- Početna
- Životne priče
- Svetlopis
- Okinava karate
- najnovije na blogu
- karate
- kobudo
- tsunami dojo
- program
- Zorana
Svaka cast za komentar, zivim u Australiji vise od dvadeset godina I sve sto ste rekli, istina je.
Da, takodje je istina da se ne vracamo zbog dece koja rastu, zbog kredita, te jos da samo.uradim ovo, te ono. I tako dok lupnes dlanom od dlan, prodjose najlepse godine zivota.Kad bih sad pravila zavrsni racun do sada postignutog ili prosto receno, podvacila crtu, daleko sam vise na gubitku nego na dobitku dolazeci ovamo. Materijalno je tu najmanje bitno. To vam kaze neko ko je zavrsio u Srbiji fakultet a ovde koledz. I nije me sramota priznati da sam napustajuci Srbiju, napravila najvecu zivotnu gresku.
I zato Milose podrzavam Vas I Vase rezonovanje.
Хвала Зорана на коментару. Шта да кажем… таква смо генерација: споља нападнута, збуњена и недовршена. Живот нас је бацио на све стране. Држим вам фиге да вам се жеље испуне. :)
- Anjuška
Ukoliko nemaš skupo plaćeno zdravstveno u čekaonici možeš da umreš i to je posebno izraženo na Zapadu. Upravo je objasnio da i tamo policija kulira, skolovanje itekako nije besplatno i privilegija je ili hipertalentovanih ili bogatih (pričam o fakultetskom nivou). 20% se ne vraća jer je zaista uspelo, 30% jer su ušli u mašinu prosečnog kapitalističkog aka robovlasničkog sistema života, a 50% jer je teško vratiti se nakon što si toliko pljuvao svoju zemlju, otišao i shvatio da nisi bio u pravu,…ponos.
- Jela
Htela bih da dam svoj komentar na temu „Zapada“. Za druge kontinente ne znam, ali znam za Evropu ponešto. Ja u Beneluksu plaćam zdravstveno svaki mesec oko 30 evra kao dodatak na osnovni paket od posla. To na platu od 2000evra neto nije ništa posebno, a pokriva maltene sve. Ovo što Vi pišete vazi, možda, za Ameriku, za Evropu ne. Zdravstvo se plaća svuda, i u Srbiji, samo ljudi to ne osete jer im se automatski skida godinama sa plate ili plate roditelja. Mislite da Vam ne bi naplatili da Vas na frku operišu ako nemate osiguranje u Srbiji, već bi bilo „oprosteno“, „ma nema veze, rodjace“? Ako stranac poseti Srbiju i pozli mu, nema osiguranje, operišu ga, da li je OK da to ne plati već da se to skine od gradjana Srbije, a za njega nikom ništa? Sve privatne laboratorije u Srbiji…jedna mala analiza 1000 dinara, a prosecna plata 30.000. „Robovlasnički sistem“? Sve firme koje se dovode u Srbiju, Lir, Delfi itd ljudi rade za 300 evra, odmor na pištaljku, novine pišu da nose pelene…to Vama ne deluje kao robovlasništvo? Ja u Belgiji radim mnogo zaista, ali isto tako imam 30 dana godišnjeg, mnogo praznika slobodnih, i živim normalan život. Školovanje – besplatno i u BE, odnosno za njihove plate skoro pa besplatno. I spremačica može ako hoće da školuje budućeg lekara, a njemu ako bude odličan student za posao neće trebati veza niti će ga istisnuti lekarska deca jer Belgijanci ipak žele da ih leče najbolji za razliku od nas kojima ostaje „od sestre mali“ sa godinama studija 10 i prosekom 8, kome kasnije dajete 500 evra koverat da adekvatno uradi operaciju koju je dužan da uradi i bez mita (preterujem, ali svakako nije daleko od istine). Što se tiče pljuvanja po svojoj zemlji – ko je kao ja rastao za vreme 10 godina pod sankcijama i posle višegodišnjeg guljenja stolice gledao partijsko, rodbinsko i podobno zapošljavanje ne pljuje Srbiju već realno komentariše svoju zemlju. To nije znači da je ne voli. Ja na primer razmišljam da se vratim, ako se ikada za to stvore uslovi. Stvari se popravljaju i blago onima koji u Srbiji lepo zive, ali ako se ne može podržavam odlazak. Lepo je od autora što širi patriotizam, ali on ipak ima specifičnu profesiju. I na kraju za razmišljanje – koji biste Vi koji citate ovaj blog posao dali nekome ko dodje u Srbijiu, srpski ne priča, a engleski natuca – direktora firme odmah i ništa manje? Ovo na temu komentara koje ljudi pišu o tome „kako naši peru WCe u Nemačkoj“. Ja bih radije prala WC u Nemačkoj za 1200 evra, nego radila i Delfiju u Novom Sadu za 250 na „pokretnoj traci“ gde moram da pitam šefa da idem u WC, a on me popreko pogleda. Zato ljudi odlaze i zato se ne vraćaju. Pozdrav!
- nemanja
Ne znam za ratne veterane, ali sam bio sa devojkom pre par godina u Becu, njoj je u centru Beca pozlilo, uzasni bolovi u stomaku i nije mogla da hoda- mislis da je neko prisao da pomogne? Nisu je pustili da udje u toalet u kaficu i gledali su je kao narkomanku. Hitna pomoc je dosla nakon poziva i samo poziv su naplatili 100€. Cekali smo PET sati samo na pregled, dok se ona (i mnogi drugi jadni ljudi) previjala od bolova i padala u nesvest! Dali su joj infuziju i celokupnu uslugu naplatili oko 500€! Nakon tri meseca stigao je racun da se plati jos 300€!!! Za nebrigu i bednu infuziju! Eto, toliko o civilizovanim austrijancima.
P.s. Sreca pa smo uplatili zdravstveno osiguranje pred put, pa smo jedva povratili novac!- Sakule
Ja pricam o zivotu, a ne o turizmu tako da nije adekvatan odgovor.
- Goran
Vratili bi se mnogi, ali time bi priznali i sebi i drugima da nisu uspeli tamo negde, a za to nisu spremni.
- Vlada C
Nakon svega kompleksnog sto je covek objasnio ti si dosao do ovog zakljucka?!
Uspeli? u čemu, uzvini? U tome da žive normalan život? U društvu u kojem se znaju pravila igre i račan red stvari?
„USPETI“ je totalna opsena kako slepih gastarbajtera koji su u iluziji da je važno drugima pokazati elemente spoljnog sjaja i „uspeha“ (čitaj 3 kola, 2 kuće itd) kao i onih koji se nikada nisu usudili da igde odu i probaju kako se može dostojno i kvalitetno živeti ako se poštuju pravila i redosled stvari.
- BizNet
Sjajan tekst! Prosto su tekstovi o nekoj tamo utopiji uzasavajući i treba im se kontrirati upravo na ovaj način sa uspešnim domaćim pričama. Retko ko priča o Nordeusu i još gomili domaćih uspeha.
- Toni
@Dejane, odlično zapažanje. Ušli smo u kapitalizam na mala vrata, i tek smo u posljednjih 5 godina shvatili u čemu je stvar. Za mjesečnu platu se treba dobro pomučiti, i onda slijedi pitanje šta sa istom. Po meni „preko“ se dobija mnogo više i život je prosto zdraviji i organizovaniji. Iz perspektive mladog „preduzetnika“ Balkan je možda „pogodniji“. Ko mema te ambicije i energiju, definitivno „napolje’.
- Marqus
I ja se moram složiti da je tekst jako dobar. Pokazuje jako puno tačnih aspekata koji se ne uzimaju u obzir prilikom odlaska. Ali mislim da malo naginje ka ostajanju u Srbiji, tako da ću napisati nekoliko stvari da vratim ravnotežu u prirodno stanje (prema mom iskustvu i osećaju).
Pre svega, gleda se iz aspekta IT sektora. Ostali nemaju šansu za start-up. Postoje milioni ljudi koji žive u porodicama sa ukupnim prihodima oko 600€. To je današnja slika Srbije. I to nije život, to je preživljavanje. Ali preživljavanje u okolini koju volimo i koju poznajemo. U inostranstvu ima velikih troškova, ali na kraju se ima za sve i još da ostane. Sve su i kola i putovanja u Srbiju i letovanja i zimovanja. I da, radi se i broje se evrići kada se troše. Ali to rade i stranci (tj. domaćini, ali u nama stranim zemljama).
I to je ta klackalica gde čovek treba da prelomi. Ako možeš da živiš bez srpskih kafića i diskoteka i srpskog jezika, ako možeš sa prijateljima i porodicom da imaš vezu preko Vibera (mada ćeš dolaziti 5 puta godišnje, ako želiš), onda razmisli da pokušaš. Ako ti se ne sviđa, Srbija te čeka uvek.
Ja sam takođe iz IT sektora. Otišao u Nemačku pre 7 meseci i jedino za čime žalim je što nisam otišao neku godinu ranije, kada sam već stekao neko iskustvo u struci i mogao da dobijem normalnu platu (ovde moram napomenuti da je savet iz teksta oko sticanja iskustva negde gde je to jeftinije i lakše – zlata vredan!).
- coa
I ja sam sve vise ubedjen da nikad necu otici.. volim Srbiju i ovaj kamen.. Coa
OKay post iz jednog uskog ugla gledanja sa izvesnom dozom senzacionalizma (okay treba namaknuti posete, nema frke) ;)
Elem obzirom da sam ja jedan od spomenutih hiljada koji vise od 15 godina radim preko Interneta da kazem i par reci zasto treba otici i probati.
1) Zena mi je doktor i nikada u Srbiji nece naci normalan posao niti specijalizirati jer jednostavno ne ume da pliva u ovom sistemu. Nista partija, nista veze, pare ne dam :)
2) Prosao sam golgotu lecenja deteta od ozbiljne bolesti u Srbiji. Trebam li reci da 2007 u Srbiji nisi mogao uraditi MRI detetu koje je potencijalno imalo izliv krvi na mozak kao posledicu hemo terapije? Ili mozda da spomenem novije slucajeve dece koja se lece od leukemije gde se roditelji snalaze kako znaju i umeju za lekove? Trebam li spomenuti da im sve punkcije kostne srzi i dalje rade bez anestezije? Godina 2016 rodjaci!
3) Deca ce zavrsiti fakultete a posto ih IT ne interesuje, vec vidim njihovu veselu sudbinu u ovoj zemlji
4) Imam komsiju u zgradi (elitni deo Vracara btw) koji drzi otvorena vrata od stana, ker mu spava ispred vrata a stan jos uz to izdaje kao hostel. Kante sa prizemlja kradu na dnevnoj bazi a komsije u nedostatku istih za bacanje smeca koriste lift :)
5) Udjete u banku i kazete hocu pare a oni odgovore nema para. Okay meni se to nije desilo ali jeste mojoj baki. Da, tacno je, Svabe su svoje gradjane druge nacionalnosti ubijale, al nesto se ne secam da smo mi bili mnogo bolji u nedavnim ratovima cca 50 godina kasnije.
6) Penzija. Da super je, rintam po ceo dan za Amere, zaradjujem lepo, imam firmu sjajno. Jednom dana onemocam i ne mogu vise i ostaje mi ona ustedjevina koju cu imati da krckam do smrti i da se molim da ne zivim previse dugo. Moji roditelji za svoju penziju ne mogu ni lekove da kupe. Moja penzija sa mojim davanjima drzavi (preduzetnik) bila bi 10k dinara, sa time mogu da … uff :)
7) Zdravstveni sistem. Zena (lekar) se onesvesti nekoliko puta, zovem hitnu, hitna odbija da izadje na teren. Bel Medic dodje, sredi situaciju. Cijena, 22k din. (poseta nocu, infuzija, krvna slika) Jep, u Srbiji je svakako jeftinije ziveti. Ah da, posto imam i tumor na pankreasu i ja imam svako malo MRI koji eto zakazem i cekam samo godinu dana … ili prosto platim privatno. Yep, Srbija je jeftnija.
8) Ada je sjajna, biciklisticke staze su do jaja. Oh nailazi auto koji vozi 100 na sat biciklistickom stazom aaaaaa … okay zovem policiju … a ne evo ih tu su vec, parkirali su auto na sred biciklisticke staze i krkaju u restoranu pored.
…Okay da skratim pricu, slazem se da nijedna zemlja nije idealna i sve je stvar gledanja. Nekome ko je zdrav, nema decu i radi preko Interneta sa normalnim ljudima Srbija moze biti zemlja iz snova. Nemacka i ostale zapadne zemlje su daleko od savrsenih (mogu stavise da izdeklamujem jedan poduzi hejt i na temu nemacke), ali ako stavis levo Svabiju a desno Srbiju, imas zenu i porodicu i razmisljas malo duze od sutrasnjeg dana, mislim da je izbor poprilicno jasan.
- marija
u vasem komentaru je odgovor na sve nedoumice iole razumne osobe. sustina pogodjena! svaka cast!
- Tashana
Ovi vasi zdravstveni razlozi su presudni za mene i za mnoge od ljudi koje poznajem i koji su vec otisli! Od prosle godine kada sam se razbolela, shvatila sam koliko je ovaj sistem jadan. U manjim gradovima je stanje jos i gore, ali meni se desilo u Beogradu gde jos i ostaje dosta dobrih strucnjaka. Htela sam da otklonim tumor ispod koze na stomaku jer sam planirala trudnocu. Pronadju maligne celije i trebalo je da malo dublje ociste oziljak… da skratim pricu, iako sam ih molila da me posalju na PET/CT i provere, oni su me zbog nejasne senke u abdomenu sprzili najacim hemioterapijama dok nisam bila na izmaku snaga. Na kraju se ispostavilo da to nije bila nikakva metastaza i da sam bez razloga u menopauzi u 37. godini, majcinstvo je za mene sada san, a lekari su se jos i uvredili sto ih pitam za to! Ako su greske moguce i u Nemackoj ili nekoj razvijenoj zemlji EU, moguce su i tuzbe i otkazi ili ostavke zbog nesavesnog lecenja. U Srbiji nisam cula da se to ikada desilo, a ljudi umiru zbog povrsnosti ili stednje svaki dan! Ja znam za 4 mrtve osobe koje su molile za preglede pluca, debelog creva i kicme, ali ih nisu dobili i rak ih je ubio u narednih 12 meseci. Eto, mozda sam kukavica, ali meni je to dovoljan razlog za odlazak.
- бели орао збг
@ Tashana 21_8_2016
( пишем овај коментар , са знатним кашњењем , јер сам тек пре пар дана наишао на Милошев блог , али можда ће још неко читати каснијих дана ).
@ што се тиче погрешног лечења :
Годишње у Америци , САД , умре 200.000 људи од последица погрешног лечења , погрешних лекова и дијагноза , погрешних и непотребних операција…
И ником ништа , никада лекари нису одговарали за своје грешке. Легално убију пацијента , и ником ништа.
Њих 200.000 годишње !
- Delboy
Svaka cast na odgovoru dinke. Ja bih rekao da je ovde velika doza senzacionalizma pristrasno upakovana. Ne razumem zasto se o ljudima koji odu preko automatski govori da rade najteze fizicke poslove. Ove price da samo 1% nasih ljudi uspe napolju su totalna glupost i vredjanje inteligencije. Ja znam dvadesetak nasih ljudi koji su napolju i svi su odlicni u svom poslu, uglavnom visokoobrazovani i ne pada im na pamet da se vrate jer je tamo uredjen sistem.
Pa svaka druga porodica u Srbiji zivi na granici siromastva i nece videti letovanje narednih deset godina, ne znaju sta ih ceka sutra, a bolje da se ne dotaknem teme politike i stranackog zaposljavanja. Ispada da su ljudi glupi ako ne probaju i uspeju u privatnom biznisu i sami krivi.
A sto se tice Australije, kum mi radi kao poslovodja u organizaciji dostave novina u Melburnu, ima 30$ satnicu, 38 sati nedeljno, putuje svetom sa porodicom, uziva u klimi koja je puno bolja nego kod nas, a da ne pricam o administraciji i zdravstvu.
- Nada
Bravo. I svaka cast. Ja preko bare izdrzavam sebe, svoju porodicu i svoje roditelje(u Srb) i pomazem svojoj rodbini. Letovanje i zimovanje nije problem, pun frizider hrane nije problem, racuni uredno placeni nisu problem, porez nije problem, a da se radi, radi se, I ZNAS ZARAD CEGA I KOGA. Problem je sto se uvek u mislima vracam Beogradu i mestu gde sam odrasla, ali kad se vratim u stvarnosti, SHVATIM DA JA I MOJA PORODICA VISE TU NEMAMO STA DA TRAZIMO. I da nisam napravila drastican iskorak, bila bih (i bila sam) u masi nezadovoljnih, kriticnih ljudi koji se sluze razmisljanjem : Sta ces tamo daleko, ovde ti je sve. Muka mi je od takvog razmisljanja. Tvoje mesto pod suncem je tamo gde ti je porodica sigurna, gde si postovan a tvoj rad uspesno iskoriscen i gde zarad istog mozes biti ponosan na sebe, SVAKOG DANA, bilo to u US ili Kanadi ili Australiji ili… pak Srbiji. Prijatan dan svima
- Marko
Ja zivim u Americi i donekle mogu da se pronadjem u tekstu. Ima tu dosta cinjenica koje su tacne, ali generalno moram priznati da se ne slazem sa tekstom, jer cesto mesas babe i zabe da se tako izrazim i izvlacis stvari iz konteksta pa ispada mnogo gore nego sto jeste.
Na primer, ako je neko u stanju da ostane u Srbiji i pravi biznis — bilo jer ima para, poznanstava, veza ili znanja da napravi startup — taj neko nece otici u inostranstvo da radi najgore poslove i prima socijalno, tj. moze ali to bi bilo suludo i sumnjam da ljudi to rade. Sa druge strane ako je neko siromasan u Srbiji, bez poznanstava i veza i nazalost i obrazovanja prica je drugacija. Mnogo je lakse biti ogranicen i sputan u Srbiji nego negde drugde, pogotovu ako nisi u povlascenoj poziciji, a vecina ljudi nije. Ako je nekome borba za opstanak u Srbiji, tom nekome je nazalost bolje da ode van i grca tamo negde 20 godina da bi ili deci bolji zivot obezbedio ili se vratio u Srbiji u bolju pocetnu poziciju. Generalno mislim da ako neko ima razloga da ode taj uglavnom odlazi u nesto bolje ili je budala ako to ne radi i mislim da su retki ti koji odu u losije.
Takodje, svi ovi problemi koje si naveo oko socijalizacije i slicno – to je apsolutno tacno i moze da predstavlja problem nekima ali mislim da je to vise licno. Ako zivis u Beogradu a nisi rodjen u Beogradu imaces dosta problema dok i ako se ne prilagodis. Tako je svuda, negde manje negde vise izrazeno ali svuda se neko ko „ne pripada“ gleda i tretira drugacije. Jedini nacin da se to prevazidje je da se ljudi prilagode i generalno odlazak tamo negde i prolazenje kroz taj proces je jako bitna zivotna skola i mislim da to pravi coveka jacim i boljim na duge staze, bez obzira sto je neprijatno i tesko u pocetku.
- Milan
Procitao clanak, i definitivno budi potrebu za razmisljanjem o mogucnostima. Danas sa 55 godina ne razmisljam da idem, ali jedno dijete mi je u Londonu a drugo u Beogradu. Na svu srecu obe su u lijepim brakovima i dobro pozicionirane, same su se izborile za to. Dok cerku u Londonu muci nostalgija i zelja za porodicom ( o materijalnom, poziciji na poslu, mogucnostima, ne zelim da pricam, mislim da je u mnogo boljem polozaju nego 80% Britanaca ) i cilj je da se vrati sto je prije moguce, cim zavrsi sa papirima i dobije jos referenci, cerka u Beogradu mi salje clanke o vojnim vjezbama. Obziom da smo dosli u Srbiju iz BiH u najgorim godinama za sve nas, da smo prozivjeli dosta, da je borba za normalan zivot dugo trajala, a najduzi dani bili dok su me cekali da se vratim sa fronta, svaka pisanija o vojnim vjezbama, Velikoj Albaniji, Srbiji , … stvara onu istu napetost. Moja cerka svome muzu stalno ponavlja : „Dana neces provesti u vojsci, ostavicemo sve i idemo.“.
Licno sam imao sve papire za Australiju i nisam otisao, danas mi je drago zbog toga, nasao sam svoj mir i zadovoljstvo.
Moji prijatelji su biseri rasuti po cijelom svijetu i price su razlicite, mislim da je uopstavanje nemoguce, mnogo je za i mnogo je protiv.U svakom slucaju clanak sam prosledio svima u porodici , budi razmisljanje. Prvo sledece okupljanje vjerujem da ce biti posveceno ovom clanku.
Pozdrav i hvala za odlican clanak.
- Dušan
Pažljivo sam pročitao, odlično napisano, vrlo konkretno i objektivno. Ovo bih napisao crvenim slovima, podebljano:
„Nije bogatstvo u parama, već u slobodnom vremenu, u druženju ili kad se baviš onim što voliš. Kad ti je porodica zbrinuta i kad ste svi zajedno.“
- Jelena
Диван и истинит текст! Браво! „Остајте овде…Сунце туђег неба, неће вас грејати као што је наше…“….мислите о томе…
- Vlada C
Da je tako nigde na svetu ne bi bilo emigranata tj. „stranaca“, niko iz svog sela ne bi izasao…
- Aleksej novi sad
Trebalo bi da shvatite da ne pokrece sve ljude koji napuste srbiju samo moto “ trbuhom za kruhom“ . Sasvim je normalno u svim zemljama da ima ljudi koji zele iz raznih razloga da se presele u drugu zemlju . To nije nista nenormalno . Svaka odrasla osoba ima pravo da odluci sta ce sa svojim zivotom da uradi . I drugi ljudi treba da toga budu svesni i to da postuju. I niko nema pravo da osudjuje drugoga zbog njegovog vlastitog izbora , osim ako isti svojim izborom na neki nacin neugrozava . Sto se tice teksta slazem se da je i u srbiji moguce da se pronadje sreca . Ima dosta toga u tekstu s cim se neslazem kao sto konstatacija o geografskom polozaju srbije . Tekst je moram reci dosta subjektivan. Srbija ima umerenu klimu ali to neznaci da se ti svidja svim ljudima , ima onih koji vole vise sneg ili kisovito vreme .Ljudi su razliciti . Ja iskreno zelim da napustim srbiju ,ali ne zato sto je ekonomska situacija ta kakva je vec zato sto nemogu da uklopim sebe u ovo drustvo . Od svog rodjema osecam se kao „vanzemaljac“ u ovoj zemlji .Cak i da mi daju platu tipa 10.000 evra mesecno , ja bi pre otisao u Svedsku i radio za platu od 500 evra mesecno .Nije sve u novcu , tkd ni onome ko se jedino u Srbiji oseca kao kod kuce (sto nije nista lose) ne bi preporucio da samo zbog para emigrira . REZIME : zelja da napustim srbiju nije zato sto kukam da se nista nemoze promeniti u srbiji vec zato sto me moj duh nesto podsvesno u meni vuce negde drudgde .Zato smatram da to sto autora ovog teksta duh vuce da zivi u srbiji nije nista lose , ali ne treba da osudjuje ljude cija je sudbina drugacija.Sve najbolje svima ..🤗🤗😍🤗💝
Хвала на коментару. Ја дефинитивно не осуђујем никога ко одлази. Текст је субјективан јер је и живот субјективан. Писан је из мог угла и наравно схватам да има пуно људи који воле кишовито време…
Шалим се мало. :)
- Joca Skljoca
Ti si u tih 1% i lako je tebi pricati. Ali hajde da vidimo na primeru cistacice u Srbiji i cistacice u Nemackoj. To su 2 razlicita pojma. Zivot ni 1 ni drugoj nije lak ali ova iz Nemacke moze bolje da zivi, dete joj moze zavrsiti fakultet koji je potpuno besplatan za sve, zdravstvo je bolje tamo jer kod nas znamo kako je drzavno a ona nema za privatno. Kod nas ni za 10 god ne moze da kupi auto u Nemackoj moze. Nece voziti BMW al moze kupiti pristojan auto. Moze otici na more i jos bar 2 x dodji do svojih da je mine zelja, nasa cistacica ne moze ni do Vrnjacke.
Svaka tebi cast ali ne moze svako otvoriti firmu u IT sektoru i slazem se da je tebi bolje u Srbiji nego napolju ali ti si u tih mozda max 5% a to nije reprezentativna prica. Svako ko hoce da ide neka proba. Lako je se vratiti.
Ja sam bio u 2 zemlje EU. Vratio sam se i bio sam 3 god. Od onoga sto sam zaradjivao sam jedva prezivljavao. Sada sam u trecoj zemlji EU i mnogo mi je bolje a dodjem bsr 4x kuci vidim moje i drustvo i to je to.
- Ra
Na žalost ne mogu se složiti sa tekstom. I sam sam se vratio iz USA jer sam želeo da pojedem prasence kad god poželim :) ali kao sto neko reče gore kad si sam i imas zna je u rukama onda je Srbija superiška, ispijam visinu kevine plate po prestoničkim klubovima jer sam programer i imam dil sa amerima. A onda su došla deca i ugao gledanja se pomerio. I posao je porastao i nalazim se u onih 5% koji super žive u Srb ali je ovde na žalost sistem tako sjeban da je sjebao i ljude a ljudi sad uništavaju sistem. Bila je jednom jedna zemlja koja ima sistem i veednost danas samo crpe energiju od nas koji se uporno suprostavljamo destrukciji ali previše energije treba, previše…
- Sonja
Procitala sam tekst i sa dobrim delom se ne bih slozila… Argumenti su u nekim primerima krajnje banalni i nepotpuni… E da, na zalost, nisu svi u Srbiji IT/elektro inzenjeri…
Ono sa cime sam saglasna je da je znanje veoma bitno!!!! i da ako si sposoban da budes uspesan, mozes to biti i u Srbiji i van nje…. Verujem da je u vecini primera samo pitanje koliko stvarno zelis da uspes i da li tacno znas sta je za tebe uspeh…
- Miguel
Ziveo sam pola zivota u inostranstvu (4 zemlje), pola u Srbiji. Bavim se online marketingom i preduzetnistvom. Mislim da je sve relativno.
Ambicioznim ljudima je lakse da uspeju u zemlji koja jos uvek nije potpuno uredjena kao sto je Srbija, pod uslovom da rade online.
Kod nas ima ova fora sa pausalnim placanjem poreza, pa ako zaradjujes negde izmedju 10K i 50K eura godisnje, to ti se isplati vise nego u bilo kojoj drugoj zapadnoj zemlji da si. Samo na poreze bi morao da im isplatis jedno 30% vise para nego ovde ako si u pausalnom sistemu. Ona fora sa ofsor firmama na zapadu nije bas tako jednostavna. Ti sebi kad tad moras da isplatis dividende ako hoces taj novac da koristis u licne svrhe i tad placas standardni porez na prihod, koji negde moze da ide i do 45%.
Vecina ljudi koji ovde rade online ni ne pomisljaju da placaju porez. I niko ih ne salje u zatvor zbog toga. U vecini zapadnih zemalja nikada ti ne bi palo na pamet da porez ne platis. (Da se razumemo, ipak mislim da je i kod nas bolje placati porez – pausalno. Taj „peace of mind“ koji time dobijas skroz vredi tih par stotina eura mesecno.)
Sa druge strane, vecina ljudi nije ambiciozna. Njima je bukvalno ideal da imaju „redovnu platu“, da to potrose na gluposti i da jednom godisnje odu na plazu. Ne zele da izgrade nesto vise. Ako si takav i ako je to sve sto ocekujes od zivota, onda mislim da je ipak bolje raditi to u nekoj Norveskoj nego u Srbiji. Pristojnije ces ziveti u toj svojoj prosecnosti.
Iako spadam u onu prvu grupu koja „zivi lokalno a radi globalno“ i ne zavisim od lokalne ekonomije pa nemam egzistencijalne probleme i srpske gazde, ipak mi neke stvari zaista jako smetaju u Srbiji. Neke od njih su:
1) pucanje iz pistolja u komsiluku kad pobedimo u nekom sportu (imam dete koje je tada najcesce u dvoristu i ne mogu da verujem da se tako nesto desava u sred Evrope)
2) djubre i divlje deponije na sve strane (kao sto sam napomenuo, ziveo sam u jos 4 zemalja osim Srbije i nigde to nisam video u ovoj neverovatnoj meri)
3) opsta nesredjenost prostora, isarane zgrade, losa infrastruktura
4) pusenje u restoranima (ne mogu da vodim decu zimi nigde na veceru, a ni meni se ne ide u taj dim)
5) Beograd je realno dosta zapusten grad – sve velike metropole imaju svoju Karaburmu kao sto si napisao, ali 3/4 Beograda ima taj geto izgled - drgnv
Odgovor na pitanje da li otici ili ostati ne moze biti sadrzan u jednoj recenici niti u jednom blog postu, pa ni ovaj ne daje taj odgovor u potpunosti.
Autor iznosi subjektivne stavove koji nisu pogresni ali se ne mogu podvesti pod opsta pravila. I sam sam preduzetnik koji radi za strance a zivi u Srbiji i vidim prednosti tog nacina rada. Ali takodje mogu reci da bih se za 3 sata spakovao i otisao za posao koji nema veze sa mojim ali koji podrazumeva zivot u normalnoj zemlji.
Nisu svi motivi isti, meni apsolutno ne bi smetalo da mi dete govori nemacki. Odgovara mi kada su ljudi hladni i gledaju svoja posla jer sam i sam takav. Niti bi mi smetalo da radim vise nego sada. Opcija ostanak ima smisla ako mozes da se bavis poslom koji volis i od koga mozes da zivis radeci sa strancima. Ali ma kako da radis i koliko da zaradjujes moras svakodnevno da se suocavas sa stvarnoscu – a stvarnost postaje izvor frustracije narocito kada dodju deca pa se zivotne okolnosti promene. Ja bih pristao da nikada vise ne odem u Grcku i da letujem gde god, ako bih na primer, imao bolju zdravstvenu zastitu, sa sebe i svoju porodicu. To u ovoj zemlji nije moguce.
Autor posmatra problem samo sa ekonomskog stanovista. Nije toliki problem zaraditi dovoljno (za oni koji zele da rade) – problem je sam zivot u ovoj zemlji. Stvarnost koja te okruzuje. Pri tom ne mislim na zivot u Beogradu, vec na zivot u provinciji, to je ogromna razlika. Dakle ne zelim da se svakodnevno suocavam sa glupostima koje mi oduzimaju vreme i nerve, iznova i iznova. Svakog dana.
Nedostaje jos jedna verzija teksta, na primer iz ugla doktora opste prakse, varioca ili inzenjera sumarstva.
—
Ubi bene, ibi patria. (Domovina je tamo gde mi je dobro.) - Miloš
Тешко је али биће боље! Укључи се и мењај систем, мало по
isto i u Kanadi