Generalna preporuka, drzite se korektnije dok pisite o stvarima koje ne poznajete.
Kada vec imate potrebe da pisete. Veliki pozz,iz San Josea.
Prica je dobra iz ugla IT Nikad mi nije bilo jasno kod mojih prijatelja programera, koji rade po celom svetu, zasto ne pokrecu posao kod nas..
Ipak iz mog ugla gradjevinskog inzenjera, zavarivaca i montera visinca prica je totalno drugacija a opet i slicna. Gradjevina je kod nas mrtva,jebes diplomu idemo na zavarivanje uci,vezbaj gubi zube ako si mnogo dobar mozes dogurati do 20 e i vise dnevno kod nas isto kao na zapadu za sat jbg.
Radio sam u Nemackoj i Holandiji i primetio da nisu nista inteligentniji od nas ali su uporni i disciplinovani
I tako napravio sam radionicu pored kuce spicio sve sto sam imao u nju i radim i radim i nemam nameru da idem vise bilo gde.
Ajde da napravimo nesto od Srbije a ne da placam porez u Americi i Nemackoj za bombe koje padaju po deci bilo cijoj na ovoj usranoj planeti
Pomeriti planinu sigurno necu al svoj kamen nosim!
ISTINA JE SVAKO SLOVO! MOJI SU STEKLI ŠVAJC PASOŠ A JA OSTAO OVDE! Probao sam taj lebac i „fala vi“. Svi moji su preko, deca zaboraviše srpski, baba i deda ne razumeju unuke, deca ne znaju gde su im grobovi predaka….! TAKO SE ZATIRE i NESTAJE! Ne želim da nestanem! Hoću da postojim kroz svoju decu, jezik roda moga,prošla vremena mojih roditelja, dedova i dalje! Nemam pravo da to obezvredim! Pobogu, taj „zapad“ drži do sebe, ne obezvređuje sebe i ne da se u zaborav! Mnogi ne mogu nazad jer dok se snađeš prođe 5 godina…ako se snađeš! Ako ne, crkavaš jednako i tamo i ovde! Već ako je tako onda bolje ovde! U tome prođe i život pa tamo u zadnjoj četvrtini nema ni snage za vraćanje! A sjaj, glamur,šoping,dobra kola, standard…bla,bla! Osvrnite se malo kad ste tamo, (ako ste)zastanite, pogledajte….sve rob do roba! Rade za 3..4..5 EUR.. po satu! To je crka za tamošnji život! Ne daj bože da se razbole! Ako nisi plaćao zdravstveno,baj, baj! Ako si i plaćao to je ono najjeftinije pa ti dođe na isto!! Osnovno pitanje koje se razlikuje tamo i tu je ovo: Koliko je plaćen posao koji cu raditi? a kod njih Ima li šta da se radi za neku platu? Još samo da se radi pedantno i eto i nama tih sjajeva, glamura,šopinga,dobrih kola, standarda….
Moj muž je otišao u inostranstvo pre dve ipo godine da radi za inostranu firmu. Za mesec dana zaradi godišnju platu koju je imao u Srbiji.
Radi isto kao što bi radio i ovde. Ni manje ni više.
Razmišljajući o budućnosti naše dece, kad samo pomislim na osiromašeni uranijum nije mi dobro.
Naravno da kad odeš preko tipuješ se da si stranac, ali toliko je nacija izmešano svugde da je to svima normalno i niko te ne gleda kao svetsko čudo.
Države su uređene. Nema đubreta po ulicama. Nema pasa lutalica. Niko ne svira drugim vozačima po putevima. Koji su kao staklo. Autoputevi sa 4-5-6 traka. Voze se novi automobili.
Uređeno je i zdravstvo. Generalno ljudi i nisu bolesni kao kod nas. Nemaju namršteno čelo kao ovde. Ne brinu.
Voze bicikle. Trče. Poštuju starije.
Pričam konkretno o Danskoj, severnoj Nemačkoj i Holandiji.
Uređeno je i obrazovanje.
Gradovi su lepi. Čisti.
Žene nisu našminkane kao naše. Vodi se računa da živiš zdravo.
Nema ni teoretske šanse da neke „parove i sl“ puštaju na TVu. Toga nema.
Deca od 15 godina izgledaju kao deca. A ne kao starlete i ljuti momci.
Niko ne brine o egzistenciji. Ne postoji način da ti kasni plata. Da ti neko smanji penziju. Da te ne primi lekar.
Za sve postoji rešenje jer je sve uređeno.
I da se razumemo, ako govorimo o kvalitetu života, šta mi imamo ovde?!?
Neće ovde biti bolje ni za dve ni za dvadeset godina. Neće biti bolje ni sledećoj generaciji – našoj deci a ni njihovoj. Nažalost.
Mi smo krivi. Naša generacija. Ćutimo. Čekamo nešto. Krivimo druge. A godine prolaze.
U našoj Srbiji poštenim i običnim radom možeš samo da preživljavaš i to je sve. Mnogi ne mogu ni to.
Zato, učite deco i bežite napolje, ne bojite se, uspećete.
Jer Srbi su pametan narod i snađu se svuda. Osim u Srbiji.
Toliko.
Поштована Бранкице, тако причајте за Вас, и не плашите људе који граде каријеру у Србији. Ако смо ми паметна нација, зашто говорите да смо успешни само у иностранству, али не у Србији? Паметне нације се боре за своју државу, паметне нације се не жале и не криве владаре, већ само раде и зато су успешни. Нигде није лако, није лако ни било ни тим оснивачима фирме на Западу и они су радили даноноћно да би успели у животу. Старлете, гејеве и лезбејке има широм ЕУ, можете их виђати на сваком ћошку и Ви то сматрате нормалним. Хвала Богу што улицама моје државе Србије виђам момке и девојке који заједно шетају, где у ЕУ је редак случај. Никога не мрзим, свако живи како ко хоће, само сам хтео да Вам саопштим. Волим своје поштујем туђе.
Срдачан поздрав
Pošto i pored visokog obrazovanja u svom gradu (Beogradu) ne mogu da nađem drugi posao sem posla konobara, a ne mogu sebi finansijski da priuštim da idem na prakse i volontiram godinama, radije ću biti konobar za 6,5 £ na sat nego 1000 dinara na dan.
Nismo svi inženjeri.
Zivim u inostranstvu. Lepo mi je, a sa mojom strukom (u nauci) u Srbiji uspesno mogu samo da pravim LSD. Naravno uzelim se domovine, pa jedva cekam da dodjem na odmor. Onda prvih nedelju dana uzivam u Beogradu, sa familijom i prijateljima, pricamo o lepim temama, smejemo se, idemo u restorane, ja sam srecna jer sam sa njima i jer mogu da platim rucak ili veceru a da ne trepnem, da pojedem odlicne cevape na kajmaku ili biftek. Bez ustrucavanja uzmem taksi, bez razmisljanja narucim ma koje pice u kafani. Srecna sam ko prasica, volim ljude, ceo svet, volim Beograd. Samo ovde moze tako da se zivi, da se uziva, da se jede i pije, ovde su ulice najlepse, a ljudi najbolji. A onda, kada me prodje inicijalna euforija i kada sa padom adrenalina oci sirom otvore, vidim da za poslednjih godinu dana u Beogradu nista nije uradjeno. Fasade padaju u centru grada, ljudi izgledaju sumorno, grad je siv, politicari se goje i znoje dok mi se smeskaju sa ubudjalih plakata od proslih izbora. Onda u drugom ili trecem krugu kafa prijatelji i familija zapocinju ozbiljnije teme. Necu ih prepricavati jer ih svi dobro znamo. Najbolje od svih „mojih“ zaista zivi prijatelj „freelancer“ u IT-ju. Dobro zivi, lepo zaradjuje, i opet ga muce stagnacija u zemlji, muci ga sto zna da je njegovo znanje potcenjeno jer je nadnicar iz Istocne a ne Zapadne Evrope, muci ga sivilo, muci ga jer njegovi najblizi sa svojim profesijama ne zive dobro. Deprimira ga da to gleda, deprimira ga jer – iako mu deca razumeju sprski a ne nemacki, takodje razumeju i da ih svet vidi kao manje vredne od Nemaca. I mene krajem druge nedelje odmora pocinje da deprimira Srbija, vise mi se ne jedu cevapi, ni biftek, niti mi se seta Knezom, niti mi se posecuje Fakultet na kojem sam nekada radila. Jedva cekam da odem na svoj posao, u zemlju koju su neki drugi Zemljani pametnije gradili, u tudju zemlju za koju se nadam da ce moja deca zvati svojom dok budu odrastali u ambijentu koji im pruza mogucnosti ako se dovoljno potrude. Na aerodromu nekad pustim suzu, ali ne zato sto idem vec zato sto mi je tesko sto nismo umeli bolje.
Kao zeni koja uziva u svom poslu i tako sa uzitkom gradi neku karijeru – meni je ovde, iza brda bolje.
Kao majci mi je vaznije da mi deca rastu u srecnijem i pre svega mentalno zdravijem okruzenju, nego da zadovoljim sopstvenu sujetu i nacionalni identitet slusajuci pravilan cuburski akcenat svog potomstva.
Kao dete svojih roditelja, cesto im prebacim da su mi na ustrb ovog potonjeg uskratili mozda lepsi ili barem spokojniji zivot kada su doneli odluku da ne spakuju kofere i odu.
Kao neko ko drzi do porodicnih i prijateljskih odnosa, zaradjeni novac rado trosim dovodeci svoje najmilije (kada oni to ne mogu sami da isfinansiraju) kod nas ili slanjem svoje dece u domovinu mi.
Kratak mi je ovaj zivot.
Nadam se da uvidjate razliku izmedju naucnih radnika danasnjice, i naucnih radnika u doba knezevine/kraljevine Srbije.
U poredjenju sa vasim kolegama od pre jednog veka, vi ste potomak koji gleda usko svoje interese, i ne zeli da se bori za svoju zemlju. Vi ste tako vaspitani, i niste krivi.
Na srecu, neki naucnici (oni zaista vredni) biraju da ostanu u Srbiji, i vracaju se u nju. Njihova deca idu u nase skole, uce zivot iz nase perspektive, i dele planetu sa decom iz bogate zapadne Evrope i USA i siromasnim vrsnjacima iz zemalja treceg sveta.
Zaboga, nemojte pustati suzu, cemu…
Vas kolega, Miodrag Stojkovic iz Leskovca se vratio u beznadeznu Srbiju (u to vreme), i otvorio centar za vantelesnu oplodnju. U Leskovcu.
Vidite, u poredju sa njim, on nije jurio ni novac, ni Nobelovu nagradu, slutite li kolika je velicina taj covek? On se vratio i pomogao Srbiji.
On ce uci u udzbenike.
Vi cete na nemackom pricati sa unucima i govoriti im kako ste ucinili pravu stvar. Nista strasno, ni prvi ni poslednji. Ali na vama je bila veca odgovornost da nesto promenite, a ne na nepismenom autolimaru iz Brze Palanke. Jer vas je ova drzava skolovala, da budete njena snaga.
A vi to niste zeleli, zarad veceg novca u inostranstvu.
Ljudska velicina se ogleda u drugim stvarima, sem uspesnosti u jednoj oblasti.
Tesko je kada se pogleda koliko je srpska elita degradirala, od onih velikana koji su nauku u Srbiji ni iz cega stvarali i razvijali, gladni.
Dragi Djordjije,
Da li vi uvidjate razliku izmedju ondasnje i ovdasnje Srbije? A cak i ondasnjoj mnogi se nisu vratili. Ali na neznanju vam ne zameram.
Ja gledam svoje interese, ali pre svega interese svoje dece. I da, deca su mi ispred patriotizma. To smatram svojom duznoscu.
Veoma naivno zakljucujete da se dr Stojkovic vratio samo da bi pomogao Srbiju. Iz neznanja – a mozda i iz drugih namera, „govorite“ vrlo glasno. Dr Stojkovic je itekako dosao zbog svojih interesa, a za razliku od svojih daleko uspesnijih kolega koji nisu imali politicke veze , dobio je ogroman novac da osnuje Institut o kojem govorite. Dragi Djordjije – i uspesan doktor Amerikanac bi se u tom slucaju preselio u Leskovac. Takodje nemate na umu nekako da nije bilo javnog konkursa, vec da je ruka ruci dogovor izmedju Djelica i Stojkovica tada lako postignut. Nikad se niste zapitali na tu temu? E upravo od toga zelim da zastitim sebe i svoju decu, a mnoge moje kolege diljem sveta dele misljenje. Hoce li uci u udzbenike da je jedan ministar bez konkursa dao milione jednom srpskom naucniku da otvori institut? Da li znate Stojkoviceve kolege (srpske) koji uspesniji od njega? Da li ste culi za njih? Naravno da niste. A takvi kao vi ce pisati te udzbenike i prodavati lazni patriotizam. U to ime – koliko je Stojkovic pomogao nasim mladim naucnicima ne zelim ovde da govorim.
Neki nasi naucnici koji su se vratili su gorko to zazalili a i platili. Ocigledno ne poznajete ni jednog od njih.
A da li ste culi za profesore i velike naucnike Cuka, Stojilkovica, Zecevica, itd itd? Ostaje nada da ce oni, poput „izdajnika“ Tesle i Pupina ipak pre naci svoje mesto u udzbenicima.
Razliciti i vrlo oprecni komentari na tekst. Kao i na sve u zivotu. Zasto? Ne gledamo istim ocima.
Kazete da dodjete u Beograd i ustanovite kako se nista za prethodnih godinu dana nije uradilo, promenilo. Ok. Vase misljenje.
Dolazim iz provincije, iz zapadne Srbije, u Beograd jednom mesecno i ne mogu da se otmem utisku da je svaki put „niklo“ neko novo zdanje, neka nova zgrada, stare se adaptiraju, skele svuda, gradilista…Radi se!!!
Pa pomislim na jad i cemer u mom gradicu…
Eto…
Istina jedna a vidjenja…ih…
Tekst me je zamislio, pošto sam uveliko u procesu ne samo razmišljanja, već i procesa odlaženja, i to ne u Evropu ,već dalje.
Mnogo od svega što si napisao itekako ima smisla, ali mi nekoliko stvari „štrči“ i na njih ne vidim odgovor, a nemam ga ni ja sama:
1. šta ako nisi iz IT, startup branše?
Ako ne možeš da radiš globalno a živiš lokalno? Ne mogu ja moju decu da teram da studiraju i rade nešto od čega će možda živeti bolje sutra ako vidim da oni nikako nisu za to.
2. Šta je sa sistemom obrazovanja/ od osnovne škole do fakuklteta, koji ja sada imam prilike da uskusim kroz svoju decu? zapravo, prva ideja da živim negde drugo nije potekla od male plate i toga što letujem svake pete godine, nego od momenta kada mi je najstarije dete krenulo u školu. Tu količinu problema sa nivooom obrazovanja, načinom ponašanja nastavnika, pa sve do vršnjačkog nasilja nisam očekivala ni u najludjim snovima. I shvatila sam da mi naše troje dece vaspitavamo tako da su oni budući luzeri u ovom društvu, gde će glavna biti deca tajkuna, realiti zvezda i izjandjalih političara. Ja se prosto osećam kao da me neko izguruje iz moje zemlje…
3. Lepo si napisao: šta ko definiše kao uspeh? Moj muž i ja smo se svojim radom izborili da imamo i više nego solidne plate, svoju nekretninu, pa opet ne možemo da uštedimo dovoljno za pristojno letovanje, ne možemo da promenimo 15 godina star auto, ne mogu da putujem često, čak ni po Srbiji a kamoli po inostranstvu. Kako onda žive porodice koje imaju 80.000 primanja ukupno mesečno? Ne smem ni da zamislim. Dakle, znam da smo vredni i pametni, znam da ćemo svojim radom uspeti, bilo gde. A od toga što postignemo, moći ćemo nadam se maaaalo pristojnije da živimo. I da ćemo probati, makar samo da nam rodjena deca sutra ne zameraju što nismo probali da im stvorimo bolje uslove za odrastanje (pritom uopšte ne mislim samo na materijalne).
Иначе један од водећох истраживача у области тзв. позитивне психологије Shawn Achor, у једном свом истраживању наводи како је јако битан фактор за задовољство у животу то да живимо што ближе заједници у којој смо одрасли. Тако да је и сам вођен тим напустио Харвард након година успешног рада и вратио се у пустињу од родног Тексаса, на знатно ниже рангирану позицију да би био ближе породици и пријатељима. Значи сајентифик доказано тврђење из текста.
Наравно има изузетака, али намучи се толики народ, зато што се нација поведе за лажним рајевима.
Ceo text je istinit, a čovek je apsolutno u pravu. Ne bi želeo bilo šta da dodam ili da oduzmem, niti bilo šta da komentarišem. Jedino što mogu da kažem ovom prilikom bilo bi da: koliko ljudi toliko ćudi, i da svaki čovek ima svoje razloge da radi to što misli da bi trebao da radi, samo da se to nešto ne kosi sa zdravim razumom. Osim toga, svaki čovek ima svoje lično iskustvo, kao što svaki čovek traži drugog čoveka s kojim bi to iskustvo trebao da podeli i da nadogradi, a ne da nekom koga to ne interesuje objašnjava kako je za tog ili tog dobro da uradi to ili to. Samo čovek koji ne zna šta radi nije svestan da ne zna šta radi, i da to što radi ne bi trebao da radi, baš zato što takvim radom ugrožava i sebe, i svoje bližnje. Toliko.
Jesam mlad i treba jos dosta toga da prodjem, ali pricam iz perspektive osobe koja tek treba da se opredeli za svoj put. Prvo svaka iole razumna osoba treba da shvati da ovaj tekst nije napisan iz perspektive coveka koji ima platu 30 000 din, drugo kao sto je neko u postu gore napisao sve je gledano iz It sektora sa kojim u Srbiji i mozes pristojno da zivis. Student sam medicine upisao sam 4-tu godinu i vec vidim kakvo je stanje u nasem zdravstvu:
1) Profesori se ne zanimaju za studente, a kamoli za pacijente (srecom bio sam na praksi u Nemackoj bolnici i video kako postupaju sa pacijentima bilo da su nemackog ili stranog porekla, i video zavidan nivo usluge, mozda nije u celoj zemlji tako).
2) Nas zdravstveni sistem se odavno urusio, a nikome ne pada napamet da prstom mrdne. Samo u na Beogradskom fakultetu godisnje diplomira vise od 600 lekara, od kojih 50 posto medicina ne interesuje, vec ih roditelji teraju, imaju zagarantovan posao. I posle se svi pitaju zasto oni koji grizu, koji su najbolji i nista sredili nisu odlaze – nemaju sansu da se bore za zeljeni posao, prilikom upisivanja su diskfalifikovani.
3) Zaposliti se na nekoj poziciji koja ambicioznoj osobi omogucava napredovanje je bez konekcije gotovo nemoguce, a nakon 6 godina umiranja od ucenja zaposliti se u domu zdravlja ne zele bas svi. Mogucnosti ima, ali ne sta ti zelis, nego sta dobijes, za razliku od inostranstva gde u vecini slucajeva dobijes sta zelis.
4) Prosecna plata je malo iznad proseka, keramicari imaju cisto 2000e mesecno, a osrednji srpski lekar specijalista 70 000 dinarra, ako uspe da navuce posle 10-15 godina rada.Naravno da postoji i uski krug ljudi medju lekarima koji zivi kao bubreg u loju, ali dotle stici prakticno je u domenu nemoguceg. Nedovoljno za cetoroclanu porodicu, a radis vrlo odgovoran posao, ti direktno svakodnevno odgovaras za neciji zivot. A najgore sto ih posle pljuju da uzimaju pare kad ih neko casti (mito je za svaku osudu).
5) Ne zelim da se mom pacijentu uzima punktat kosne srzi bez anestezije kako je naveo citalac iznad. Isto tako ne zelim da koristim istorijsku opremu ukoliko imam sansu za savremenom.
I onda razmislim sta cu ja ovom sistemu, nisam vezan za Srbiju, zelim vise, zelim da vidim svet, da se usavrsavam, nije mi tesko da naucim jezik tacnije snalazim se u svakodnevnoj komunikaciji. Mozda i gresim, ali kada vidim tridesetogodisnjeg coveka na prvoj godini specijalizacije (vecina traje 5/6 godina) i to na volonterskoj spezijalizaciji, mislim da ne gresim. A pricam o Beogradu, zamislite Zajecar, Leskovac, Krusevac, Kraljevo, etc…
Opet kazem ovo je moj ugao gledanja, mozda cu i osecati nostalgiju mozda i necu, mozda gresim, a mozda i ne. Pricam iz pogleda studenta koji bio zeleo porodicu i decu koja bi mogla da odrastaju bezbrizno. Jednostavno smatram da imam potencijal da mi bude bolje.
Smatram da poentu pogodio nisi pricas o inostranstvu iz ugla kafe kuvarice, spremacice (bez namere da ikoga uvredim), a verujem da na godisnjem nivou imas 25 hiljada eura, verujem i vise.
Kao sto je jedan mladi lekar napisao, koji je otisao i bio lepo prihvacen, „Volim Srbiju, ali sebe volim vise“.
P.S.: O ovakvim temama ne treba raspravljati, ako smaras da treba i imas priliku da odes onda idi trazi bolje, vidi kako je pa se vrati ako ti se ne svidja, a ako nisi zeleo da ides onda cuti, jer ni ti ljudi nisu otisli bez razloga.
Nigde nema slobode i zivota lepseg nego u Srbiji, popravice se ekonomska situacija zato treba ostati i biti svoj na svome a ne stranac.
Racionalno, ali ne i realno. Stvar ne može da se postavi crno-belo, a čini se da je ceo tekst u naporu da se zaključi crni-belo. Potpuno sam uveren u činjenicu da u Srbiji 50% ljudi nema nikakav ozbiljan finansijski problem, 50 ima problem od stalnih dugova do mere pitanja opstanka. Iz ovog razloga sistem je stabilan spolja gledano. Psihološki i psihosocihalno 95% ljudi ima psihološki problem iz koga sledi zagledana u nešto van svog okruženja. Osim IT branše, i nekoliko profesija koje mogu sebi da priušte više od 500 evra putem frilansinga, veoma malo profesija može sebi da obezbedi makar 500 evra mesečno, i to u Bg-u (koji je btw „švajcarska“ za 85% ostatka Srbije) što je potpuno nedovoljno za život npr 4člane porodice. Pričamo o troje I više dece… Pa ovde je još uvek „sramota pred svetom“ imati rađati „sirotinju“ (jbmti mentalitet)….ovo je osvrt samo na finansije. Šta ćemo npr sa tržištem koje ne prepoznaje kulturu… Ako pišeš, ozbiljno se baviš deficitarnim temama, npr dečijom knjizevnošću… Ko će da objavi, ko će da kupi, ko će da prepozna
… Niko. Od zanata ok su vodoinstalateri, limari, tu ima nekog prihoda. Poljoprivreda – samo malina ne ispod 40 ari. Ne može IT stručnjak da dâ realan prikaz ove teme, naročito ako misli u 25 godina gde će da se sahrani. Boli me dupe gde cu da se sahranim. Umesto da deci daju 2000evra skupljenih za sahranu da pokrenu posao, matori ih ceo život vezuju za stalan posao, penziju i grobno mesto kao ideal postignuća u životu, i sve to opstaje na nekom šatriotizmu i ideologijama crkveno – političkih ili kafano – provincijskih margina. Saglasan da cela Srbija treba da ode makar jednom u životu na mesec-dva u inostranstvo I da vidi da i tamo negde postoji neko i radi nešto što je možda i bolje nego što je i kako je „radila njegova baba“. A da je to jedino resenje svih problema nije. Jer džaba ako neko i ode a stalno se osvrće za sobom, društvom, bilo kim i čim. Kad si zaorao brazdu ne osvrći se više za sobom, nego gledaj napred i ori. A zemlja je okrugla i sve je jedno gde ces biti ako ti je u duši mir. Tada ni deca neće imati frustraciju, a,roditelji te neće gurati natrag u majčinu utrobu i daviti pupčanom vrpcom. A o Vučiću i sl. je jako smešno više uopšte govoriti, i negativno i pozitivno, varaju se ljudi da jedan izabrani čovek utiče na sreću u nečijem životu. To je prebacivanje krivice. Kriv nije niko. Samo ko se oseća da je nešto kriv. Treba ići za unutrašnjim pozivom, svojom snom. Sve ostalo je pred tim nepotrebno, angažovano, ideologizovano ubeđivanje koje ne rađa plodom života.
Nisam mogla da citam sve komentare, ali osnovni tekst jesam skoro u celosti i skoro se u celosti slazem. Zivim u Nemackoj vec 3 godine (zivela sam i ranije po EU, pa opet u Srbiji nekoliko godina), radim u autoindustriji (top menadzment), ostajem na poslu prosecno10,5h svakog dana, telefon i mejl su mi aktivni 24h/7 365 dana u godini. Pritom zaradjujem izuzetno cak i za Nemacke uslove, a da ne pominjem srpske, plus bonusi i ostale beneficije.
Prvo moram da se osvrnem na onu tetku cistacicu koja je zaradila preko 300k Eura. Max koji bilo koja cistacica moze da ima je 1200Eura, tetka je bila sama ako sam dobro shvatila, te je bila prva grupa poreza, tako da je imala neto max 800 Eura. Da dalje ne racunam, mora da je tetka madjionicar, a vas neka je sramota da tako lazete.
Sto se tice ovih ljudi koji zive isto negde preko i dolaze za Bg jednom godisnje ili jos redje, pa pricaju o fasadama koje padaju itd….probajte da dolazite cesce, pa vam nece biti dobro koliko para ima u Bg. Ja dolazim na svakih mesec i po do dva i kad god prodjem gradom, iznenadim se da je negde nesto novo izgradjeno i otvoreno.
Da, u pravu ste, imamo najnize plate u Evropi, MR i skener se cekaju po pola godine, ali cekaju se i ovde, i ovde su niske plate, ako radite samo 8h i ako nemate neku dobru poziciju. Kucu ili stan u selima i gradovima od 15ak hiljada stanovnika placate od 250k do 500k Eura, naravno na kredit od 20 do 30 godina. O nekretninama u gradovima poput Minhena ili Stutgarta, moze samo da se sanja, jer je kvadrat od 10k do 25k Eura.
Sto se tice zdravstvenog, ako ne placate privatno, cekate takodje od mesec do tri na pregled, a ako placate privatno, placate ga uvek, bez obzira da li radite i ne mozete nikada da se vratite na drzavno, plus ako odete na porodiljsko sa tim privatnim, dobijete jednokratnu pomoc od 220Eura i to je sve, narednih 12 meseci nemate platu (ni onih 60% koje daje drzava u slucaju drzavnog osiguranja).
Pomenuo je neko i nove automobile, preko 60% novoregistrovanih automobila u Nemackoj su sluzbeni automobili i tu se vrte najvece pare u autoindustriji, ispada da sami za sebe proizvodimo i sami sebi dajemo te automobile na lizing.
Ovaj decko gore sto pise o Nemackim bolnicama, kad si vec bio na praksi,mogao si i da se raspitas otkud tolika briga za pacijenta – jer bolnice su ovde biznis i cim dodjete u bolnicu, oni ce da vam urade i potrebne i nepotrebne analize i ucinice sve da ostanete para dana kod njih, jer ce to debelo da naplate od vaseg osiguranja. Ukoliko bolnica nije profitabilna, zatvara se, nikog ne interesuje koliko je pacijenata spasila, jer vise para uzimaju na analizama i snimanjima. Zatim, ovde se ne dobija specijalizacija koja se zeli, vec samo ona koju Nemci nece tj ona od koje nema leba privatno, vec se mora raditi u bolnici. Plata lekara specijaliste je zakonski odredjena i iznosi od 4900 do 5500 Eura za lekare sa iskustvom (bruto iznos, neto je od 30 do 45% manji, pa izracunajte koliko vam godina treba za onu neku kucu u Nemackom selu.
Nikako da ne zaboravim, da se i ovde itekako zaposljava preko veze, da na dobrim mestima rade doskolovani ljudi, da se kriza itekako oseca i da nista nije onako bajno i sjajno kako pojedini od vas pisu i kako se moze cesto procitati po novinama. Pa o kom blagostanju vi pricate, zvanican podatak je da je ovde 15 miliona stanovnika oko granice siromastva, i isto toliko tik iznad te granice, a to je preko 35% stanovnistva koje je siromasno, 30% zivi prosecno, 15% je visi srednji stalez, 15% je bogatih i 5% super bogatih (zvanicne statistike).
Bez da me bilo ko pogresno protumaci, ne kazem da je u Srbiji med i mleko, ali verujte da razlika u standardu izmedju Srbije i EU nije veca od 20-30% (tako je uvek i bilo, a i bice).
Istina samo sto nasi ljudi kada cuju da je plata 2000 evra ili 1500 evra misle wou extra ali to je bruto a ne mesecna.Porezi su na sve i svasta a nasi ljudi kao i vecina stranaca rade one poslove koji su njima ispod casti.Mi imamo manjak samopostovanja i vec je navika i da deca govore lose o zemlji jer su culi od roditelja,
Slazem se sa tekstom jer smatram da ljudi koji ovde bas nemaju nista idu tamo izgovor su im pare a zbog njih otici po meni je bezveze.Mnoge komentare nisam citala jer me ne zanimaju prosto zato su su svi isti a mislim da vecina nije bila nigde preko.Ja jesam i radim u Austriji ali odbila sam da zivim-imam posao koji mi to omogucuje..Takodje odbila sam u Nemackoj stalni posao mnogi verujem da bi od srece skakali u vis da su bili na mom mestu,U vreme bivse Jugoslavije u inostranstvo su odlazili-NERADNICI I TESKA SIROTINJA I TO JE CINJENICA jer bilo je posla i moglo se raditi po celoj drzavi,U Zapadnoj Evropi uvek si gradjanin drugog reda.Zalosno je sto ne znamo vecina naroda-ceniti i voleti zemlju u kojoj zivimo!Ali neko kada oboli od zla ne mpze realno da gleda na stvari u drzavi na ispravan nacin.
Formula je jasna — Otici iz Srbije, raditi 10godina bilo kakav posao stediti – vratiti se u Srbiju kupiti 3 stana – i resen problem za citav zivot , a sve to ostaviti svojoj deci i mogu da zive u Srbiji kao carevi samo od kirije. Sve ostalo suludo !!!
Dragi Jovane,
U Srbiji se isplati imati stanove u Bg ili Ns. Cena kvadrata u Bg (a da stan ima smisla, ima dobru lokaciju i kvalitetnu gradnju, tako da se isplati izdavati ga) je od 1500 do 2000 Evra (ima i za 1200, ali taj stan mora da se renovira). Ako uzmemo ta tri stana od po 60 kvadrata (sto je slozicete se ipak daleko od dovoljnog za porodicu 21-og veka), dobijemo cifru od oko 200.000 evra koja je potrebna da bi se to sve kupilo (novac potreban za opremanje necu da racunam). Sad uzmemo tih 10 godina, sto je samo 120 meseci i samo nam se kaze da mesecno mora da se stedi oko 1700 evra. Verujte mi da je to za preko 95% nasih sunarodnika koji rade i zive u inostranstvu naprosto nemoguca misija. Jos jednom da ponovim i da se slozim sa Vasilisom, potpuno pogresna predstava vlada u Srbiji o zivotu i zaradama u inostranstvu.
Одличан текст. Тема која ме одавно држи ноћу будним. Ја сам вани, случајем околности већ неко време.
И слажем се, може се и из Србије пословати и то говорим свима. Имам слична искуства.
Међутим, мој лични конфликт је са културом која је на жалост, једина коју ја познајем. Волео бих да сам могао видети и тај социјализам и радничко самоуправљање.
Не мора неко бити у Србији да би био Србин. Заправо, Србин сам 100% али Србија није моја земља. То што се данас зове Србија је присиљено мени, етикета у пасошу. Рођен сам Југословен са једним скроз другим скупом вредности.
Сама земља данас не представља много. Погледајте Србију боље. Ретко кога је брига чак за своје двориште. Да не спомињемо зграде о којима се станари ни најмање не старају. Па дајте људи да се договоримо да средимо, да живимо боље? … смех…будала (ја).
Као да се људи се у Србији сраме свега што је српско. Купују туђе, пљују домаће, вреднују само оно што је вани. Наше излоге ломимо, прљамо зграде, бацамо смеће по улици. Само стране фирме имају памет, домаћи су сви лопови и незналице. Срби у Србији сами не доживљавају Србију као своју земљу и не вреднују свог ближњег. Пробао сам много пута поставити пример, али сам само упадао у дубље конфликте. Вратио се из Америка пробао. Вратио се из Немачке пробао…Неможеш живети тако што маскираш и кријеш то што јеси. Каква је то слобода, на крају постанеш и ти исти.
И да се разумемо оно што већина не разуме: Србија НИЈЕ Београд. Београд је око 0.01% територије.
Довољно је данас ући у трамвај и осмотрити ситуацију. АЛО бре, твој је трамвај! Ти га плаћаш, и твој отац, и твоји су дедови дали животе да би се ти могао возити тим трамвајем….слободан и са Српским језиком. Џаба, само ја трошим живце. Док та свест и скуп вредности не заживе у Србима, нема никакве Србије. Ретко ко од Срба и зна нашу историју. Све се данас некако политички и историјски врти око Косова (мртве територије), а оно што нико не види јесу живи људи. Наши преци нису никада ратовали ради територије већ идеологије слободе и српства. А ми данас дадосмо слободу свести и српство, а ратујемо ради територија….
Није ни све у парама. Видите, грешка је што се сви фокусирају на новац. Треба се фокусирати на СТВАРАЊЕ ВРЕДНОСТИ, а ако је стварно вредност, људи ће је ценити више но свој новац. То је нажалост виша математика нажалост чак и на економским факултетима у Србији. Некако би сви да имају станове и пију кафе цео дан. То је та култура са којом ја лично имам конфликт.. Не постоји звање, само привремена шљака за већину. То све ствара јако лоше људе, јер се цео систем вредности преокренуо. Рад је створио човека, а нерад изумрле врсте.
Што се тиче времена, све је релативно. Моје искуство каже да је све исто, само се пропорције мењају. Овде у Швајцарској је све x10, трошкови и зараде, па на крају ипак буде мало боље овде. Зависи од личне ситуације наравно.
То што мислимо да је добро радити за странце из Србије је јако лоше. Узимају сву вредност и време образованих људи које је Србија (наши сељаци заправо!) школовала о свом трошку. Учинак тог рада неће нико други у Србији осетити…Прочитајте књигу Small is Beautiful / E.Schumacher да би сте разумели о чему говорим.
Ја сам вани, како бих остао то што ја сматрам да значи бити Србин и како би моја деца то могла постати. Моја деца уче Српски а поред тога и друге језике. На крају крајева, све зависи од става. Ја се само надам да ће будуће генерације у Србији бити од мало шире свести, како би било безбедно вратити се и остати нормалан. Нажалост, ту ја немогу ништа допринети. За промену културе, морају проћи генерације…
Ја сажаљевам све нас који живимо вани. Тужно је и тешко напустити своје корене, укусе, мирисе, идиле. Међутим, историја нас учи да управо због таквих људи данас Србија и постоји… Битно је остати Србин. А где си? Зар је битно? Зар нисте чули?
Свет је данас раван.
Мојих 5 динара =)
Хвала Милоше, за тему за размишљање!
Odličan i precizan komentar, svaka čast! Posebni mi se svideo pred kraj, „Ja sam Srbin, zar je bitno gde sam?“ ;)
Istina je da se u inostranstvu radi dvanaest sati dnevno, ali je lakše raditi dvanaest sati dnevno u inostranstvu, nego imati privatan biznis u Srbiji. Zato se niko ne vraća.
Ovde u Engleskoj (gde ja živim) ne postoji maltretiranje na poslu. Englezi su izuzetno saosećajni ljudi, i bolje tretiraju Afrikance i Pakistance, nego u Srbiji majka rođenu decu. Raduju se tuđem uspehu i tuguju sa onima koji su u nevolji. Reći „Dobro jutro!“, „Hvala!“ i „Izvini!“ je svetinja. Niko ni na koga ne galami, niko se ni sa kim ne svađa, niko nikog ne kritikuje, niko nikom ne soli pamet, niko nikom ne stoji iznad glave… Ne biti nasmejan je nešto krajnje nepristojno…
Tačno je da čovek oseća neopisivu tugu kada napušta svoju rodbinu i prijatelje, ali ja istu takvu tugu osećam i kada neko od mojih kolega napusti posao.
Nije istina da je sve u inostranstvu skupo. Normalna dnevnica je oko pedeset funti, a par cipela košta oko dvadeset funti. Cena hrane i odeće je zanemarljivo malo veća nego u Srbiji, a ponešto je čak i jeftinije. Sniženja i rasprodaje su česta pojava, tako da se hrana često može kupiti po deset puta nižoj ceni od normalne. Polovni automobil koji u Srbiji košta dve hiljade evra, u Engleskoj se može kupiti za petsto funti, što znači da je dovoljno raditi pola meseca da bi se kupila polovna kola.
Za onog ko ne bira, pronaći posao je neverovatno lako. Dovoljno je prijaviti se u agenciju i reći: „Dobar dan, ja došao…“ i sutradan se već može očekivati telefonski poziv. Ako neko pokaže samo malo dobre volje, imaće toliko posla da neće moći da se odbrani.
Istina je da mnogi žive u jako lošim stanovima, ali to su uglavnom oni koji štede novac, jer planiraju da se vrate u Srbiju. Stvar izbora.
Čak i oni koji u Engleskoj rade one najmanje plaćene poslove mogu sebi da priušte da godišnji odmor provedu u Španiji, Italiji, Maroku, Pragu, Budimpešti… Dakle, nije istina da ko radi u inostranstvu nema vremena za zabavu, ali se zna kada se radi, a kada se zabavlja.
Englezi ne mrze strance. Da ih mrze, ne bi se ženili i udavali sa strancima. Englezi mrze neradnike, divljake i mutivode. Vredni radnici su izuzetno poštovani. Ako je neko osetio da ga Englezi mrze, neka se zapita zašto ga mrze.
Ako je neko planirao da dođe u inostranstvo da bi „uspeo u životu“, taj ne treba ni da dolazi. Ako je neko planirao da RADI u inostranstvu, taj treba da dođe.
Naravno, i onaj ko radi u Srbiji kao zamenik savetnika ministra za kulturu, ne treba da dolazi u inostranstvo. Neće mu ovde biti bolje nego kod kuće.
Tekst sam po sebi nije los, ali ga opet pise neko ko zivi u Srbiji, a u inostranstvo dolazi kao turista. Kako se ko snadje u inostranstvu najvise zavisi od toga kakav je taj neko ko se iseli, a ne od zemlje u koju ide. Zivim u Nemackoj i ne bih se nikad vratila u Srbiju. Volim u Srbiji da budem, bas to sto si i ti u inostranstvu – turista. Mada se prvih sedam dana nerviram na sve moguce bezobrazluke koje dozivim, ali posle se naviknem. Vecina nasih ljudi koji zivi u inostranstvu i stalno kuka i misli o Srbiji kao o raju na zemlji – isto tako ode, punih dzepova na 2 nedelje „kuci“. Tamo se svi potrude oko „turiste“, mozda izvuku nesto od njega (naravno ima i retkih koji su ga se zaista uzeleli). Ali ziveti u Srbiji je isto kao i u inostranstvu – druga prica. Ja sam otisla posle zavrsenog fakulteta i par godina radnog staza, gde sam morala da cupam lukavstvom svoje zaradjene pare od gazde koji ih je razbacivao radije po ljubavnicama. Isla na razne razgovore za posao, ozbiljan posao, gde mi je izmedju ostalog postavljeno i pitanje ako odem sa sefom na sluzbeni put i ima samo jedna slobodna soba, sta bih radila? Od raznih firmi gde sam radila samo u jednoj jedinoj je bio bitan posao, sve ostalo
Znaci nije da nisam okusila zivot u Srbiji. Moj odlazak nije bio planiran, ali se desio. Naucila sam jezik dobro – sto vecina ne uradi, pa zivi zbog nemogucnosti komunikacije u getu. Kad sam videla vecinu tog srpskog polusveta koji zivi ovde – shvatila sam da ono sto Nemci misle o nama i nije tako lose. Ima naravno, onog pogleda sa visine kada im kazes da si poreklom iz Srbije. Ali do sada nisam dozivela da kada te ljudi bolje upoznaju taj pogled i ostaje. Posao – ono sto je najbitnije – uzivam da radim, dobro je placen, dobro regulisan, atmosfera opustena. Plata stize na vreme, ne moram nikog nista da molim. Ne moram da delim sobu, a ni bilo sta drugo sa sefom. Privatno drustvo je raznovrsno, nesto Srba, nesto Nemaca, nesto nekih drugih egzoticnih stranaca – biranje po licnosti a ne pasosu. Mogu da radim sve sto sam radila i u Srbiji: da idem u pozoriste, muzej, na koncert…. Nista mi nije uskraceno. Niti me ko gleda popreko. Kada sam se porodila par godina nisam radila – placala drzava. Tog luksuza u Srbiji nema, a mom detetu je sigurno znacilo sto je mama bila s njim. A posle obdaniste, sto je po meni super. Potrebni su mu vrsnjaci, a ne samo baba i deda. Moje posecujem par puta godisnje. Sem prijatelja i porodice ne vezuje me za Srbiju nista vise. Moj dom je sada ovde. Moje dete prica bez akcenta i srpski i nemacki. Otvorena su mu vrata svuda, moze jednog dana da bira da li ce da zivi ovde, u Srbiji ili bilo gde na kugli zemaljskoj.
Sve u svemu, mislim da preko treba da ode samo onaj ko je za to sposoban, da ne cvili za nekom iluzijom, ko moze da izgradi zivot kakav mu odgovara bilo gde, ko je sposoban da stekne nove prijatelje, pusti novo korenje. Ostali bolje da ostanu gde jesu. Nije ni to tako lose.
Već je ogroman broj komentara pre ovog, pa sumnjam da ću uopšte napraviti neki uticaj ispravljanjem drugih. Ali pokušaću ipak nešto važno da istaknem …
Nisam došao da ispravim autora teksta, već masu ljudi koja je krenula da navodi sve moguće loše slučajeve koji se dešavaju kod nas. Priznajem, nisam čak ni pola komentara pročitao ali tačno znam ostatak.
Autor je vrlo inspirativan tekst napisao i dao vam sliku koju mnogi ne vide jer je mnogo lakše kukati i ne preduzeti ništa. Svakako ima mnogo loših stvari koje nisu spomenute u tekstu, a koje su pojedinci navodili u komentarima. Idalje to ne osporava ono što je navedeno – „menjaš jedne probleme drugim“. Svodi se na kraju da uopšte nije toliko loše ovde za život ali da je slika lošeg previše iznapumpana jer masa ljudi samo čita tekstove koji se prodaju – ‘Srbija je prva na listi po broju pušača’ itd. i to je stvarno suština koju ne treba zaboraviti i treba gledati svetlu stranu i otvoriti se ka mogućnostima koje postoje kod nas.
Tako smatram da je totalno pogrešno mišljenje koje sam nekoliko puta mogao da pročitam u komentarima pre ovog, da ukoliko nisi u IT oblasti, da nemaš šanse u Srbiji. Ma jeli? Jel si uopšte pokušao da smisliš neku ideju? Da započneš nešto profitabilno? Da smisliš nešto novo? Sa frizerskim salonom ili mlekaricom sigurno nećeš mnogo para namlatiti ni u Americi, a podjednako je teško pokrenuti profitabilan biznis gde god da si jer porez tu uopšte ne igra ulogu. Sa druge strane, koliko vas je primetilo da se kod nas redovno na jednoj raskrsnici načičkaju po 5 pekara, pa im nije dosta i otvore i šestu? Zamislite da je otvaranje firmi još jeftinije kod nas, pa onda bi svi bili preduzetnici. Što je još luđe, evo već koju godinu za redom viđam da PKS daje nepovratna sredstva za investiranje u materijale prilikom pokretanja takvih radnji. Jeste činjenica da je administrativni sistem katastrofalan i da je mnogo papirologije potrebno da bi se išta učinilo, ali to uopšte nije velika prepreka kao što je mnogi dižu u nebesa. A tek koliko opraštaju inspekcije, pa to je čudo.
Pa da se vratim na pitanje – jel si uopšte pokušao da smisliš neku ideju? Frizerski salon nije ideja. Da bi Srbija bila na većem standardu, potrebno joj je više izvoza. Nismo mi krivi što smo dogurali na poslednoj lestvici ovog katastrofalnog monetarnog i kapitalističkog sistema. Srbija, kao i bilo koja država sa sistemom centralne banke, ne sme da odštampa novac. Može samo da dobije pomoć MMF-a ili investicionih fondova za razvoj koji mora otići u obliku investicija koje mogu vratiti novac uz kamatu. Dakle, ukoliko država ne vidi da tvoja firma može kasnije podići izvoz ili jednostavno plaćati porez više nego što je prosečno očekivano, tu nema interesa.
Koja je tvoja ideja? Frizerski salon ili možda iBikeBelgrade? Čovek je došao iz Holandije sa vrlo malo novca i otvorio firmu koja se bavi turističkim obilascima Beograda na biciklama. U roku od 4 godina je već imao dovoljno novca da investira u otvaranje istih takvih firmi u Novom Sadu i Budimpešti. Danas investira u internet marketing kako bi se još dalje probio na izuzetno konkurentnom tržištu Budimpešte, jer su tamo za razliku od nas uvideli potencijal turizma … a Budimpešta je samo hladniji Beograd.
Frizerski salon ili Moritz Eis? Čovek je 2012. došao na ideju da ponudi sladoled sa 5 zvezdica u centru Beograda jer je video da je sladoled u Srbiji na nivou uličnih frižidera. Danas je Moritz Eis poznat domaći brend koji ima čak 7 radnji otvorenih u Čileu.
U Japanu je pravi haos za Bakinom Tajnom koja je krenula na smederevcu.
I vi još uvek smatrate da je IT jedina mogućnost?
Tacno u centar! Bravo! Jos bolje bi bilo kada bi Zapadni sistem kod nas doziveo! :)
FENOMENALNO napisano i apsolutno tačno.
Na žalost teško ili čak totalno neshvatljivo našem čoveku koji nikad nije putovao a kamoli živeo preko.
Ja jesam, i potpisujem da je kako si napisao.
Svaka čast za tekst !!
Ja zivim u Californiji i mada pisac ovog texta ima pravo oko poreza i da ti naplacuju novac za sve zivo,ma deru te ko konja!Imas kucu svoju ali nije tvoja.Placas porez 0k0 6.000$ godisnje pa osiguranje.Ako jednom neplatis odmah ti naplate duplo,nema oprastanja.U intersu im je da imas kucu zato sto im placas ogroman porez.Ako nemas da platis uzmu ti kucu odmah!I ostanes na ulici.Nije vazno sto si ulagao u kucu,napravio tamo bazen ili nesto slicno.Nista ne vazi.Ode kuca za cas!Ti iako si vlasnik ustvari je samo pozajmljujes od drzave.Sve je njihovo.Zakoni su strasno strogi a kazne katastrofalne.Moj sin u skolici je ubo jednu devojcicu grafitnom olovkom u ruku.Imala je samo malo crveno.Daleko od toga da je krvarila ma ni slicno.Odmah dosla policija i doktor ko da umire.I odmah obeleze dete(u ovom slucaju mog sina) kao potencijalnog buduceg kriminalca kad odraste.U srbiju si deca porazbijaju noseve i nikom nista!Imaju nenormalne zakone ma ludilo.Ali na primer nije istina da sam za skolu engleskog placala.Sve je dzabe za ljude kojim je engleski kao drugi jezik-to jest za strance.Isla sam ovde u Palomar koledz godinu dana.Semestralno sam platila 19$ ali samo zato ako mi se nesto desi u skoli da pozovu hitnu i tako to.To je neko osiguranje.Moje dete neplaca hranu za skolu isto tako.Dok u srbiji se placa.Ok mozda je to zato sto zivim sama sa sinom i nemamo veliki prijem.Zdravstveno osiguranje i lekove imamo isto dzabe.Cak i zubara.U srbiji se to placa!
Ima mnogo pogodnosti ,popusti daju ti velike popuste u prodavnici ili ako detetu kupim cokoladu i on je pocne jesti dodjemo na kasu i kazem nesvidja mu se,nemoram da platim.Neznam stvarno ako stavim na vagu koja bi strana pretegnula.Ako se vracim sa zaradjenim novcem tamo zivela bi ko kraljica mozda 10g a sta posle kad tamo nema posla nizakoga?Ne moze se samo trositi.Treba i zaraditi a to se ovde moze jako lako.Samo treba volja da radis.Ali velika pogodnost jeste ako zivis u Srbiji i radis za ameriku preko neta!Dobijas Americku platu ne srbsku i to jeste super.Mada tamo vlada toliko nezakonje da covek poludi.Ovde su zakoni strgi disciplina i cistoca velika zato sto su kazne ogromne pa niko nece da reskira pa svi kulturni.Na ulici se svako na tebe smeska ko da te zna godinama a u prodavncama,bankama usluzni skacu oko tebe osmeh nekidaju sa lica zahvaljuju se sto puta.Jeste da je to sve nauceno i vestacko.Ali bolje tako nego ona namrgodjena nervozna i besna lica u Srbiji
Odlično napisano, odlično razmišljanje, ne bih mogao više da se složim sve i da hoću.
IT je svet za sebe, zarađuju nadprosečno jer rade za strance i većina njih oko 30.000 ostali nemaju tu mogućnost.
Druge profesuje su kanal, i sa faksom ne mogu više od 500 evra da dobace, kad se pogleda mediana prosečna zarada je ne više od 30.000 dinara to je premalo….
Većina privatnika ne prijavljuje radnike, godinama sakate sve državne fondove od PIO i sličnih, takvih radnika je 700.000 koji nemaju nikakva prava, posle imamo 100.000 radnika na lizing koji nemaju nikakva prava a rade za 25.000 dinara jer im agencija uzme pola.
Većina poslova je banana, bolje je svakom ko radi za državu, ministarstva, agencije, odbori, opštine, policija, komunalna preduzeća…imaju nekakvu sigurnost, svima ostalima je loše, na računam mali broj super talentovanih koji rade za neke strane firme malo bolje pozicije, ali i to je sve preko veze….
Ako nemaš obrazovanje a imaš zanat možeš da zaradiš fino, znam dosta automehaničara koji zarade 2000 evra bez problema, stolari sa radionicama isto zarađuju dobro, keramičari…ali to je sve u BG gde je veliko tržište u odnosu na manje gradove. Pogledajmo samo ekonomiju u Srbiju, gomila komecijalista koji prodaju stranu robu, kladionice, pekare, apoteke, kockarnice, fast fud objekti….
Ti svi poslavi si loši jer se zna da industrija je mama jer iz nje izlaze proizvodi visoke dodatne vrednosti. Usput, država promivše Srbiju kao zemlju jeftine radne snage, pošto se ekonomija zasniva na potrošnji sa platama od 200 evra nama nikad neće biti bolje jer ne može da skoči agregatna tražnja.
Sve veći broj mladih odlazi iz zermlje, smanjujue se tržište/populacija ostaju penzioneri koji nemaju gde a kad nam za 6-7 godina otvore tržište rada EU Srbiju će zadesiti egzodus(primer Hrvatske), biće joj gore ovo je ništa. Država se nenormalno zadužuje, to malo ekonomije je zasnovano na javnoj potrošnji koja ulazi u BDP a te dugove neće imati ko da vraća. Svake godine nas je 40.000 manje. Danas 1 radnik ide na 1 penzionera, a treba da bude odnos 4:1.
Na Zapadu se isto radi kao i u Srbiju kod privatnika, ali ti prekovremeno plate više, kao i rad subotom i nedeljom i 200% više od osnovne dnevnice, imaćeš 5-6 nedelja godišnje bez problema, u Švajcarskoj i Engleskoj koliko znam za pauzu za ručak od 12h-14h svi poštuju, oni rade i manje od nos..i mnogo im je opušteniji rad nego nama.
Da ne pominjem da sve te zemlje imaju jaku socijalnu državu, u Nemačkoj za dečiji dodatak za jedno dete je blizu 200 evra, u Holandiji imaš bolovanje 2 godine ako ti treba i dobijaš 80% od plate…regulisan kapitalizam gde se radnik koliko toliko poštuje, Srbija je Somalija u odnosu na njih.
Kad se pogledaju troški života mnogo im je bolje obrazovan bračni par iz Srbije vs obrazovani bračni par iz Nemačke je nebo i zemlja. Da zarade 4000 evra neto sa tim parama mogu da priušte skoro sve, ako žive u Minhenu, Frankfurtu, Kelnu gde je skuplji život mogu da rentiraju stan 1000e-1500e i da im dalje ostane dovoljno za život.
U Srbiji je samo prednost nasledjne stan iz socijalizma.
Увек ме обрадује када видим да у овој нашој Србији има људи који размишљају на ову тему исто као ја. Могу само да кажем „Свака ти је к’а у Његоша“. Проблем је што смо ми тврдоглав народ. Зато су и млади људи тврдоглави на ову тему и док сами не доживе и преживе одлазак у иностранство, муку, осећај да си увек грађанин другог реда без обзира на пословне и све друге успехе, неће ни признати да смо били у праву.
Због тога што још увек има људи који овако размишљају, кажем да има наде за Србију и треба у то веровати.
Ja sam jedan od onih koji bi se vratili sutra…10god sam u zemlji EU,sve legalno,imam papire nakon 9god sam dobio ugovor na poslu ….ali bi se opet vratio…Zasto se ne vratim? Pa zbog porodice(neko je to vec pomenuo kao glavni razlog),dvoje dece koja su ovde rodjena,zena takodje…Ne fali meni ovde nista sto se finansijske strane tice ja i zena imamo dve radnicke plate i imamo dovoljno za sve ali itekako pazimo..Sve nam je u kreditima kola,stan,namestaj…placam 5 razlicitih osiguranja(kola ,stan,zivoto,bolnicko itd)jer moram da ne bi sutra morao da iskesiram 5k e ili vise u slucaju nezgode… Da ne pazimo na sitnice ne bi imali ni za kradit da platimo a o godisnjem odmoru bi samo sanjali…Posao ovde nije idealan ma sta god radio(osim IT ili nesto po ambasadi ili EU institucijama)plate takodje….Da li treba da napomenem da sam kao i svi stranci gradjanin drugog mozda i treceg reda(sva sreca pa smo mi balkanci ispred crnaca i arapa) dakle postoji tu i peti /sesti red…jednakost i ne postojanje rasizma je SAN u srcu Evrope!Sto se posla tice funkcionise kao i u Srbiji -radi ako hoces ako ne mars napolje ima ko ce te zameniti…Ekologija i socijalna politika je na zavidnom nivou a sve ostalo je diskutabilno…Sto se bolnica tice i tu je slucaj koliko para toliko muzike(zato placas osiguranje da ne bi sutra razmisljao).Opstine i papirologija nista nije bolje nego kod nas,-27opstina i isto toliko razlicitih taksi i zakona..dakle problem moze da se resi a i ne mora-zavisi na kakvu osobu naletis na salteru?! Plate su redovne sto je dobro ali kad ti neko nesto duguje(firma,banka,drzava) to obavezno kasni i treba da budes srecan kad god to dobijes ali kad ti njima kasnis sa placanjem- ide kamata pa cak i kazna!
Dakle zivim normalno i ne radim po dva posla kao neki nasi pa i neki drugi -ja svesno znam da nikad necu(cemo) imati na racunu 200-300k e(kao necija tetka) ali ja zato cesce dolazim za BG i godisnji odmor provedem ceo u mom rodnom gradu+10dana odemo na more…Ali ja ne vozim skupoceni Mercedes i u mom stanu nije kuhinja od 10k ali zato imam da uzivam u onome sto mi fali….Eto dosli smo i do toga: Sta meni fali? Fali mi sve iz Srbije,ljudi,vazduh,sneg u zimu,leti 40stepeni,Ada ..a najvise od svega mi fale moji…Porodica i prijatelji! Svasta sam vazno propustio u zivotu zbog odsustva i ne moguceg dolaska u BG zbog posla…Svadbe,slave,krstenja i razne proslave sa i bez povoda…rodjenje dvoje dece sam docekao u cetri zida -sam! E to su neke stvari koje nikad,niko i nikakve pare nece moci da mi vrate! Evropa je cela trula samo na vecem nivou nego Srbija(pa to tako ne izgleda) ovde obicno coveku niko ne zeli dobro vec da ga ceo zivot drze na kreditu i na kasicicu da mu daju…Cim se desi neki slucaj da obican covek uspe da ustedi na benzinu/plinu/greajanju ili necem petom vec sledece godine se uvede obavezni porez na to ili se povecaju akcize-tako jednostavno To je samo jedan od primera a sistem piramide je i tekako prisutan-bogati treba da su sve bogatiji a siromasni sve siromasniji…Prosecna radnicka plata je oko 1400e ali zato svaka susa koja mastiljari u EU institucijama nema ispod 4k politicari min 7k e…Skoro je jedan dobio otpremninu kao visoki funkcioner u EU 500k e …eto toliko o evropi i njenim standardima…Sto se nasih tice 80% je doslo kao beda,pobeglo je od neceg(kriminala,rata,policije) tako da oni kao ljudi(u smislu da se druzim sa njima) su jako losi..15% cine oni koji rade IT+ambasade i EU institucije…5% onih kao ja -koji bi da zive normalno…Dakle ako spadate u 80% ovih za vas je idealno da 20god na vidite sunca i da imate stan na kredit i najnoviju ‘mecku’ i pare na racunu! Ja znam da su mnogi u ne zavidnoj situaciji iz rarnoraznih razloga njima moj post i nije upucen ali onima koji na moraju u beli svet moj savet je da OSTANU!Ako ste vezani za familiju,prijatelje,Srbiju bolje ni da ne pokusavate! Raspisao sam se ali i ovo je malo da se objasne sva moja gledista i zapazanja…
Drago mi je što jedan uspešan preduzetnik ima ovako zrelo i pozitivno mišljenje o Srbiji i životu u inostranstvu. Svaka reč na svom smestu.
Alal vera!
Ovaj tekst uglavnom govori o pokretanju sopstvenog biznisa, i za takav posao autor smatra da je bolje raditi ga u Srbiji nego u nekoj od zemalja Evropske Unije ili u Americi. A sta ako neko ne zeli da otvara privatni posao? Gde je onda bolje? O tome ovaj tekst slabo govori. Ne mogu svi biti vlasnici. Ko bi onda bio radnik zaposlen kod gazde?
Nije Evropa samo Bec. Radila sam manje od 3 meseca na recnom brodu u Francuskoj kao maser i pomoc u odrzavanju broda,zaradila sam preko 5 hiljada€,od toga skoro pola baksis,pritom se nisam naradila,imala sam pauze,dobre uslove,nista mi nije falilo. Vratila sam se kuci 3 kg teza,sa iskustvom i divnim mestima iza sebe. Te pare ovde mogu da sanjam a radila bih mnogo vise. Uskoro idem opet a sledece godine okean. Ne rusite mladima snove i zelje. Ko se malo potrudi ceka ga sreca i uspeh. I ne kazem da je ta zarada preko sreca ali donosi veliku sigurnost i zadovoljstvo,posle moze da se planira i biznis i porodica ovde. Samo napred!
Veoma dobar tekst, Ali predstavlja personalni pogled pojedinca koji je hvala bogu uspeo da uredi sebi zivot na pravi nacin. Srbija kao drzava, (znam da ce ovo zvucati cudno). Ovde uopste nije vazna. Moze biti bilo koja mala i siromasna zemlja koja se ocajnicki trudi da nade svoje parce sunca. Sve izgleda jako dobro sa aspekta uspesnog pojedinca koji je svestan da je uspeo koriscenjem novih tehnologija da prevazide prostor i vreme, i ucini irelevantno gde se fizicki nalazi. Sa takvog polazista me cesto podseca na Koruske slovence koji su pre podne isli da rade u Austriju. Zaradivali su tamo a ziveli kuci. Ostaje cinjenica da je ovaj pojedinac vise iznimka nego li pravilo. Kao i da nasi uspesni ljudi koji zive u Srbiji su samo 1% kao i svugde u svetu. Ipak kada govorimo o pravom kvalitetu zivota postoji jedna paralela koja je jako vazna. Srbija kao jedna od najsiromasnijih zemalja Evrope ima i najznizi procena fakultetsko obrazovanih ljudi 19%. Sto recito govori gde je izlaz iz nasih problema. Drugo bez svih tih para koje nasi ljudi salju kuci a koje su duplo vece od Srpskog izvoza. Ta nada zemlja bi bila jos siromasnija. Mislim da odgovori na sve nase probleme jednostavno leze pred nasim nosevima.
1) Ulagati u obrazovanje ( to je veliki biznis svuda u Svetu, Ja da se pitam bih ponudio besplatno obrazovanje strancima, pomislite sam koliko bi nam para doneli,kroz potrosnju)
2) Ohrabriti nase ljude koji zive preko da ulazu u Srbiju (umesto sto pokusavamo da dovucemo svetske barabe da nas porobe)
3) Koncentisati se na ono sto imamo (proizvodanja hrane, IT, seoski turizam, banje, planine etc)
4) Jednom za svagda opredeiti se gde cemo na istok (Rusija, Kina ) ili na zapad. Meni se cini da je ovaj prvi izbor daleko bolji za nas. Ali to je stvar ukusa
I naravno Raditi Raditi i samo Raditi
Одлично, свака част! Хоћу само да кажем овим младим да не беже од заната и пољопривреде од чега ова земља може да се препороди! Ми смо нажалост просечно лењ народ(част изузецима). Немци, Холанђани, Британци живе лепо зато што раде вредно и напредују и зато су успешни, а не зато што влада Меркелова, Елизабета итд. Србија има толико лепе ресурсе,успевали би у пољопроовреди и делом у туризму. Ја сам се пре пар година одушевио када сам облиазао детаљније своју отаџбину. Ми Срби се морамо слагати, једне друге поштовати, помагати и волети. Кључ успеха је рад и слога!
Поздрав свима из српске престонице! :)
Не слажем се да људи у Србији раде мање од људи у Немачкој или Великој Британији, мислим да су људи овде јако вредни. Питање које би требало да постављамо је зашто се онда суочавамо са проблемима незапослености, великог јавног дуга и осредњег животног стандарда. Моје је мишљење да је систем искривљен. Још једно питање које је непосредно везано за претходну изјаву а по мом мишљењу то допушта хаос, колико нам је правосудни систем искривљен а колико је правосудни систем искривљен у Америци рецимо?
Citala sam ovaj blog u periodu kada sam zelela otici nazad za Srbiju jer u inostranstvu nije bilo (niti jeste) jednostavno. Treba se probijati, raditi konstantno na sebi i povinovati se autoritetima kad god je to neophodno (a gde nije?).
Imala sam mastariju da napravim start-up u Srbiji (kreativan IT biznis). Onda sam se detaljnije dala u tu problematiku, odmore provodila u Beogradu i dosla do zakljucka ko je uspesan u toj oblasti od onih u generaciji izmedju mene i mojih roditelja, koja je sada dominantna. Deca dekana, profesora sa fakulteta i partijskih mocnika. Saznala sam kako moje kolege rade u njima (za minimalac, a ostalo na ruke, zaposlenje preko studentske do 30. godine, zdravstveno osiguranje preko roditelja, a ovamo programeri). Za nekog ko je odmah nakon studija otisao van, meni su te price bile nepojmljive. Na sajtu APR-a prihodi nisu odlsikavali sliku kako je zaista u toj firmi (prihodi su bili visestruko veci). To je nesto sto ja bez veza nikad ne bih uspela i svakako bi me porez progutao.
Ostali koje smatram uspesnima radili su kao freelancer-i od kuce za strane kompanije (oni su, ruku na srce, takav kvalitet koji ja ne bih mogla samostalno dostici). Sa 10+ godina iskustva mogu i na zapadu biti dobro placeni konsultant i freelancer.
Zato sam se zadovoljila svojim solidnim radnim mestom na Zapadu, sindikatom koji stiti nasa prava (da nas niko bez debelog razloga ne moze otpustiti), dovoljno dugim roditeljskim odsustvom, dobrim zdravstvenim osiguranjem, mirom koji imam i balansom porodice i posla.
Treba biti i realan prema sebi.
Divno, istinito i realno!
Razlika je u tome što mi koji nismo iz IT struke – ako pritom nismo zanatlije – nemamo nikakav izbor posla u državi Srbiji koja je prema svim statistikama najjadnija uz Makedoniju i BiH u celoj Evropi. Moji su morali da pobegnu iz Bosne 90-ih. Eno ih u Kanadi. Rade pet dana nedeljno po osam časova. Otplatili kuću, svako vozi nov auto, triput su išli u Vegas, triput na Havaje, kupili su stan u Majamiju – da im se nađe… Oboje rade u zdravstvu (fizioterapeut/med. sestra – dakle oboje sa srednjom stručnom spremom)
Da li im fali Jugoslavija? Fali im. Fali im tek toliko da sa gađenjem pričaju o primitivnom narodu koji naseljava ova područja. O primitivcima zbog kojih su morali da odu iz zemlje koju su kao deca voleli svim srcem. Odrasli su, suočili su se sa činjenicom da na ovim prostorima neće biti bolje nikada.
ZATO STO VECINA GLUMI KAKO IM JE NAPOLJU DOBRO JER MISLE DA BI IH VIDELI KAO GUBITNIKE , SRAME DA KAZU ISTINU
Slazem se sa svima vama koji ste tu i tamo napisali istinu
Samo ste zaboravili nekoliko stavri koje cu vam ja nadam se pomoci da shvatite.
Mnogi se nasi ne vracaju i ja sam jedan od njih koji razmislja da se ne vrati jer :
– na zapadu si mnogo vise postovan od recimo poznanika ako nemas prijatelje
– na zapadu ne moras nikome da saljem pare da ga pomazes
– na zapadu uvek ima garancije za bilo kakav biznis a u Srbiji nikada nece biti
Za svoju mukom stecenu penziju mozes da biras da odes bilo gde samo ne u Srbiju
da kupis kucu ili stan.
VEC CUJEM da skoro svi kazu j… te zapad
U Srbiji nisam mogao da prezivim i postenu zaradim svoje parce hleba
Ovde sam posteno zaradio svoje parce hleba a uskro i penziju.
DRAGI moji Srbi
Domovina je tamo gde te vole, gde te postuju
Porodica je tamo gde ti ne tarze pare
Prijatelja nema na zapadu , slazem se. Zato moj jedini zivot
IMAM PRAVO da zivim onako kako ja hocu i da zivim gde ja hocu pa makar to bilo
VAN ZEMLJE SRBIJE.
I DA SE RAZUMEMO
ja volim Srbiji i ljude u Srbiji
E da je barem 1% u Srbiji kao na zapadu SVI BI SE MI VRATILI
Hvala na vremenu koje ste posvetili citaju ovaj moj text.
Suma sumarum…
Pre svega, autor teksta ima dobre namere (sto je samo po sebi kvalitet,koji se sve redje srece), a osim toga sa 98% napisanog bih se slozio
Osim autora, kao najrealniji presek bih izdviojio komentatora „Nyx“
Ovo je prosto istina, realnost.
Pisem kao neko ko vec 15-ak godina radi u nekoliko zemalja zap. Evrope, bivseg SSSR-a, sev, Afrika itd. Osim toga, u kracim periodima u SAD, Kina, Francuska, a poslom vezan i za druga mesta. Pri tome, na pozicijama koje su definitivno iznad proseka u bransi. Ovo o sebi navodim iz razloga sto vidim da cesto ljudi imaju predstave formirane iskljucivo na osnovu uticaja okoline, predubedjenja, uticaja medija…a bez licnog iskustva
Kako god, bez obzira na dilemu, otisli ili ostali, za pocetak bih u Srbiji ISKORENIO sirenje idiotizama o „smaku sveta“, perfidno propagiranje kolektivnog osecaja nize vrednosti preko medija i slicne koordinisane akcije. Sve ovo je u funkciji podcinjavanja, ekonomskog i svakog drugog
Takve stvari na Zapadu nisu prihvatljive i bile bi brzo brutalno kaznjenje, a zato ih i nema, niti su drustveno prihvatljive. To je prosto nedopustivo.
Drugo,sredjivanje svoje avije, kao sto i autor sugerise.
Veoma interstantna tema koja uvek pokrece razlicita misljenja.
Ja zivim par godina u inostranstvu, zivela sam ranije i u Srbiji i u jos par zemalja u Evropi, i u Americi. U Srbiji mi nije nista falilo materijalno kao ni trenutno ovde. Sve je stvar licnog izbora!
Da se razumemo nigde nije idealno. U Americi je preskupo zdravstveno osiguranje i ako ga nemas, uskratice ti bilo kakvu zdravstvenu pomoc. Francuska ima odlicnu zdravstvenu zastitu, ali bezbednost na ulici u nekim delovima zemlje je veoma diskutabilna. Ovo je generalan pogled na stvari, svako licno iskustvo je razlicito.
Motivi za odlazak ljudi su drugaciji bili sada i ranije. Mislim da ti Milose potenciras pricu o ljudima koji su otisli bez papira, sa niskim obrazovanjem itd. sto ne predstavlja dobro poredjenje.
Moji prijatelji ovde, kao i mnogi koji zive po razlicitim zemljama Evrope iz Srbije su visoko obrazovani (sa fakultetima, masterima i doktoratima), i otisli su uglavnom na poziv firmi ili fakutleta iz inostranstava. Njihov glavni motiv nije novac, vec napredak u karijeri, mogucnosti za iskazivanje svojih kvaliteta i pre svega uredjen sistem u kojem zele da zive oni i njihova deca.
Ono sto je velika razlika izmedju razvijenih zemalja i Srbije je upravo postojanje uredjenog sistema! Ljudi su svuda isti, strancikoji dodju u Srbiju i vide kako funkcionisu stvari, pa se i oni tako ponasaju.
u Srbiji glavni problem ne postojanje bilo kakve pravne, prakticne sigurnosti po pitanju svakodnenvog zivota – od granacije isplate plata, postovanja ugovora, o itome da ce ti biti isplacena penzija , radu sudstva itd.. Sta ako ti naraste biznis i nekome to zasmeta, bez pravne drzave moze da dodje da ti ga oduzme ili trazi nadoknadu, kao sto se desavalo. Da ne pricam o smeni ljudi iz kojih niko ne stoji, a rade dobro posao itd.. U svemu ovome sistem igra kljucnu ulogu!
Sustina objasnjena!!!
Sto se tice poreza, ne bih se bas slozio sa im da je kod nas viskog porez
Imamo mi razna oblike za registraciju, pa kome se sta svidja to neka odabere.
Npr. porez na dobit kod nas je 10%
Skoro su mi ponudili da investiram u startup iz LA-a (Amerika), oni tamo placaju 40%
I onda ce kod nas neka mamina maza da kaze porez kod nas mnogo veliki.
To su sve price nesposobnih/razmazenih ljudi koji nikada nisu nista ni pokusali da naprave u svetu preduzetnistva.
10 godina prodje od kada sam se vratio iz Holandije nakon 17 godina boravka i sto sam duze ovde u Srbiji to mi je sve teze,nije sve u parama (barem za mene) nego u (ne)kulturi u Srbiji a kada o tome govorim mislim na opstu kulturu,kako na ulici tako i u saobracaju a i u institucijama itd.itd.itd.ne bih duzio ali mislim da se vracam u Holandiju jer ovde zivot nije vredan coveka.
Milane, Vas slucaj je vrlo specifican jer ste u IT struci koja je vrlo trazena i placena pa mozete da birate da li cete da ostanete u Srbiji il da dete u inostranstvo.Da ste diplomirali na nekom drugom fakultetu i da ste godinama bezuspesno trazlli posao po Srbij ne bi imali takvu dilemu i filozofirali da li je bolje ovde il onde. Tvrdite da su ljudi u Srbiji sami krivi sto tako zive jer sede i kukaju da im je plata mala i nista ne preduzimaju. Ja sam morao da budem odlican ucenik u osnovnoj skoli da bih upisao dobru gimnaziju,, da budem odlican ucenik u gimnaziji da bih se upisao na Medicinski Fakultet, da zavrsim fakultet sa visokim prosekom da bih se zaposlio u Beogradu, potom da specijaliziram i doktoriram i sada radim za platu od 600 evra. Gde je tu moja krivica, Mlane? Posto sam ja kriv sto nista ne preduzimam Vi mi recite sta treba da uradim da bih bolje zaradjivao u Srbiji. Imam ideje koje bi dovele do preokreta u medicini kada bi mi neko omogucio njihovu realizaciju-na primer kako bi se mogli naci uzroci Kronove bolesti ili ulceroznog kolitisa, ali ih nikad nisam mogao realizovati jer u Srbiji za ovakve stvari nikad nije blo ni interesa i para.
Na kraju jos jedno pitanje: da li neko razmislja o buducnosti? Svi ste na ovom blogu ispljuvali inostranstvo, tvrdeci da je u Srbiji bolje. Zar ne vidite da se Srbija menja, da cemo uskoro ovde ziveti istim zivotnm stilom kakvim se zivi u Zapadnoj Evropi, gde nista nece biti kao sada (sem nasih plata, naravno).Stoga je vasa dilema-ziveti u Srbiji ili u Evropi-iluzija.U oba slucaja zivecete u istom drustvu. Ako Vam se zivi u Srbiji, najbolje je da se iz inostranstva vratite kad zaradite penziju, poput omatorelih lososa koji se pred kraj zivota vracaju u potoke iz kojih su potekli.
Zivim lokalno, radim globalno „freelacner 3d dizajner samouk“ internet nije samo zabava nego mocan alat i edukacija. Neverujem u tradicionalno skolstvo i platu. Radim koliko hocu kada hocu. Coveku netreba puno da bi bio srecan, manje kukanja vise ucenja i nema potrebe da se ide iz Srbije. Volim svoju zemlju
Zažalio sam što sam čitao ovo i posle komentare.Inače imam osip kod specificnih slučajeva oratorske glorifikacije i autodepresivne snihodljivosti ljudi koji dođu na godišnji iz inostranstva.Nisam te pitao za lične impresije i elaboraciju problema Srbije,nego kako ti je tamo.Kad vam je svima dobro,što se žalite!Ovde(mislim na ovaj tekst i ljude koji komentarišu) niko neće naći ono što traži,to mora da uradi sam.
Hvala ti Miloše! Potrudiću se da pronosim ovaj tvoj pogled na Nas najpre u mojoj porodici, među prijateljima i svuda tamo gde me nanese život. Dotaknu me tvoje objave do srca jer su iskrene i jer i ja tako osećam naše opstajanje.
Практика+прагматика+оно мало душе = одличан инжењерски ум
Приметно је да је овај текст узвитлао доста прашине , доста коментара. Сам текст доста обрађује материјално/материјалистичку страну одласка на рад у иностранство , и најчешће , останка тамо.
Деца се снађу , заврше тамошње стране школе , уклапају се , мимикријски у ту средину.
Многа су објашњења , боље рећи оправдања , зашто је тамо као боље. Уредније , организованије , сређен живот. Све осмишљено.
.
Треба рећи да оду они који судбински добију импулс да оду.
Тако им је суђено, жртвовани су у име виших , космичких интереса.
Материјална очекивања, надања о погодности су само површински , спољашњи одговор и образложење.
.
Желео бих да поменем један важан и битан разлог који се не спомиње а суштински је значајан.
.
Срби тамошњем , домаћем становништву дођу да поправе генетски ниво.
.
Европски народи су у нестајању , генетском пропадању , истањио се генетски материјал и потребна је нова , свежа генетска линија.
Посебно моћна генетика Срба.
Не треба заборавити , а што се намерно и силом од стране странаца заборавља , да су Срби небески народ.
Поред јеврејског племена.
Србско и јеврејско племе је озрачено божанским енергијама , то су два небеска народа. Ко то сумња , нека упореди судбине и дешавања кроз историју. Број становника , године ропства , излазак из ропства , и низ других паралела. Само су се јевреји освестили , и свесни су свог положаја и значаја , а Срби су остали , “ убијени у појам “ , да су и даље турско или аустријско или немачко робље.
Страни научници се свим силама , фалсификовањем историје , труде да србско племе заборави колико је некада моћно и снажно било.
Дрмало светом. Тачно тако.
.
Зато је она изрека … “ говори србски да те цео свет разуме… “
Срби су владали целом Европом , од Срба су настали руси , немци ,
Све је то био домен србског племена.
.
Само страни господари не желе да се зна за ту чињеницу , и даље третирају Србе дошљаке као обичне гастарбајтера , а иза леђа трљају руке и можда захваљују Богу што их је услишио толике незаслужене милости и послао им Србе са србском божанским генима да им поправе просек.
А како Срба , захваљујући немачким , аустријским ратним истребљењима , није остало пуно, добри су и Сомалијци, нигреијци , Авганистан и , Пакистанци , Сиријци… Само да им оплоде жене и кћери новим генима , јер си они , демократе ,…неплодни.
Не зове ангела Меркел странце да им раде , мада немачкој недостаје два милиона радника , већ да им оплођују жене и кћери , како би немци опстали као немци , Аустријанци , у тој трулој Европи.
Зашто је шведска , па и финска , данска , немачка са највише силовања у Европи ? А њихова полиција не сме ни репом да мрдне ? Јер им је наређено да не смеју да реагују , да гледају на другу страну. Да имигранти раде свој посао, да се забављају , па ће се можда родити које ново дете у бесплодној шведској , финској , немачкој…
Немачки полицајци косе чупају од јада и немоћи док им силују кћери , али не смеју да реагују. Директива, гледај на другу страну.
.
Са шведских , данских , немачких цркава скидају се крстови , да би тамо сместили „избеглице“ , а да се не осећају непријатно гледајући на крст у некада хришћанској цркви , у некада хришћанској Европи.
.
То је та нова слика Европе и њене перспективе , док наши млади и даље хрле тамо…трбухом за крухом…уз обавезни изговор , тамо је више безвредних папирића званих еуро
.
Али Срби не смеју да забораве , само слога србина спашава , са свих континената широм света где су се распршили. Са надом да ће се неки ипак вратити у матицу Србију.
Поштовани Милоше, хвала вам за овај предивни и истинити текст. Наши људи и неретко људи са ових простора воле да кукају и да се жале и верују да увек заслужују више него што збиља знају и умеју. Наравно да има и другачијих примера где постоје страшне неправде, али није решење у бежању од проблема. И код мене велики део фамилије живи од Канаде до Аустралије, а многи би се радо вратили јер раде по неколико послова да би имали тај фамозни стандард и могли себи да приуште све што желе, наравно, све осим слободног времена. Хвала вам што се нисте устручавали да ово напишете јер је већ деценијама мода размишљати о одласку, а потпуно лудило желези останак. Од тинејџерских дана се суочавам и размишљам на ову тему и од овек ми је мрска идеја о напуштању земље. Сматрам да човек има одређену мисију у средини из које потиче и, да цитирам покојног Ђинђића, „не питај шта твоја земља може да учини за тебе, него шта ти можеш да учиниш за своју земљу“. Живели и живела Србија!
Svaka čast na tekstu, mythtbusting! Baš kako i reče, važi za skoro sve koij su otišli, barem 90%!
Od onih sam koja sam bila i videla. Preko bare.
To je stari ljudski problem da je svakoj kravi trava zelenija sa druge strane ograde.
Nisi jer živiš kod ćaleta i keve.Da si se mučio kao podstnar ceo život video bih te.Lako je kada mama i tata sve finansiraju.Naravno,ostaćeš ti i tebi slični kod ćaleta i keve dok ne odu na onaj svet i uloga će se samo zarotrati sa tvojom decom i tako dok ne umreš.Koliko sam se samo nagledao likova koji žive sa roditeljima čak i sa 50 godina a ja ceo život od kako znam za sebe prvo namiri gazdu a posle šta ti ostane.
Cekaj, u tekstu kazes ortak ti zivi u L.A. i treba mu $20.000 da ode u Grcku. Zasto bi on iz L.A isao u Grcku. Za par hiljada ide na Hawaii, Cuba za par stotina, itd. Nije ipak Srbija najlepsa na svetu, i mi koji zivimo preko bare nam ne treba da idemo u Grcku na odmor. Koja glupost.
Увек се сетим мог нажалост покојног пријатеља Димчета, старог пилота хеликоптера који нас је учио не само летењу него и животу.
Пре него што је отишао у пензију питам га ја пошто је имао сестру у Канади да ли ће да иде тамо и да лети. „Слушај мали, кад нисам погинуо овде да ли мислиш да сам луд да погинем у оној пустари“..
Поштовани Милоше,
Пре око годину дана Арно Гујон је покренуо Конференцију за останак младих у Србији. Одржао је неколицину конференција широм Србије, разговарао са младима, медији су те догађаје делимично пропратили и после не много времена све те активности су престале. Претпостављам да је Арно увидео да су резултати рада мршави и да уложени труд и средства нису донели значајне помаке.
Пратио сам колико је било могуће Арноове активности око тих Конференција и жељно ишчекивао исходе. Поред осталог читао сам коментаре на порталима који су објављивали информације о одржаним конференцијама или након Арноових интервјуа на ову тему. Коментари су били слични као и овде: једни су за останак у Србији а други за одлазак из ње. Од оних који су већ отишли једни мисле да су погрешили а други да је то била исправна одлука. Аргументација се углавном своди на субјективна искуства и опажања, а са њима је тешко полемисати.
Спадам међу оне који сматрају да је једино исправно остати овде зато што:
Потребни смо Србији. Србија нема други народ сем нас и најмање што од нас очекује је да будемо ту.
Потребни смо нашим родитељима. И они немају друге потомке осим нас.
Потребни смо неким другим људима. Нашим сродницима, пријатељима, комшијама, драгим људима…
А онима који сматрају да су то неважне или мање вредне ствари у животу поручујем: боље је да иду. Нека оставе Србију нама који је волимо и који смо спремни да због ње мало истрпимо. Можда овде није лако живети. Није никад ни било и вероватно неће ни бити, али поред обавеза које имамо према себи постоје у животу и обавезе према другим људима, према месту у коме смо рођени, према прецима и потомцима, према отаџбини… А они који мисле да то није тако најбоље је да оду тамо где им је боље, да не сметамо једни другима.
Odgovor za Nikog bitnog:
Autor je pisao iz svog ugla, za njega je sve tako kako on kaze i to niko ne moze da ospori,
Vas pogled da delite ko ima kolko prava na Srbiju jer je ostao ili otisao je uzasan, mnogi su nasi ljudi rodjeni u dijaspori dolazili kao dobrovoljci kroz celu nasu istoriju, kao sto su mnogi bezali cim zagusti…
Srbija pripada svim Srbima, ma gde bili, da dodju i idu kad god osete potrebu za tim.
Ko ostaje, zelim mu da se ostvari na svakom planu, ko ide, da izdrzi sve izazove i takodje nadje svoju pricu
Pozdrav svima, samo hrabro i ne odustajte
Zao mi je sto nemam vremena da iscitam sve komentare jer svaki dan radim 12 casova.Opet ne razmisljam da napustam Srbiju,ali u njoj mi najvise smeta sto svaki dan pisaju po meni a ubedjuju me da pada topla kisa
Надам се да ће ова тема ускоро изгубити на популарности с обзиром на тренутну неизвјесност која чека цјелокупно човјечанство. Као неко ко је више од 20 година у Канади, увијек кад ми се укаже прилика имам потребу да кажем нашим младим људима сљедеће. Из своје родне земље добровољно се одлази из само два разлога. Први је велика амбиција коју је другачије немогуће остварити, као Тесла или Пупин. Други разлог је велика нужда која може бити изазвана глађу, болешћу, ратом. Све остало нема смисла. Човјек, као и дрво треба да расте тамо гдје је поникао.
Као што Милош рече, нико ти ништа не дугује у животу, ко хоће уз Божију помоћ може све постићи. Толико што се тиче личног избора.
Са друге стране а везано за све наше одласке, Српски народ има један огроман родољубиви потенцијал који ето егзистира ван матичних српских земаља и било би јако корисно да као народ постанемо свјесни тог.
Dobro je da si ostao. Da si otišao nailazio bi samo na negativna iskustva…Da bi živeo napolju potreban je određen mentalni sklop, ne struka.
Mi porodično živimo 7 godina u Sloveniji. Žao mi je što nismo došli ranije…Upoznali smo divne ljude. Kvalitet svakodnevnice nam je izuzetan. Ne mlatimo nikakve pare, nismo nikakvi stručnjaci.
Imala sam Blog gde sam pisala o lepim stvarima koje nam se ovde dešavaju. Htela sam da se čuju i lepe priče, a mi smo ih imali baš dosta. Ugasila sam ga. Ljudi nisu hteli da slušaju o tome. Svašta su mi pisali. Čak me i porodica zamolila da to ne pišem. Sve sam ti rekla…Bolje je ova tvoja priča, lakše se živi…
Прича је супер.
Пре него што одеш, по мени треба да видиш шта тебе испуњава,
ако хоћеш да ти деца причају немачки ко матерњи ,ако.
Моја неће =)
Све је до људи..
Овде смо и супруга и ја завршили факс,сами нашли посо ,гурам приватно још један,тако да ми запад са 2 посла не треба имам то и овде :) ..
Није овде лоше,све је до тога како се организујеш.
Живим у унутрашњости са породицом,бабе деде, једно дете сад ће и друго.
Мањи град мање гужве,чист ваздух,природа на сваком кораку.
Још једна важна чињеница ако не и најважнија, јесте шта једемо, тако да
мислим да ће у будућности свако ко иоле мисли на себе и породицу,морати
на неки начин сам да производи храну. Прошле године сам купио и намонтирао пластеник 20м2 , сасвим довољно за произвести шта ти је потребно, за почетак :) е то горе мислим да је мало теже.
Битно је да си ти срећан ,дал овде или тамо негде!
Знам само да у Београду не бих ни за какве паре =)
Možeš na Zapadu lepo da živiš a da nemaš svoju firmu. Da kupiš stan i da putuješ, ako ti je želja da putuješ. Da se integrišes u meri u kojoj želiš. Da voliš tu zemlju kao svoju jer ti je svašta pružila i te ljude jer su ljubazni, neki stvarno a neki poslovično. Živi gde hoćeš i kako hoćeš i budi srećan. Nije sreća ni u firmama ni u stanovima pa ni u slobodnom vremenu već u nama samima. Ko ne zna da je pronađe džaba mu i pare i stanovi i firme i slobodno vreme.
Milos Stanic i njegovi UTISCI o nasoj zemlji Srbiji,
Veronika , da a 22.3.2024, Batajnica
a jako danas u 2024 ili bolje receno od 2020- kada je bila oandemija. Tu su se sve vladavine ove nase zemlje planete, pokazale sta je demokratija.
Iz demokratije je Aristokratija zavladaka. Nemacka nije zemlja , gde bih nasuüim ljudima preporucila da odu. Ja sam 45 god. zivela tamo i imala sam dobru platu, a danas nakon 39 gid. radnog staza imam 1100,00 € penziju. Sto znaci SAMO 48% dobija svako penziju, a onda jos uz to od 2020 god. moras tvoju penziju ponovo da oporezujes – i znate koji%?
82%. Jeli to jedna obecana zemlja. Nemackimoenzioneri imaku u proseku 600,00€ penzije ( negovateljice, prodavacice, radnici u zdrastvu, hem. ciscenje, frizeri, kelneri, pomocnici u kuhinji, radnici koji szüu cistili jabne ustanove i sve profesije, koje nisu bile nacdtudijama). Tako da u nekim izjavama slusam, neku laz koja nema veze sa istinom. Pravdu imati i pravdu dobiti, su dva para razl. cipela.
Tako dragi moji m ja zivim od 2021 u SB, jer se nemogu jedan stan od 850,00€ dozvoliti, a koga sam predhodno mogla sa punom platom da financiram. I jos mnogo toga, mogla bih jednu knjigu napisati, a mislim da ciüu otvoriti kanal da pricam o zivotu u Nemackoj , poslednjih 10 god. A o fasizmu da i nepricam, szüu se tek pokazali za vreme pandemije.
Pozdrav Veronika .
Prošlog meseca sam došla na kratak odmor u Beograd i palo mi je na pamet, nije da nije: šta bi bilo da se vratimo? Moj verenik je softveras, mogao bi da radi svoj posao i iz Srbije, ja bih sigurno našla nešto pristojno, tu nam je porodica, prijatelji, mogli bi smo polako i decu da pravimo. A onda me je udarilo: ja ne bih mogla da odgajam decu u Srbiji. U startu bih ih osudila na zemlju sa lošijim obrazovnim, zdravstvenim sistemom i sistemom vrednosti uopšte od ovoga u kome sam sad. Neko će možda reći da sam i ja došla odatle, pa sam se snašla u inostranstvu. Da, ali to nije bilo zbog sistema, već uprkos njemu. Ne mogu da učim svoje dete jedno, a da svuda oko sebe vidi nešto potpuno drugo. Ne bih imala problem ni da mi dete bude bilingvalno – to može samo da bude prednost. Jedina mana je što ne bi provodilo istu količinu vremena s rodbinom, ali sličnu odluku sam i sama donela kad sam otišla i do sada se nisam pokajala. Živim u zemlji gde se moj rad i trud i te kako ceni, a u istoj struci u Srbiji to ne bi bilo moguće, u zemlji gde postoje jasna pravila kojih se svi i pridržavaju, u zemlji u kojoj se osećam sigurno i prijatno i bilo koje doba dana i noći, gde god se nalazila. Daleko od toga da je savršena, ali je po skoro svakom objektivnom parametru bolja za život.
Delom je to i stvar mindseta: ja nemam ama baš nikakav osećaj za patriotizam, ne vidim zašto bi me parče zemlje na kome sam rođena određivalo do kraja života. Naravno, određuje maternji jezik, kulturu u kojoj sam odrasla, ponekad i religiju, ali ne vidim zašto bi to bio i kraj priče, a ne samo njen početak? Zašto ne bih odabrala da živim negde gde mi više odgovara, možda i zasnovala porodicu tamo, pa ako moja deca odaberu da žive na nekom trećem mestu, neka bude.
Ne kažem da nije moguće izgraditi dobar život u Srbiji, ali svi ljudi koje poznajem, a koji su u tome uspeli žive u nekoj vrsti unutrašnje imigracije: rade sa stranim klijentima pa zarađuju dovoljno za srpske uslove, druže se sa ljudima koji dele njihova shvatanja, izbegavaju vesti jer je to svakodnevni podsetnik na sve apsurde srpske stvarnosti, ako se dovoljno potrude, deluje kao da u Srbiji i ne žive. Pa ne mogu, a da se ne zapitam u čemu je onda razlika?