Startup je gubljenje vremena. Ne izmišljajte, već kopirajte.

Zašto ne treba da pokrenete startup i kako je inovacija precenjena u realnom životu? Ako želite da pokrenete posao na webu i zaradite pare onda pročitajte dalje…

Za mene verovatno možete da kažete da sam serijski preduzetnik. Do sada sam pokrenuo više desetina poslova na internetu. Neki su bili uspešni i napravili lepe pare, a neki nisu uspeli. Pare su važne, ali je važnije znanje koje sam pokupio od poslova koji nisu uspeli.

Startapi su gubljenje vremena

Danas su novine prepune reči “startup” koja se koristi kao neka magična mantra. Jednostavno ako hoćeš da uspeš moraš da pokreneš taj neki startap. Čekajte, da vam kažem nešto – to je glupost. Evo, objasniću zašto. Po definiciji startap je poslovna ideja koja može da se skalira na manje-više globalni nivo. Startap podrazumeva neku fenomenalnu ideju ili inovaciju u poslovanju. Ono što vam niko ne kaže je da 99% startapa nikada ne uspe i u proseku se ugasi posle dve godine. Ostalih 1% uspeju posle dve godine da budu finansijski isplativi tako što imaju pozitivan cash flow ili dobiju pare od investitora. Da bi dobili pare od investitora morate ići na konferencije i vaš biznis mora biti predstavljen na engleskom. Na kraju većinu tih startap projekata kupe investitori ili preuzmu značajan deo vlasništva. Umesto da uživate u svom uspehu u vašu firmu vam se uguraju neki mašna-tašna tipovi koji se pitaju oko svega. Čuo sam i za dosta slučajeva kada investitori otkupe celokupan posao za male pare.

Ko potencira startap priču? Investitori. Njima trebaju legije mladih fanatika koje će baciti dve-tri godine svog života izmišljajući “nešto novo” kako bi onda oni bez znoja i muke mogli da im otkupe tu ideju ili deo posla.

Da rezimiramo, ako nemate inovativnu ideju ili vaš sajt nije na engleskom ili ne planirate da skalirate poslovanje globalno onda verovatno niste startap. Ako imate dve godine svoga života za bacanje, želite da budete slavni i da se šetate po konferencijama, onda molim lepo izvolite – napravite startap. Za nas ostale koji radimo zbog para a ne zbog slave, ovo nije dovoljno.

Kopiraj da bi uspeo

Inovativnost je jako precenjena u današnje vreme. Celu priču oko inovativnosti i startapa forsira taj lobi investitora koji nemaju vremena da se sami bace na razvoj neke inovativne ideje. Oni imaju pare i žele to da kupe. Zato ste im potrebni vi da se žrtvujete za “zajedničku stvar”. Čak i da vam padne na pamet neka zaista revolucionarna ideja koja može da napravi pare na globalnom nivou, vi i dalje ne možete da je izgurate bez investitora i njihovih para. Međutim, sva sreća pa to nije ni potrebno da bi ste napravili pare na internetu.

Da bi krenuli da zarađujete na internetu treba vam ostvarljiva ideja. Nemojte previše maštati i izmišljati, već jednostavno kopirajte. Pogledajte oglase ili druge sajtove koji vam se dopadaju i koji već prave pare i razmislite šta vam se od toga dopada i šta bi ste vi umeli da radite od toga. Dakle, kažem vam da ne izmišljate nego da kopirate uspešne.

Da malo bolje oslikam situaciju. To vam je kao kada želite da otvorite prodavnicu u ulici. Prošetate ulicom i videćete da tu ima uvek apoteka, pekara, kladionica, trafika, kafić i brza hrana. Ako hoćete da napravite posao od koga ćete da živite, onda se fokusirate na nešto što znate da ljudi iz okolnih ulica kupuju i da im treba. Nikako ne pokrećete „inovativnu pekaru“ koja će recimo da radi peciva od crnog organskog brašna. Eto to je paralela startap ideje. Takva pekara bi bila super ideja, verovatno bih i ja tamo kupio nešto, međutim još verovatnije je da bi propali jer zavisite od ljudi iz te ulice koji imaju svoje navike i svoje male novčanike. Jako je bitan kontekst vaše ideje. Vaša ideja je možda interesantna na globalnom nivou, ali ćete u vašoj ulici ili gradu umreti od gladi jer ne možete da dospete do klijenata globalno.

Izmišljanje je naopak način da pokrenete posao. Ispravan način je da kopirate nešto što već postoji – recimo pekaru. Ako to volite i umete to da uradite, onda uložite novac u svoj plan i imaćete posao. Prvo krenite da radite isto što i drugi, pravite burek, hleb i kifle, a tek kada ovladate ovime i uspete da budete u plusu, možete krenuti sa blagim inovacijama u okvirima vašeg posla. Tu ne možete da “divljate” sa idejama, jer vaš posao zavisi od toga i možete ostati bez kupaca ako izvedete nešto previše agresivno – recimo kifle od brašna morskih algi. :)

Repetitio est mater studiorum.

dont-try-to-invent„Ponavljanje je majka učenja“. Ovo se odnosi i na poslovanje. Morate prvo dati oglas u novinama, zatim videti da li postoji interesovanje i izbaciti prve porudžbine. Tek sada kroz ponavljanje tih porudžbina vi imate šansu da unapredite proizvod, automatizujete poslovanje ili ubacite neku pametnu inovaciju.

Moram da napravim paralelu sa borilačkim veštinama jer je to moj fah. U karateu se počinje sa vežbanjem tako što se beskonačno ponavljaju kate i osnovne tehnike. Kada provedete par godina upijajući te pokrete u svoj DNK i uspešno kopirate postojeću tradiciju, dobijate crni pojas – majstorstvo. Nakon toga Vi možete učiti druge i interpretirati stečeno znanje. Sada inovacija ima smisla, kada vi gradite na osnovama prethodnog znanja koje je akumulirano generacijama. Da ste pokušali da se bavite inovacijom na nivou početnika, izgledali bi kao šeprtlja i verovatno bi ste dobili batine u pokušajima da oprobate svoj “novi“ stil borenja.

Nemojte pogrešno da me shvatite, može neko napraviti ogromne pare kroz startap upravo zbog te inovativnosti. Međutim, startap je kao kada bi pokušali da svirate violinu bez prethodnog školovanja. Šanse za uspeh su vam nikakve, osim ako niste Mocart. Ali ako ste prošli osnovnu ili srednju muzičku, imate neke šanse da vaša muzika zvuči prijatno. Tada zavisi od vaše kreativnosti i vizije. Problem je što se potencira priča da se u svakom od nas krije Mocart. Realnost je da je Mocarta malo ali zato Narcisa ima svuda. :)

A izvinite, koga ste vi kopirali?

Mi smo kopirali HostGator.  Pokrenuli smo hosting tako što smo imali iskustva sa nekoliko hosting kompanija domaćih i stranih. Kroz rad na našim sajtovima stekli smo iskustvo i shvatili zašto su hosting provajderi bezveze i kako bi mi to mogli bolje da uradimo.

Mnogi ljudi mi kažu “baš te briga ti imaš ovaj tvoj hosting”. Eh, kad bi to bilo tako. Razmislite malo, da li postoji gora ideja od hostinga? Nama su najveće svetske hosting kompanije direktna konkurencija. Pa bid za reč “business webhosting” na Google adwordsu košta 37-87$?! To znači da je velika verovatnoća da će jedan klik na naš oglas koštati 37$ da bi bili prvi u rezultatima pretrage. U proseku na svakih 100-120 klikova bude jedna kupovina hostinga, što znači da treba potrošiti nekoliko hiljada dolara za jednog klijenta? Nije to bila tako dobra ideja, da ne pominjem velike domaće hosting kompanije koje su vredele milione evra kada smo mi krenuli.

A kako smo mi krenuli? Iz spavaće sobe. Imali smo dobru ideju, imali smo mnogo ponavljanja u prstima, debelo iskustvo u postavljanju sajtova i bili smo sigurni da možemo to da uradimo bolje od HostGatora. Ustvari moja logika je bila “ako hostGator pravi milione, a mi možemo to bolje od njih – onda je nama dovoljan uspeh i kada bi napravili samo 1% od njihovog prihoda.” To je bila naša logika uspeha – znali smo da toliko mali cilj ne možemo da promašimo. Kopirali smo druge i unapređivali, nismo izmišljali.

Danas imamo ogroman uspeh, zato što imamo odličnu korisničku podršku i ljudi nas hvale. E, tu je nastao taj momenat blage inovacije. Ja sam vrlo rano uspeo da prepoznam korisničku podršku kao prelomni faktor za uspeh. Ne zato što mi pomažemo svima, nego zato što imamo jako malo korisničke podrške. :) Da li se razumemo? Korisnička podrška košta, odgovor na svaki tiket nas u proseku košta 2-3 eur. Najjeftiniji hosting paket košta 25eur, trećina ide državi, imamo troškove servera i ako odgovorimo korisniku samo na 5-6 tiketa mi smo izgubili svu zaradu za tu godinu. Dakle, naš uspeh je zavisio od vrhunske hardware/software postavke i prioritet je bio da imamo što manje podrške. U tome smo uspeli i zato smo danas najpopularniji izbor za poslovne korisnike.

Zbog toga što imamo malo zahteva za podršku, uspevamo da ih odradimo brilijantno pa su ljudi zadovoljni i preporuče nas. Naš najbolji kanal za marketing je preporuka. Da smo loše postavili stvari, umesto 100 tiketa dnevno, imali bi smo hiljade i kvalitet našeg rada bi opao.

Druga inovativna stvar je da smo se mi fokusirali na poslovne korisnike. Kada smo krenuli tamo 2005/6. to je bilo čudno. Niko nije znao šta to znači “hosting za poslovne korisnike”? Ja sam shvatio da su poslovni korisnici ustvari najbitniji segment klijenata jer njihovo poslovanje raste svake godine, pa i mi rastemo sa njima. Prepoznao sam šta to fali drugim hosting kompanijama i šta mi možemo bolje da puržimo. Recimo, naše firme kod Hostgatora nisu mogle da dobiju podršku na srpskom, zatim podrška je bila u kontra vremenskoj zoni i na kraju, u to vreme firme nisu mogle nikako da plate uslugu u inostranstvu kreditnom karticom a da ne budu u deviznom prekršaju.

U odnosu na domaće firme mi smo bili u prednosti zato što se nismo “stiskali” već smo nudili sve najbolje. Cpanel licence su skupe i svi domaći provajderi su tada nudili Ensim i druga besplatna i jeftina rešenja. Međutim ja sam znao da sa cpanelom klijent može sve sam da uradi i da nam to smanjuje količinu podrške koju pružamo.  Zatim svi su se upinjali da naprave domaće datacentre, pa bi onda padali kao “skamenjeni dinosaurusi” jer su bili ograničeni i ranjivi domaćom infrastrukturom, ratovima, pa čak i ciganima koji kradu kablove. Mi nismo štedeli na tim stvarima jer smo znali da dobar datacentar u inostranstvu znači stabilne sajtove i manje podrške, jednostavno smo nudili sve najbolje što postoji.

Na kraju smo napravili i malu inovaciju u odnosima sa klijentima. Ja volim da zovem to efektom „Pandorine kutije„. Naime, postoji jako mali broj klijenata koje slobodno možemo nazvati „klijentima iz pakla“ jer generišu gomilu tiketa za podršku. Oni obično ne žele da saslušaju ili da se edukuju, vole da se svađaju sa podrškom, vređaju, psuju ili pišu maliciozne osvetničke blog postove. Umesto da se držimo krilatice „klijent je uvek u pravu“, mi smo rešili da ukoliko ne možemo da edukujemo te klijente da je onda bolje da im vratimo pare i preporučimo im da pređu na neki drugi hosting. Hteli smo da gradimo zdrave partnerske odnose sa klijentima i da se sve dešava u prijateljskom raspoloženju. To je još jedan od razloga malog broja tiketa za podršku.

srpski-startup

Nadam se da sam sa ovim tekstom imao poentu. Znam da je malo drugačije od onoga što drugi pričaju, ali ja tako gledam na stvari. Dakle, ne izmišljajte nego posmatrajte druge, razmislite šta umete i volite da radite i kopirajte! Kopirajte velike i uspešne. Vežbajte kopiranjem i ponavljanjem pružanja usluge. Vaša autentičnost i inovativnost će doći do izražaja vremenom, a nećete moći to da sakrijete čak ni da hoćete.

 

71 Comments

  1. Марко Цвијић

    Потпуно исправно размишљање и са моје тачке гледишта. Копирање успешних је нешто што раде и чувена браћа Самвер, Оливер, Марк и Александер, Немци, који имају инкубатор Rocket Internet у ком лансирају копиране бизнисе.

    Лансирали су ово:
    1999 – Alando, kopija eBay-a
    2008 – Zalando, kopija Zappos-a
    2009 – CityDeal, kopija Groupon-a
    2011 – Easy Taxy, kopija Uber-a
    2011 – Zalora, opet kopija Zappos-a
    2012 – Bamarang, kopija Fab-a
    2012 – Payleven, kopija Square-a
    2012 – Paymill, kopija Stripe-a

    Скоро сваки бизнис им је успешан. Оно што их издваја је да циљају земље у којима енглески није примарни језик. Њихов циљ су земље немачког и шпанског говорног подручја, мада се прича да ће се ширити и у јужној Азији.

    Елем, стартапи су супер кад је човек млад, кад има 18-22-23 године. После се деси живот и породица, а ту је новац потребан и нема пуно зезања и стартаписања.

  2. Ćao, Miloše,

    Složila bih se da u ovome što pričaš ima poente, ali mi je utisak da si neke činjenice malo pogurao u svoju korist.

    Startap je, prema najprihvaćenijoj definiciji „biznis koji može brzo da se skalira“, to ne mora da znači da je u pitanju ne-znam-kakva inovacija. Naravno, što je proizvod inovativniji, to dobija veću pažnju i poštovanje drugih ljudi, ali startapi su i biznisi koji niču i koji su svega malo drugačiji od onoga što drugi rade.

    Takođe — ne vidim kako je tvoj početak drugačiji od načina na koji može da otpočne i neki drugi „startap“ u tvom smislu — u garaži, uz ne prevelika ulaganja, ali veliku strast, pa šta bude.

    I da, istina je da svaki 10. startap uspe (a ne 1% njih), a u Srbiji ima primera koji su uspeli bez velikih finansija globalno poput: activeCollab, Semaphore, ManageWP, Nordeus, Themes Kingdom…

    Sumirala bih i rekla da globalni ili lokalni biznis, pa samim tim i startap može nastati:
    – implementacijom već postojećeg modela na tržište koje još uvek nije opsluženo,
    – sitnijim promenama u već postojećem modelu na istom tržištu
    – pronalaženjem novog modela za rešavanje problema dela ili celog tržišta (bilo da se tržište segmentira geografski ili na neki drugi način)

    Za kraj — poente su super, čini mi se samo da je stav malo negativan prema konceptu startapa i da dolazi više od možda pogrešnog komuniciranja njegovog značenja (za šta smo možda i mi krivi). Ali, baci pogled na startit.rs/sto-jedan i dođi na meetup koji uskoro planiramo, a posvećen je upravo fejlu.

    • Ćao Zoja,

      Hvala na komentaru. Možda nisam dobro istakao poentu u tekstu. Nemam problem sa skaliranjem, niti engleskim. To je potrebno svakom poslu. Ono što pokušavam da poručim ovim člankom da se ne treba fokusirati na inovaciju i pronalaženje investitora. Mislim da ako možete treba da izbegnete investitore i novac koji se nudi u zamenu za udeo u vlasništvu. Klinci nemaju iskustva i kada su njihove ideje još male i ranjive, lako ih je otkupiti. Voleo bih da postoji fond koji im da novac za startup bez uzimanja procenta. Kao program u Chileu. Nekako mi se ne dopada kada se startup programi koriste za pronalaženje investitora, ali sve ostalo edukacija i konsalting je prava stvar.

      Većina startupa koje si pomenula nije uzela nikakvu investiciju i sami su pokrenuli svoj posao. Takođe većina nije inovirala već je kopirala postojeće aplikacije, igre, bizis modele i unapredila. To je pravi način, to podržavam.

      Da se ne razumemo pogrešno, nemam ja ništa protiv startupa ali pod tim terminom prolazi puno koncepata. Zbog posla sam okružen klincima koji pokreću internet poslove i vidim da se mnogi sapliću oko tog koncepta Startup inovacije i potrebe za nekim stranim investitorom. Smatram da to nije presudno, samo treba promeniti ugao gledanja.

      Pozz.

      • Success rate od 10% za startupe? Prilicno sam siguran da je statistika niza od toga i za one koji prodju kroz pricu sa investitorima, a takvih je vrlo malo. Recimo ovaj tekst dosta lepo to ilustruje.

        • Neka opšte prihvaćena — statistika je 10%. Tu treba uzeti u obzir šta su startapi koji se mere, a to su najčešće oni kojima su se ljudi zapravo posvetili (dali otkaz, uložili nešto i sl.)
          Tekst koji si linkovao nije baš potpun — kompanijama treba vreme da dokažu svoj uspeh tako da za deo kompanija (koje su ušle u YC dve godine pre statistike ne može da se kažu da se fejlovale, jer još uvek ne postoje brojke). Relevantna statistika bi bila da se gledaju oni koji su nastali pre 5-10 godina i gde su sad.

          S obzirom da su osnovani pre 10 godina bilo bi zanimljivo videti gde su sve kompanije iz njihove prve 3 godine (a u te godine spadaju npr. airbnb, reddit, DropBox) i verujem da bi statistika bila drugačija, kako kroz stopu fejla, aritmetičku sredinu (a ne medijanu — više detalja u mom poslednjem komentaru), tako i koliko su kapitalizovale te kompanije i šta je to donelo YC-u

        • Da budemo iskreni, niko nema bas pravu (verovatno ni ribliznu) statistiku o success rate-u za startup-ove, jedan od vise razloga je i taj sto dobar deo njih udje u pricu a da se uopste ne registruje u apr-u (ili slicnim stranim agencijama).

    • Slazem se sa tobom Zoja,
      Ono sto u Srbiji nedostaje to je analiza potreba i postojeceg kada se bilo sta startuje. Pogotovo za lokalno trziste.
      Isto tako postoji razlika i u tome sta ko smatra uspehom – licno kao upseh vidim da je neko ostvario zeljeno, sto ne mora da bude ispoljeno u kolicini novca, poziciji ili “ slavi“ .
      Detaljnije na temu startup-a , koje se dosta nadovezuje i na tvoj komentar, sam dala u svom komentaru :)

    • Ja ne mislim da je Milosev stav negativan nego realan. Milosa niko ne finansira da prica ovu prico, vec covek ima svoju firmu i deli vrlo realne probleme, dok StartIt po meni „prodaje“ maglu i finansira se pretezno iz donacija. A realnost kapitalizma je da niko nikog ne finansira zato sto ga voli vec zato sto ima koristi. Licno se slazem 100% sa Milosevim stavom i kompletnim tekstom, jer jedno je ponavljati vec izlizano „kljuc uspeha je da radite ono sto volite“, „motivisite se“ itd itd…. No shit sherlock? – Meni ovih Milosevih par linija teksta vise znaci nego izgubljenih sat vremena zivota na „znam da mozemo“ konferenciji jer se ovde otkriva kako jedan privatnik u zemlji Srbiji razmislja i sa kakvim se problemima susrece. E tu kad budete malo pomogli, moci cu da Vas shvatim a do tad ste za mene – Masna & Tasna.

  3. Kao majstor karatea, moram da skinem kapu, pojas, kimono, cipele…za ovo poređenje sa katama.

    Toliko istinitio. Tek nakon godina ponavljanja jednih te istih stvari, stičeš dovoljno znanja i iskustva da probaš nešto novo. I niko te ne kritikuje zbog toga. Jer si ZASLUŽIO pravo da probaš nešto novo i promeniš paradigmu.

    Zanimljivo kako su Japanci to primenili i u Kaizen modelu. Pojednostavljeni Kaizen kaže da je inovacija posledica konstantnog usavršavanja postojećeg rešenja.

    Tek kada postojeće rešenje dovedeš do savršenstva, možeš da inoviraš. Jer tek tada imaš dovoljno razumevanja i znanja za to.

    Sjajan tekst.

  4. Marija

    Pa bravo! A srpski startup san – vrh! Sita se ismejah!

  5. Prokka

    Još od članka u kome si pisao o tome koliko ti je bilo teško da se rastaneš sa pojedinim članovima tima usled stanja na tržištu, redovno čitam tvoja razmišljanja jer uglavnom iskaču iz „kalupa“ što je veliki doprinos svakoj diskusiji.

    U celoj ovoj priči najviše mi se dopada pristup korisničkoj podršci u tvoja lična iskustva kako napraviti dobru priču. Hvala ti :)

  6. Dejan

    Startap koncept nosi mnogo vise rizika i „vas“ model je tu mnogo sigurniji. Ako je cilj poduhvata obezbedjivanje nekog redovnog prihoda, model kopiranja je skoro jedini koji postoji. Malo koji biznis je izmisljen u Srbiji. Gradjevinari kopiraju, ugostitelji kopiraju, vulkanizeri kopiraju, proizvodjaci ventila kopiraju, hosting servisi kopiraju… Vidi sta ljudi rade a da zaradjuju, pa to radi i ti samo malo bolje ili spretnije ili tamo gde postojeci lanac jos nije dosao. To skoro da ne treba ni da se preporucuje kao model. Jer to skoro da je jedini model.

    Da li je startap onda gubljenje vremena? Moze biti. Isto kao i neuspesno kopiranje necega (jos jedna pekara?). Ako sanjas o tome da ces iz garaze da zaradis 100 miliona necega, pukao si i pre nego sto si krenuo.

    Mnogo bitnije pitanje je sta zelis da postignes i da li znas sta ti je za to potrebno. Startap svakako nije bio gubljenje vremena za Nordeus i ActiveCollab, a to sto oni nisu primili investiciju ih ne cini nista manje startapima. Naprotiv.

    Da li je onda uzimanje investicije ono protiv cega je ovaj post? Generalizacija tu ne pomaze. Uzimanje investicije je poslovna odluka koja treba da je zasnovana na poznavanju i najmanjih detalja sopstvenog posla i trzista. Poznavanje instrumenata i mehanizama finansiranja je osnova koju kao preduzetnik mora da savladas. Startap dinamika je drugacija, posebno kada primis investiciju. Sve se ubrzava, i propast i uspeh. Ustupanjem dela kontrole kupujes vreme. Odluke na pocetku procesa se reflektuju na kraj istog. Ima preduzetnika koji su stvarali kompanije sa valuacijama preko milijardu $ a da nisu zaradili nista. Ima i onih koji su promenili svet. I hiljade onih izmedju, koji su promenili nacin na koji neko radi, zivi, putuje, sedi, jede, igra se, dize investiciju za startap…

    Inovacija nije samo da mora da izmislis naizmenicnu struju ili bateriju koja drzi 100 godina. Inovacija je kada resis mali problem i promenis nacin na koji se nesto radi. Da bi to mogao, mora da znas kako se to radi sada i kako bi se to radilo posle tebe i da li je ta razlika vredna truda i novca. I da li je ljudima zaista stalo da menjaju to kako rade sada. I zaista pomaze ako si vec crni pojas u tome. Jer samo tako imas kredibilitet da nesto menjas. I da dobijes investiciju i da te ljudi poslusaju i promene navike.
    Dakle, to pravilo vazi u oba sveta. Kako u lifestyle biznisu, kako venture investitori zovu non-startap poslovanje, tako i u startap dinamici.

    Svodjenje startapa na odlaske na konferencije i pumpanje sopstvenog ega bih da preskocim u komentarisanju. Ono sto jeste tacno je da tokom zlatne groznice najvise zaradjuju prodavci lopata i mapa sa nalazistima zlata. Ako ti je startup ideja da ces otici u neka brda da kopas i nadas se zlatnoj zili, onda je to to.

  7. Da podržim maltene od reči do reči, gledano iz svoje profesije.
    Čak mislim da je moja struka možda i bolja „pokazna vežba“ za sve ovo što ste rekli :).

    Počev od toga da izmišljanja nema (dobro, kod nas ne može ni biti :), da je za ma kakvu „revoluciju“ potreban već stabilizovan posao – iz kojeg se TEK ONDA može generisati neka egzotična (čitajte i: rizična) usluga itd. itd.

    Tzv. „bread and butter“ stomatološka ordinacija NIKAD nije propala, ako se drži premisa koja ste naveli, potpuno isto kao i (recimo) prava kafana.

    Stvar je dalje milion i jedne okolnosti da li će se posao dalje razvi(ja)ti u „radnju“ high level usluga, da li će kasnije ići na zaokruživanje „proizvodnog procesa“ (kupovina i priključivanje npr. RTG kabineta, zubne tehnike, pa i turističke agencije i motela), ali osnov od kojeg se kreće su osnovna sredstva koja se mogu na prste nabrojati.

    I umeće. I Znanje (veliko „Z“ :). I mnogo rada… Tehnološke novotarije su neprekidne, ovakve ili onakve, ali bazično – posao je posao, as is.
    Kad kažem ljudima da je držati ordinaciju isto kao i držati kafanu, belo me gledaju, ali na svaki posao su itekako primenljiva pravila iz nekog drugog posla.

    Najlepše hvala na sjajnom tekstu, srdačan pozdrav :).

    • Hvala puno na lepim rečima. :) Prvo je bilo znanje i zanat, a tek onda došla inovacija. Klnici pre treba da uče posao od ljudi kao što ste vi, a ne da pohađaju kurseve koje vode drugi klinci koji tek što su završili fakultete već predaju o tome kako uspeti u ovome i onome ili postaju biznis konsultanti. Previše je idealističko-kozmetičkih članaka o startupima i preduzetništvu sa puno pozitivne energije ali poprilično sumnjive efikasnosti.

      Pri tom da se ne razumemo pogrešno, odlična je stvar to što radi ekipa Startit.rs i nije ovaj članak njima namenjen. Žao mi je što su se oni tu pronašli, ali ja mislim da je ono što oni rade dobro. Moj tekst je više o precenjenoj inovaciji i stranim investicijama.

      Inače moram da kažem da mi je vaš blog bio jedan od uzora kada sam pokrenuo ovo moje „pisanije“. Preporučujem ga svima. :)

  8. Ti si Miloše jedini „kompjuteraš“ :D kojeg pratim. (Ovo bi trebao biti kompliment:))
    I ovaj tekst je još jedan razlog više za to.
    Bila mi je drugarica na „Znamo da možemo“ u organizaciji startit.rs, pa je nakon svega bila mnogo oduševljena…Pozitivna energija, ideje, pare, uspeh… sve je prštalo od sreće.
    Nakon iščitavanja celokupne njihove reklame i ponude, ja sam ipak ostala malo skeptična.
    Ko će meni da da pare, eto tako, na lepu ideju?
    Ko je uopšte to?
    Šta meni znači njihov matični broj?
    Koliko meni uopšte ostaje procenata dok dve strane, koje su veće od mene, uzmu sebi svoje?
    …da ne pričamo o tome da oni ne finansiranju otvaranje lokala, nego samo „virtuelne“ poslove, tj. one koje oni kontrolišu…
    Tako da… Potpuno sam okrenula glavu od toga, jer moj biznis plan se oslanja na već postojeću ideju, sa nekim mojim novinama… Baš ono o čemu si pisao.
    Hvala ti!

  9. Možda ne bi bilo loše napraviti jedan startap koji objašnjava šta su to „kate“ :) U svakom slučaju, prilično si pojasnio kakva je situacija. Ja sam već odavno postao hejter, koji ne priča da su stvari ružičaste, jer na taj način više odmažemo nego što pomažemo.

    • :) huh, da. Znam da su mi ponekad primeri malo nategnuti u tu sportsku stranu, ali šta da radim kad je moj štof takav. Hvala.

      • Nenad

        Kao kolega, bivši karatista, mogu da kažem da ti je poređenje fenomenalno. To je to. Ako si vežbao tradicionalni karate, sigurno znaš da je faza „unošenja inovacija“ rezervisana za dugogodišnje majstore, faktički filozofe, koji negde u 50-oj, 60-oj godini sa crnim pojasom 7. dan i puno puno takmicarskog, trenesrskog i generalno duhovnog iskustva postavljaju neka pitanja i daju neke nove odgovore…pa recimo malo modifikuju način izvođenja npr. poteza u „niju shiho“ kati. Koristim apsolutno isti primer objašnjavajući istu poentu koju si ti ovde izneo.

        Uspeh će u ovome o čemu pričamo pre postići iskusniji ljudi nego početnici. Naši guru-ji (kao da su u nekom multilevel sistemu) na raznim seminarima potenciraju da neki mladić/devojka imaju šanse za uspeh najviše ako započnu nešto svoje novo. Pa upravo neiskusni imaju, kako samo ime kaže, manjak iskustva i ne računaju na jako puno stvari. Neki imaju sreće, brzo odreaguju pa u hodu bro ispravljaju greške, neki su, što ti reče Mozarti, ali generalno većina pukne. Što je OK, ako sebi to možeš da priuštiš.

        Da ne ponavljam tvoje reči, sve si rekao, oduševljen sam.

  10. Milan Skorić

    Iskreno, bolje je iskustvo steći dok vas plaćaju i to kod ajkula. Treba prvo zaplivati u tim opasnim vodama i preživeti! Potom zakoračiti odvažno i raditi na svom „start-up“, to je tkz. Spilbergov model: da bi radio ono što želiš prvo moraš da radiš ono što moraš. Što se tiče inovacija, to se radi frekventno i u malim koracima a u sitnim detaljima se vide unapređenja. U tim beskrajnim ponavljanjima na kraju se i rodi prava inovacija. Zato vredi se pomučiti na onaj ili ovaj način, bitno je da pri tome pre svega budete svoji na svom. Kada ste mladi dozvolite sreći da se poigra sa vama pa ako uspe, uspe ako ne ima vremena i za ovaj drugi pristup ili neku dobru knjigu. Pozdrav i hvala!

  11. Dušan

    Vrlo poučan tekst. Trebao bi možda kao neko štivo da posluži svima nama.

    Uzgred, da Vam nije prošla biznis priča oko Adriahost-a, da li biste i danas imali isti stav po pitanja startapa?

    Pozdrav.

    • Hvala Dušane,

      Pa Adriahost je samo jedan od nekoliko vrlo uspešnih poslova koje sam vodio. Neki od njih su vremenom izgubili smisao, neke sam zapostavili jer smo pokrenuli nešto profitabilnije, a neke sam jednostavno rešio da prekinem jer mi nisu ležali. Mislim da je odgovor na tvoje pitanje – da, jer za početnike ne postoji efikasniji put od gerile. Inovacija dođe sama vremenom, ali je pogrešno da sama po sebi bude cilj. Finansije takođe dođu vremenom kao potvrda tvog biznis modela. Uzimanje novca sa strane na početku vodi u zavisnost i lošu matematiku (cash flaw). :)

  12. Dobar tekst mada mi ipak nedostaje naglasak na par cinjenica koje bi trebalo da se uzmu u obzir u slucaju isticanja starup-a kao „inovacije“ a ne brzine iako je upravo to naglasak na startup :

    1. realizacija toga da li je postojeci problem, problem i kolikom procentu i kojoj grupaciji ljudi to zaista predstavlja problem i dalje delovati u zavisnosti od toga

    2. istrazivanje na lokalnom ali i na globalnom nivou kako i da li je problem resen u odnosu na situaciju i nacin zivota i kulture odredjenog mesta

    3. dobra analiza sakupljenih podataka i rezumiranje

    4. pronalazenje resenja koje ne mora da bude totalno novo i neobicno, vec sto jednostavnije i brze !

    5. pri “ kopiranju“ ne treba zaboraviti i dati akreditaciju originalu, jer se time moze samo izgraditi postovanje sa svih strana,
    A postovanje stvara stabilnost i lojalnost.

    Mislim da bih rec „kopiranje“ u ovom tekstu radije zamenila recju: „ucenje“.
    Ucenje i jeste jednim delom kopiranje, ali ne mora da bude kopiranje samo jednog ( trening), vec kopiranje vise potencijalnih mogucnosti ponudjenih resenja. ( npr matematika)

    Iz svega toga se moze:

    1. naci odredjeni model koji odgovara trenutnoj situaciji i mestu gde bi se neki posao zapoceo,
    2. iz vise modela stvoriti jedan
    3. jedan ili vise modela dopuniti necim novim sto moze biti zaista neka inovacija globalno ili lokalno

    Mene podseca pomalo i na kuvanje – postoji osnovni recept koji treba da se savlada i da se isprobavanjem raznih sastojaka i kombinacija istih ispolji licna kreativnost.
    Ponekad samo jedan zacin moze da unese novinu koja za nekoga moze biti „ocaravajuce“ ukusna, zar ne?

    P.S. ono sto primecujem u Srbiji, je to da se isuvise toga radi stihijski, da se upravo upotrebljavjuci model „kopiranja“ stvara bespotrebna konkurencija i visak odredjenih kako zanimanja tako i firmi , gde niko ne zaradjuje dobro. Samim tim se i platezna moc pojedinca smanjuje tako da se sve vrti u „zacaranom krugu“ i nema znacajnijeg pomaka napred.

    Istrazivanje terena u vidu potreba i postojeceg je osnovna u zapocinjanju bilo kavog posla, a koji se kod nas ( a i sire) i previse ignorise .

  13. Marija Janjušević

    Hvala Miloše od srca. Ljudi mogu da se slože ili ne, ali mene pre svega fascinira i mnogo poštujem otvorenu priču, bez foliranja i pro…….. Bez potrebe da od sebe praviš veliku zvezdu ili nekog pametnjakovića, nesebično si ponudio svoje višenje. I sama sam (stidljivo i šapatom) spreadeagled drugaru da kopira najbolje, ali uz blagi osećaj griže savesti, ako da radim nešto nepošteno – mislim svakako jeste u neku ruku…opet, mesta ima za sve vredne i pametne, ne ugrožavaju se oni međusobno, češće se podržavaju …ugrožavaju ih upravo ti tašna-mašna mufljuzi, kao iz pesme Beogradskog sindikata „Ajmo ko daje više…“

  14. Mislim da je izbor svakoga šta želi da radi i koliko visoko treba da puca i da zato ne postoji univerzalni savet za svakoga. Nekome je uspeh raditi u državnoj firmi, nekome popeti se visoko na skali multinacionalne kompanije, trećem otvaranje male trafike, četvrtom lokalne veće kompanije, a neko želi da proba da napravi globalni uspeh i veliku kompaniju.

    Svaki je legitiman i verujem da ne treba da mi odlučujemo šta je za koga dobro.

    A što se startapa i investicija tiče, citiraću nekoga ko je mnogo pametniji od mene i, time, malo informacijama upotpuniti ovaj tekst:

    „The great majority of startups will be working on something that’s never going to go anywhere, and yet glorifying their doomed efforts with the grandiose title of „startup.“

    This doesn’t bother me. It’s the same with other high-beta vocations, like being an actor or a novelist. I’ve long since gotten used to it. But it seems to bother a lot of people, particularly those who’ve started ordinary businesses. Many are annoyed that these so-called startups get all the attention, when hardly any of them will amount to anything.

    If they stepped back and looked at the whole picture they might be less indignant. The mistake they’re making is that by basing their opinions on anecdotal evidence they’re implicitly judging by the median rather than the average.

    If you judge by the median startup, the whole concept of a startup seems like a fraud. You have to invent a bubble to explain why founders want to start them or investors want to fund them. But it’s a mistake to use the median in a domain with so much variation. If you look at the average outcome rather than the median, you can understand why investors like them, and why, if they aren’t median people, it’s a rational choice for founders to start them.“ –

    Paul Graham

  15. Dragisa

    Posto se u svetu startapa vrte prosecni (u globalnim razmerama) likovi, ali uspaljeni, tako je slucaj i sa ovim tekstom a i komentarima.

    Naravno da je kad je ideja originalna manja sansa za uspeh, ali je veca i potencijalna dobit. To nije za svakoga.

    A kad smanjis rizik i radis nesto predvidivo, onda je to za malo standardnije likove.

    Kao kod investiranja.

    Sta sad, treba da se glorifikuje jedan pristup iznad drugog?

    Ja na primer volim plavu boju a ti zelenu. Daj da uporedimo koja je bolja.

  16. Milan

    Ja radio 2 meseca na istovaranju dzakova da bi platio svoju prvu skolarinu posto sam upisao fax kao samofinansirajuci.. Navukli me „starci“ 2-3 nedelje na iskustvo- “ Ti ne mozes duplo mladji od nas da preneses duplo vise od nas“.. Inicijalna kapsula kao i za svakog nadobudnog momka… Preneo sam…Posle me ledja bolela do pakla i nazad. Platu dobili istu kao i da su radili :) Al sam bio glup i mlad, 90 % para potrosio na gluposti. Na kraju roditelji platili skoro pa celu skolarinu za I godinu dok nisam pres’o na budzet :) ZAKLJUCAK- NEISKUSAN!

    Imao sam dosta iskustva sa raznim start-up misijama, fondacijama, projektima, organizacijama koje finansiraju, bla bla bla.. Nije da nisam. U 99, 99% slucajeva vrtela su se nekoliko uslova od kojih je jedan bio krucijalan, -Koliko ulazes?- Pa nista! Nemam sta da ulazem. Imam ideju koju kad bi mog’o da finansiram sam finansirao bih je. Ne bi mi trebao ti aman. Prost silogizam!

    Ne zeleci da dalje „davim gnjurca“ ovde, pitam ja vas…Sta se desava kad imas ideju. Normalno ideju koja tebi izgleda kao „win386“ pre 20 i kusur godina, kao svet bez winamp-a na dial-up net-u…ili jos gore bez net-a, kao svet bez toalet papira? Dakle ja svoju ideju vidim kao sasvim logicnu konsekvencu trenda koji na civilizacijskom nivou uzima maha i koga hrane raznorazni gadget-i, drustvene mreze , socijalni trendovi itd.itd…

    Imam ideju a ne umem da je sprovedem, jednostavno ne umem.. Nisam se skolovao za to. Skolovao se da se bavim pravom a ne recimo programiranjem. I da, eto da ne bude da nisam nista konkretno rek’o radilo bi se o FB aplikaciji, eventualno mozda prvo o sajtu pa kasnije o povezivanju sa bilo kojom drustvenom mrezom… Ma sta pricam, opcije su enormne, telefon, tablet… Bilo koji vid koji ukljucuje web povezivanje.

    Dakle korake, pocetnicke…Kad bi ste hteli, molim vas. Savet, konsultacija… Nema smisla da opet „nosim dzakove“ :)

    • Nikola

      Milane,

      iz mog ugla ideja kao ideja na papiru ne vredi apsolutno nista. Ja ih imam jedno 50 u ladlici koje bih zeleo da radim, vecinu njih sam podelio sa drugim ljudima, ali dok ne zasuces rukave, nemas tim uz sebe koji je spreman da gine za tu ideju, a i pored toga nemas ili neces da ulozis finansije u istu, zasto bi neko drugi ulagao / razvijao :)

      U tvom slucaju, nadji nekoga za koga mislis da tvoju ideju moze da iznese do kraja. Pristupi na nacin da ces pored ideje, raditi na razvoju iste od pocetka do kraja recimo u ulozi Product Owner-a. Ti budi odgovoran kako ce taj proizvod / aplikacija da funkcionise, koje ce features da ima, radi istrazivanje trzista, sakupljaj feedback, itd…

      Pokusaj da maximalno doprineses svemu tome ako zaista verujes i siguran sam da ima pravog nacina.

      I pored toga, ja licno, ne krecem da radim sa ljudima ako nisu spremni da uloze nesto novca u svoju ideju (da li je to 100eur ili 5.000 eur, nije bitno) jer svako naspram svojih mogucnosti. Naravno sto vise to bolje :D Isto ocekujem i od sebe…

      Pozdrav :)

    • Dejan

      Prema ovome sto si naveo, trebalo bi prvo da skapiras da li to nekome treba a onda i ko tebo treba da bi je realizovao. Za ovo prvo preporucio bih Mom Test knjigu. No bullshit knjiga o tome da li ti je ideja bullshit. Ako to prodjes, onda se raspitas koja vrsta programera i/ili dizajnera treba da bi se nesto tako radilo. Pa nadjes najboljeg kojeg mozes i zarazis ga svojom idejom i pozoves da budete partneri. Ili samo dovoljno dobrog ako ga znas dugo i prijatelji ste. Ako imas samo ideju, bilo bi lepo da budete partneri sa jednakim udelom. I onda slede besane noci price o tome kako to sto radite treba da promeni svet i kako to treba realizovati. Napravite prvu verziju, ruznu, bagovitu, ali vasu. I funkcionalnu. Koja radi. I koju pokazete nekolicini koji bi je inace koristili. I njima padne vilica na zemlju i odmah zele da je primene. Ili budu potpuno ravnodusni. Ili najgore, kazu da je dobra ideja.

      A mozes i u Startitovu Startap Akademiju gde sve to mozes da prodjes zajedno sa ljudima koji su vec bili na tvom mestu.

  17. Miladin

    Dobar tekst i lijepo je cuti pricu koja oslikava nesto i iz drugog ugla , ali bojim se da ces steci definitivno dosta protivnika koji imaju samo jedan pogled na materiju . Definitivno nastavi pisanje . Slazem se da toplu vodu ne treba izmisljati no je pokusati iskoristiti sa sto manje gubitaka :-)

  18. Има један исто добар текст од прошле године, од једног нашег човека који је био са оне стране стране стартапа на ову тему – Како ми је пропао стартап: http://www.igormanjencic.com/2014/06/kako-mi-je-propao-startup/

  19. Aleksa

    “ Ono što pokušavam da poručim ovim člankom da se ne treba fokusirati na inovaciju i pronalaženje investitora“

    Danas svako moze da smisli inovaciju, ili da kopira tudju ideju. Kupis hosting postavis sajt, i imas “ start up“ . Ovim clankom valjda objasnjavas da su start uperi naivne ovce , gde ih iza ugla cekaju prljavi investitori koji jedva cekaju nekoga da predju, i navodis neke tuzne price kako su investitori otkupili ceo posao. To su uradili pod prisilom, vlasnik biznisa je debil i nije znao da ne treba da prodaje, ucenjivali su ga tasna masna ljudi?

    Glavni problem kod svakog biznisa je skaliranje i prodaja, danas je lako pokrenuti posao, ne treba ti lokal , razni papiri, magacini , ulaganje u inventar.. Ali ti treba prodaja, i investicija je super da pokrije taj deo price .

  20. Ivan V

    Start-up ne mora da bude nova i ne znam kakva originalna ideja. Tvoje pokretanje sistema sličnog HostGatoru je takođe startup, a takođe je i ideja. Vi ste uvideli da tu ima dovoljno prostora za zarađivanje i dobili ideju da pokrenete još jedan takav sistem.

    Tvoja poenta se tiče samo investitora, jer uglavnom investori nemaju potrebu da ulažu u nešto što već imaju. Moraš da ponudiš to, ali bolje ili nešto novo. Ovako bi samo zaposlili neki tim vrhunskih stručnjaka da im to isto odrade još davno.

  21. Sjajna tema za clanak. Ja se licno ne slazem sa vecinom argumenata i mislim da si puno stvari promasio ili pogresno objasnio, ali mislim da je najopasnije od svega to sto ovakve rasprave imaju tendenciju da se pretvore u diskusiju startap vs. lifestyle business. Da li treba praviti startap ili ne? Da li je bolje raditi sam ili sa investitorom? Da li su investitori dobri ili zli? Da li su investitori nuzno zlo ili dobrodosla pomoc? Ovakva pitanja prosto nemaju odgovore, jer je nemoguce stvari generalizovati ovako kako ti pokusavas. Takodje, prepoznajem puno stereotipa koji prosto nisu tacni – npr. to da su investitori ljudi u odelima koji su dosli da ti otmu mukom razvijen biznis za male pare. Ima i takvih, naravno, pogotovo kod nas. Ali kao sto postoji razlika izmedju kredita koji daje banka i „kredita“ koje daju zelenasi, postoji razlika izmedju investicije i „investicije“.

    Elem, jako mi je drago da se o ovome u opste negde prica. Jedan predlog:

    Zoja, bilo bi super da startit napravi neki panel na ovu temu. Ili cak vise njih. Mislim da bi to bilo strasno zanimljivo i korisno za sve nas, sa obe strane stola. A i da konacno imamo neki panel/dogadjaj koji ce imati realnu tezinu i gde necemo svi da pevamo istu pesmu.

  22. dr

    Recimo da Vase izlaganje ima smisla i logicnosti, ali borilacke vestine skoro da vec u 21. veku nemaju smisla. Da li verujete da ce i u 25. veku ljudi imati potrebu/zelju da se fizicki obracunavaju, pa cak i u hobi tj. sportskom kontekstu? Mislim da je Tai Chi daleko plemenitije, naprednije i elegantnije resenje – za one koji imaju potrebu za nekim oblikom rada ruku, nogu tj. tela…
    – Inace sam vise fasciniran kornjacom koja predje sto metara na dan, a zivi od 100 do 250 godina i smatra se najdugovecnijom zivotinjom, nego recimo zecom koji na dan moze da trckara nekoliko kilometara i zivi do 10 godina. Toliko o zdravom aktivnom zivotu tj. sportu.

  23. sa vecinom stavova u tekstuse slazem, ali ipak ne bih tako odbacivao startape i celu tu ideju oko njih. Kako sto samo ima kaze, to su poceci, naravno da ne mogu svi da uspu, ali za mlade ljdue to je neki pocetak, neki nacin da uplove u nemirne vode biznisai to je po meni dragoceno iskustvo. Neko ce da digne ruke od svega, ali neko ce da nastavi. Nije lako naravno, svi bi da zarade, svi misle da je lako zaradjivati u ovom sektoru a nije, ali moj savet svima je probajte, napravite startap, u vecini slucejava projekt nece proci ali steknite iskustvo, a mozda i uspete

  24. Poštovani Miloše,

    Moj prvi komentar na Vašem sajtu. Hvala Vam što delite Vaša iskustva. Iz prve ruke znam koliko to zahteva vremena i strpljenja.

    Mislim da je prvi deo naslova Vašeg teksta pogrešan. Start-up nije gubljenje vremena. Start-up je početak svega, pa i Vašeg AdriaHosta. Čekati ili tražiti inovaciju za pokretanje start-upa, to je već pravo gubljenje vremena. Vi ste to lepo objasnili u tekstu.

    Jedino se kopiranjem mogu pomeriti granice kopiranog. Dakle sve MORA započeti kopiranjem. To kopiranje je danas na lošem glasu upravo zbog investitora kao što ste i naveli. Retki su investitori koji su se upuštali u finansiranje kopija drugih poslova, pa su naravno preduzetnicima oprani mozgovi kako kopiranje nije etičko. To se danas malo promenilo posle Groupona i Samwer braće. (Što dalje, topla preporuka.)

    Međutim, istorija govori nešto drugo. Svaka inovacija, otkriće i pomak u istoriji ljudske svesti je bila unapređena kopija nečega prethodnoga. Internet preduzeća nisu izuzetak. Veoma poučna knjiga „[Borrowing Brilliance](http://www.amazon.com/Borrowing-Brilliance-Business-Innovation-Building/dp/1592405800)“ govori upravo o tome, čak i kako se potreba za originalnošću stvorila za vreme renesanse.

    Čak i sam [Steve Blank preporučuje](http://steveblank.com/books-for-startups/) knjigu „[Engineering Your Start-Up: A Guide for the High-Tech Entrepreneur](http://www.amazon.com/gp/product/1888577916?ie=UTF8&tag=wwwsteveblank-20&linkCode=as2&camp=1789&creative=9325&creativeASIN=1888577916)“, u kojoj, zapanjujuće, autori zaključuju da treba BEŽATI od radikalnih inovacija, jer iste zahtevaju veliki kapital kako bi se probile na tržište. Pametnije je definisati sami kategoriju u kojoj će se preduzeće takmičiti.

    Takođe, treba spomenuti i jedno drugo ispiranje mozgova koje investitori sprovode, kako je lifestyle preduzeće gubljenje vremena. Pa naravno, kako bi investitori inače mogli da zarade novac kada bi preduzetnici shvatili da oni NISU potrebni da bi se ostvarila ideja. Preporuka za temu, knjiga „[Customer Funded Business](http://www.amazon.com/Customer-Funded-Business-Finance-Company-Customers/dp/111887885X/ref=sr_1_1?s=books&ie=UTF8&qid=1456420315&sr=1-1&keywords=customer+funded+business)“.

    Da se vratim na Vaš post, startup je nabolja stvar koju neko može da učini sebi a i drugima. Taj intenzitet učenja i svestranosti je nedostižan dok je neko zapošljen kod drugih. Paul Graham-ova knjiga „[Hackers and Painters](http://www.amazon.com/Hackers-Painters-Big-Ideas-Computer/dp/1449389554)“ lepo to opisuje. Njegovi tekstovi su takođe besplatno dostupni na [njegovom sajtu](http://www.paulgraham.com).

    Takođe, kako to mi znamo odrastajući u Srbiji, „**Necessity is the mother of all invention.**“ Čovek se mora odreći lažne sigurnosti stalne plate da bi mogao da krene da razmišlja o startupu. Reid Hoffman je lepo opisao startup: „Skočiš sa litice i sklapaš avion dok padaš.“

    Nije za svakoga.

    Posle čitanja Vašeg teksta, pre nekih godinu dana kada ste ga i objavili, rešio sam da ostavim po strani te velike ideje, možda za kasnije, a da pokrenem nešto što je „na zemlji“ i što se da unaprediti. Sada sam vlasnik email hosting firme u Švajcarskoj [Migadu.com](https://www.migadu.com?s=milos_io), bez investitora.

    Kopija? Naravno! Gde je tu inovacija? Jednostavnost.

    Sve najbolje i Veliki pozdrav!

  25. Sanela Isailovic

    Postovani,
    Sve pohvale za tekstove ideje i koncept. Nisam strucna u oblasti internet poslovanja, nisam ni blizu… Imam proozvod, ideju i koncept ali nemam strucnu osobu koja bi mi objasnila kako do realizacije.Treba mi i programer jer je deo paketa i aplikacija. Da li se vi bavite konsaltingom, da li mozete nekoga da mi preporucite? Najlepse hvala, srdacan pozdrav, totalni laik Sanela Isailovic

  26. Ne bih bash odbacivao startupove, imaju oni svoju ulogu, posebno kada covek pocinje i ne zna gde da se okrene. Ovde ce upoznati neke ljude, videti kako ide poslovanje, sta se trazi a sta ne, u kom pravcu da krene sa daljim usavrsavanjem, a i zaradice neku kintu. Naravno da postoji eksploatacija njegovog rada, ali sta da se radi, to je moderni kapitalizam….

  27. Cega se sve nismo naslusali dolaskom “EU Demokratije“ i kakvi programi nisu nudjeni a mi i dalje tapkamo u mestu.Jedinu korist od svega toga imale su i imaju strane kompanije.

  28. https://www.smashwords.com/books/view/652319 napisao ebook iz preduzetništva voleo bih da bacite pogled valja li šta.

  29. Александар

    Браво! Коначно да неко ово лепо формулише.

  30. Djordje

    Najbolja recenica u tekstu „inovativnost je precenjena“.

    Svi se nesto trude da budu neki revolucionarni pronalazaci koji ce da pobede ni sami ne znaju sta, ovamo zavrsavaju neke singiduduke i megableje (bez uvrede) i ako moze da se radi dnevno sat-dva vremena. Sve je vec isprobano, sve je vec pronadjeno, samo je pitanje ko je to lepse upakovao. Ljudi trenutno prave citave karijere na taj nacin sto samo izadju i javno kazu ono sto zdrav razum govori svima. Pa tako pored startupa, sve vise ljudi postaje lifecoach i influencer…
    Postujem taj entuzijazam koji ljudi imaju (i ja sam sa 20 mislio da cu da osvojim planetu nekom idejom) sad sa 30 shvatam koliko sam tad zapravio bio glup i mogao to vreme da iskoristim lepse i kvalitetnije. Sad da se vrati vreme, verovatno bih samo uzeo neki model i modifikovao, jer ni u kom slucaju ne bih zeleo da poklonim nekome 2 godine zivota i da od toga kasnije ne vidim nikakve rezultate…

  31. Boro

    Жива истина око квалитета подршке хостинг компаније. Прошле године први пут сам регистровао .rs домен код АдриаХост и одмах добио позив и понуду за помоћ. Помислио сам „зар тако нешто постоји – и то у Србији“. Никад прије слично искуство нисам имао ни са страним фирмама, а бавим се вебом од 2009. Такође нешто друго је требало уштимати и то је експресно одрађено.

    Поента приче је да само наставите – јер сте добили лојалног купца.

Trackbacks for this post

  1. Startap u Srbiji: Popularizam ili dobra poslovna prilika?
  2. Kako da zaradite na internetu? Pet osnovnih principa. | Milos.io
  3. Kako da zaradite na internetu?