dr.Klark i trece, udjes u prazan stan, samo zidovi i parket i mesec dana ubacujes ono sto te u zivotu okruzuje, to i dodirujes prstima i tu zivis, isto i sa hranom. Sve popisujes, sto ti smeta izbacujes iz zivota. Ggarancija 100%. Nekada su se bolesnici lecili lecili u izolaciji. Stete sto su doktori postali predmet ismejavanja t4govaca, ne sluze izlecenju, vec lecenju. Danas lecenje -lekar, nekada isceljenje – isceljitelj. 

    Ja sam je dobio sa28 godina, lecio se kod Rebica. Izlecenje 90% vec odstranj3njm hb. Sta mislite o tome, hvala na vasem iskustvu

  21. bojan

    Druze da te pitam samo ovo, da li su tî tvoji treninzi, kada ti je pocelo pucketanje, bili aerobni? Bitno je da mi 100% tacno odgovoris. Hvala sto si ovo podelio

    • Pozdrav Bojane,

      Kombinacija treninga je bila u pitanju. 2-3x trčanje ujutru, 2x rad u teretani, neka crossfit varijanta 1x plivanje ili trening pokretljivosti. Trčanje je išlo kao jutarnji futing sa razgibavanjem. Rad u teretani 60-90 minuta, plivanje 30-45 min.

  22. MDj

    Zdravo Milose.

    Najlepse hvala na inspirativnom i poucnom tekstu. Bravo za izlecenje!

    Obzirom da moj suprug ima bronhijalnu astmu i sve navedene simptome koje si opisao u tekstu, i koristi ili je koristio skoro sve lekove koje si naveo, ovo uliva nadu :)

    Imam jedno pitanje, ako nije tajna; Pomenuo si zeleni sok koji tvoja zena sprema ujutro.
    Ako sam dobro shvatila, radi se o sirovom povrcu i vocu? Da li mogu da dobijem „recept“ preporuku za neku kombinaciju povrca i voca i ako postoji neki specifican nacin pripreme ili nesto sto treba da znam? Znacilo bi nam.
    Unapred hvala.

  23. MDj

    Milose,

    najlepse hvala na tekstu o zelenom soku. Veoma slikovito i korisno uputstvo.
    Pocinjemo odmah! :)

    Pozdrav

  24. Kathy

    Hvala…Sličan se sličnom raduje…I ja sam uspela isto sa astmom, promenila način ishrane, promenila odnos prema sebi, osvestila život u sebi, promenila misli, i najvažnije od svega težeći dobroj izbalansiranosti duhovmog i telesnog, spoznala univerzalnu ljubav.
    Nastavite osvetljeni dobrom energijom…
    S izuzetnim poštovanjem pozdrav

  25. Svaka cast na upornosti i izlecenju, ja sam imao slicna iskustva samo je u pitanju alergija i takodje nemogucnost disanja nosem sto je itekako otezavalo zivot na svakodnevnom nivou.

    Pio sam razne lekove i koristio razne kapi, dok nisam dogurao do vakcina, posle izvesnog vremena izucavanja ishrane (ne ono sto uce u skolama), psihe i generalno covecije prirode, resio sam da izbacim sve stetno iz ishrane (da krenem sa veganstvom), da uskladim psihu (izbacim nepotrebne i otezavajuce misli) koje itekako trose celokupnu energiju.

    Na moju izjavu doticnoj doktorici da cu prestati sa vakcinama, ona je odgovorila „ako ih ne budes primao, umreces“, od pocetka novog rezima ishrane i generalno novih stavova, vec nakon nedelju – dve dana alergija je nestala kao rukom odnesena, s’tim sto ja i nakon toga nastavio sa takvim nacinom ishrane.

    Kao sto je neko vec pomenuo, i ja sam prvo ocistio jetru i creva na prirodan nacin po uputima Dr. Clark-a. Jetra je doslovno filter organizma, koji nakon dugogodisnje ishrane raznom ne prirodnom hranom krece lose da radi, i nekad prepoznaje pozitivnu tvar kao negativnu, npr. polen, koji je sastavni deo biljaka i ne bismo trebali biti alergicni na njega. U takvom slucaju kada jetra ne radi kako treba, udisanjem npr. polena filter (jetra) protumaci to kao lose supstance, i angazuje imuni sistem, sto rezultira zatvaranjem nosa (kako nebismo udisali stetne supstance), doktori prepisu presing ili neki drugi lek uz koji nekad i prodisemo (obicno u pocetlu), zbog toga sto su ti lekovi blokatori imunog sistema, i zapravo mi mozemo da disemo zato sto smo suzbili rad imunog sistema i shodno tome otvorili se ko zna cemu jos. Tako da sam ja nakon ciscenja ( da bih unosio zdrave stvari u nesto cistiji organizam), krenuo sa vocem, povrcem i sokovima. Posle svega izlaganje polenu i drugim „alergenima“ iz prirode nije pravilo nikakvih problema.

    Sto se tice diskusije Milosa i Zarka, i kako ima pristalica obeju strana, ja bih samo dodao da ako vec imamo neku od „bolesti“, uzrok zasigurno postoji, testiranje je vrlo lako, okrenite se prirodnom nacinu ishrane kao sto je Milos naveo, i nakon kraceg vremena ce vam biti dobar pokazatelj ima li poboljsanja u zdravlju ili ne. Doktori samo rade posao koji je i svaki drugi, odavno su zamenili coveka (bice) sa pacijentom (stvar), i globalizuju moguca „resenja“ za dijagnoze zaboravivsi da svako od nas poseduje individualan organizam.

    Za one koji citaju, verovatno sam smorio sa ovolikim komentarom :)

    Veliki pozdrav za Milosa, dobar je blog, i za ostale citatelje.

  26. selma

    Prvo cestitke na upornosti.I ja sam asmaticar vec 3 godine..Zanima me da li si imao problem sa prekomijernom slipavom sluzi koja se nakuplja u grlu..

    • Hvala. Da, imao sam taj problem i nisam mogao da ga rešim sve dok nisam promenio ishranu. Nakon toga je problem rešen.

    • Mina

      Ta sluz u grlu je od kiseline iz želudaca, obavezna je bazna ishrana kod toga. Svakako otići i kod gastroenterologa. Ja lečim 3 godine astmu i pre 2 meseca sam bila u urgentnom zbog stomačnih problema, bila sam jako iznenađena razgovorom sa doktorkom koja mi je objasnila kako kiselina iz želudca puni pluća. Tada dolazi do raznih prehlada, a često se to tumači kao bronhitis ili astma. Ja od kad imam problem sa astmom (ako je to u pitanju) pijem zelene sokove, sve spremam na maslinovom ulju, pijem kokosovo mleko ali sam jela i mlečne proizvode. Sve u svemu, gastroenerolog mi je rekao i pored takve ishrane da izbacim gluten ali i laktozu. Ako pijete zeleni sok, nikako uporedo piti kafu i jesti mlečne proizvode jer sprečavaju apsorpciju gvožđa i kalcijuma iz povrća. Miloše svaka čast na volji, drago mi je da si ozdravio. Moram da napomenem, pre nego što mi je dijagnostifikovana astma jako često sam jela nudle koje najviše imaju oznaka „E“…………

  27. Nataša

    Miloše,čestitam na izlečenju astme na prirodan način! :-) Ja sam ovakvom ishranom istopila kamenčiće u žučnoj kesi.Pila sam zeleni smuti(iz blendera) s’tim sto sam uz zeleno povrće koristila 5-6 stabljika maslačka i isto toliko listova,kao i listove hajdučke trave.Kafu sam izbacila,a pila sam čaj od ovsa,vodu i prirodne sokove.

  28. Dida

    Bravo za tekst i pobedu.Dodacu nesto iz svoje veterinarske struke sto ce pomoci nadam se …Po zakonu u nasoj zemlji redovno se vrsi proba na TBC i u velikim industrijskim pogonima koji imaju krave za proizvodnju mleka ali i kod malih individualnih proizvodjača.Ako imate dilemu uvek mozete da proverite kod prodavca da li ima potvdu, i stvar je resena.Na kraju i oni imaju svoju decu koja koriste to mleko.
    pored tbc-a ,ima tu još nekih bolesti recimo brucela. Ono sto ja mogu da vam kažem da imam i oca i majku koji su odrasli na domacem mleku koji sa svojih 80 godina imaju bolje zube od mene , koji nikada nisu imali problema sa tezinom a ja stalno bijem bitku.

    • Hvala Dida. Iako planiram da napišem o bakterijskoj flori poseban članak, hoću da napomenem da kada imate ispravnu bakterijsku floru (gastro sistema) teško je da se inficirate bakterijski. Dobre bakterije naseljavaju svaki nano-metar površine vašeg stomaka i one brane svoju teritoriju. Zato je „lošim“ bakterijama jako teško da se zakače i naprave sistemsku infekciju tela. Danas nažalost svi imamo narušenu bakterijsku floru i lakši smo plen za „loše“ bakterije. Sapuni, fluorisana voda, antibiotici, fluor u vodi, konzervansi u hrani, šećeri, industrijska hrana uništavaju naše dobre bakterije i na taj način narušavaju naš imuni sistem.

  29. Milos

    Pozdrav Milose,imenjace.Svaka cast na izlecenju “neizlecive“ bolesti.Meni su pre koju nedelju dijagnostikovali astmu.Pomalo sam uplasen,pa bih ti postavio jedno pitanje,jer si ti to vec prosao.Naime,spirometrija mi je bila extra,sto je doktoru bilo cudno,pa me je slao jos par puta da odradim,ali svaki put bi bilo Ok.E sada,on je zakljucio da imam astmu iz zvizdanja u zadnjem delu ledja pri pregledu
    stetoskopom.Pre par meseci mi je dg.i anksioznost,a dok mi nije dg.astma,super sam se osecao.Ja pretpostavljam da sam sada uplasen,i cak i da nemam astmu,ja sam umislio da je imam-ako me razumes:)Cak nemam ni gusenje prilikom hodanja,voznje bicikla itd…Ali skraticu:Koji su tebi bili najcesci simptomi astme i kad su se najcesce desavali??Pozdrav i hvala unapred.

    • Hvala. :)

      Meni je sve počelo sa tim pukotima pred spavanje. Lekari nisu bili u stanju da dijagnostikuju astmu godinama, tako da to je sasvim normalno. Oni su u stanju da dijagnostikuju kada je nešto u poodmakloj fazi ili kada naiđeš na pravog stručnjaka. Kasnije se pojavljivalo plitko disanje, tj, imao sam osećaj da ne mogu da izdahnem sav vazduh iz pluća. Još kasnije se pojavio simptom da ne mogu da pričam. Kao da ti je teško da pričaš sa nekim, to je jako karakteristično za astmu. Na kraju sam ima o i tu iscrpljenost i gušenje jer je dolazilo do najačih simptoma astme. Sve ovo se lagano komplikovalo 4-5 godina. Da kažemo da smo 3-4 godine posumnjali na astmu.

      Eto nadam se da će ti pomoći…

  30. Marija

    Prvo, svaka cast. Nikad nisam mogla da izbacim neke namirnice iz svoje ishrane, niti imala zelju za tim, mada se hranim relativno zdravo, ali kad mi je do slatkisa, nekog peciva, ne uskracujem to sebi. Posle Vaseg posta resila sam bar nesto da pokusam,sto se tice ribljeg ulja, sirovog mleka,zelenog soka, nadam se da cu biti istrajna kao Vi.
    Iskreno, drago mi je sto sam procitala vas clanak a nisam otisla kod lekara jer verujem da bi me zatrpali nepotrenim lekovima. Uvece se jako brzo umaram. Recimo, ako ustanem samo da ugasim svetlo, kad legnem ponovo ne mogu da dodjem do daha bar 5 minuta. Cesto imam osecaj ne da ne mogu da izdahnem,vec da nemam mesta u plucima da udahnem vazduha koliko mi je potrebno i zbog toga mi je zevanje jako naporno. Svaki put se prekine na pola i imam potrebu da zevam ponovo, i po 3,4 puta za redom bez uspeha. Na casovima jezika cak „zevnem“ i 20ak puta u sat vremena,kolik traje,postaje nepodnosljivo. I naravno,pricanje me jako umara, ali nikad nisam sve to povezala sa astmom. I poslednjih par meseci bas govorim mami da mi se smanjuje kapacitet pluca i da ne znam gde se to kontrolise i kom lekaru treba da se obratim. Pretpostavljam da bolje da ne idem, pokusacu sa nekim Vasim savetima i nadam se da ce pomoci, jer verujem da nije ozbiljno.
    Znam da sam napisala puno nepotrebnih stvari,samo zelim da kazem da ste sigurno otvorili oci mnogima kao i meni i da cete im tako i pomoci. Hvala puno.

    • Hvala Marija na lepom komentaru. Držim fige da ti saveti iz članka pomognu. Ja bih samo dodao još jednu stvar – spavanje. Spavanje je prirodan mehanizam za obnovu tela i jačanje imuniteta. Previše vremena provodimo do kasno uz veštačke izvore svetlosti (kompovi, telefoni, tv). Probaj da spavaš 8-9h dnevno, može i iz dva puta tako što dodaš „siestu“ posle ručka. I provedi što više vremena na suncu ujutro i predveče, izbegavaj jako sunce.

      pozz.

      • Marija

        Hvala na savetu,ali s obzirom da su mi dani jako aktivni (posao,treninzi,casovi) ja i spavam 8-9h dnevno,kad se premorim cak i vise,jer mi treninzi traju i po tri sata. Ali zbog nedostatka vremena,sunce me i ne vidi,a to ne mogu na zalost ni da promenim, jedino ce mi godisnji malo „napuniti baterje“ :)
        Hvala na odgovoru,Prijatno :)

  31. Nikola

    Zdravo.
    Citao sam ovaj tvoj tekst, pa imam jedno pitanje. Devojka mi ima isti problem kao ti, ima astmu vise od 10 godina, i ima bas te simptome kao ti. Procitali smo tvoj tekst, pa je rešila da pokusa ovim rezimom, jer su doktori naravno rekli da nema pomoci. Sto se tice ishrane, i nije neki problem jer zivi na selu, tako da svega ima, e sad, posto je kozmeticar, i radi nokte dosta, ima prasine. Ona koristi masku, sada i aspirator stize, pa po tvome misljenju, jel bi to dosta uticalo na taj mogući oporavak i usporilo dejstvo, i naravno neki dodatni savet ako imate da nam date. Inace, ima 22 godine. Hvala unapred.

    • Pozdrav Nikola, probajte sa ovim režimom baš me interesuju vaši utisci. Inače selo je danas u mnogo slučaja zagađenije od grada. Problem su pesticidi, đubriva i hemijska industrija. Na primer ako ste u Vojvodini tamo je voda katastrofa. Ne može da bude kako treba jer je cela vojvodina u poljima i svi koriste đubrivo i pesticide, kiše to sve spiraju u podzemne vode i reke… Ukoliko ste u nekom planinskom delu gde ima manje industrije imate više šanse da pijete dobru vodu i nađete povrće koje nije tretirano. Dodatni savet – detoksikacija u smislu izbegavanja proizvoda koji dodatno unose aditive, izbegavanje svega od žitarica i industrijski proizvedene-upakovane hrane.

  32. vesna

    Svaka cast Milose!!

  33. Nikola

    Milose zdravo opet. Ne zivimo u Vojvodini, zivimo u centalnoj Srbiji. Mozda negde pise, ali od ovoliko teksta nismo popamtili. Moze li da navedes sta se moze i sme jesti za doručak, ručak i večeru?

  34. Miroslav

    Pozdrav.
    Imam 31 godinu a asmu imam 3 godine sve isti simptomi kao i kod tebe.Sve mi je ovo jasno samo sam hteo da te pitam dali ima neka zamena za riblje uulje posto ja ne smem da ga uzimam jer sam alergican na ribu.Asmu sam tako i navukao.Radio sam u obradi ribe.Koristim sve iste lekove kao i sto si ti kristio plus i tablete protiv alergija i nekoliko vrsta kapi za nos.
    Hvala

  35. Tina

    Dobar dan. Vas tekst je zanimljiv i poucan. Drago mi je sto ste ozdravili i cestitam Vam na istrajnosti. Ipak iz mog nekog vidjenja cele situacije i iskustva nekako se pitam da li je to kod Vas zaista bila bas prava astma ili samo neka njena nespecificna vrsta tj manifestacija… Verujem da su Vam lekari rekli da imate astmu ali ja mislim da mozda i niste imali astmu… Mozda gresim ….. ali u vasim godinama procenat dobijanja astme je mali…pogotovo ako je niste imali kao dete…. I meni je pulmolog rekao da imam astmu jer dugo kasljem a orl doktor i doktor opste prakse se pomalo cude ….otkud Vama astma……Ne znam sta da mislim…. Tako da Vas nacin ishrane i zivota je samo vracanje tela u ravnotezu pa otuda i neki zdr. problemi nestaju…A vas zdr. problem nije mozda ni bio tako velik tj postao je velik od pogresnog lecenja….. Pa zdrava hrana i neuzimanje lekova dali su rezultat… A zdrava hrana to i nijje neko novo samo sto ljudi bas i nisu spremni da se zdravo hrane….tj pomalo su lenji i skloni neverici.. Zasto ljudi puse a znaju da je stetno….? Isto je i sa hranom?.Ovo je samo neko moje razmisljanje ne znam da li sam u pravu ….. Nadam se da se neljutite…. Svako dobro Vam zelim….