Prijatelj mi je pričao kako je u Hilendaru obrađivao jedan dokument od Konstantina Filozofa. Na prvi momenat pomislih da se radi o dobu despota Stefana Lazarevića, međutim radi se o drugom Konstantinu Filozofu – Ćirilu, našem apostolu pismenosti.
Bio sam potpuno zatečen jer sam već dosta istraživao na temu Ćirila i Metodija ali uopšte nisam čuo za ovaj dokument. LJudi moji, imamo potpuno potvrđen dokument koji je napisao sam Ćirilo koji je potpuno nepoznat našoj širokoj javnosti.
Da stvar bude još gora, na srpskom ne postoji lako dostupan prevod ovog teksta ili barem ja nisam mogao da ga nađem. Naravno ovaj spis je poznat akademskoj zajednici i nekoliko naših istoričara se u prošlosti njime bavilo.
Tekst je napisan 863. godine kao predgovor prvom prevodu jevanđelja na staroslovenski jezik. Poznat je pod nazivom Proglas Konstantina Filosofa. Najstariji prepis ovog dokumenta je sačuvan u Hilendaru. Za mesto nastanka ovog dokumenta navodi se Velika Moravija. Već sam radio istraživanje i emisiju na ovu temu (link na kraju teksta) pa mislim da se velikom pouzdanošću možemo da tvrdimo da je dokument verovatno nastao u današnjoj Srbiji u oblasti od sliva Velike Morave, do Sirmijuma – ne znamo tačno.
Interesantno od četiri sačuvana prepisa tri najstarija su iz Srbije. Najstariji je onaj iz Hilendara iz 13. veka. Drugi i treći spis su poznati kao Hludovljev i Giljferdingov, a ustvari Giljferdingov je iz Peći, a Hludovljev je srpski napisan između 1308. i 1311. godine, da ga je pisao anagnost Radin „Nagoričanin“, iz Nagoričina kod Skoplja, i da je pisan u Sušici. Onaj četvrti je iz Rusije ali mnogo kasnije iz 16. veka.
Dakle tri najstarija prepisa Ćirilovog predgovora su poreklom iz Srbije. Dva od ta tri su danas u Rusiji. Šta bi dali Poljaci ili Rusi da je ovaj spis sa njihovog podneblja, to bi se svuda čulo. Međutim, Srbija ovaj spis ni ne pominje u školskom programu. Za mene ovo je još jedan argument da je Velika Moravija bila kod nas, na našem terenu jer su najstariji sačuvani prepisi upravo nađeni kod nas.
Našao sam jedan prevod na srbskom ali nije mi se dopao pa sam se sam upustio u ispravljanje prevoda prema staroslovenskom tekstu koji sam pronašao. Evo mojeg tumačenja, praštajte ako se neka greška podvukla.
Predgovor Ćirilov (Konstantina Filozofa)
Predgovor svetom Jevanđelju:
Kako su proroci već prorekli,
Hristos će okupiti narode,
jer je On svetlost celog sveta,
to se ispuni u ovom sedmom milenijumu.
Jer je rečno: slepi će progledati,
gluvi će čuti slovo pisano.
Boga će, videti dostojni.
Zato slušajte, Sloveni, ovo:
dar vam je od Boga dat,
dar Božji sa desne strane,
dar duhovni, nikako telesni*, (*prolazni)
dušama onim koje ga prime.
Matej, Marko, Luka i Jovan
uče sav narod govoreći:
Onaj ko vidi lepotu svoje duše,
vole će i radovaće se,
grehovnu tamu odagnati,
i trulež svoga tela odložiti*, (*smrt)
i rajski život steći,
i izbeći plamen ognja.
Slušajte sada svojim umom,
slušajte slovenski narodi svi,
slušajte reč koja od Boga dođe,
reč koja je hrana ljudske duše,
reč koja krepi i srce i um,
reč koja priprema čoveka da pozna Boga.
Jer kao što oku bez svetlosti nema radosti
jer nemože videti Božju tvorevinu,
niti mu je sve lepo, niti vidljivo,
tako i svaka duša bez knjiga,
neće upoznati zakone Božje,
zakona književnog i duhovnog,
zakona koji raj Božji otkriva.
Ko nije čuo tutanj groma,
može li se Boga bojati?
ili ko nije osetio miris cveća,
kako će Božje čudo razumeti?
Ili usta koja slatko ne okuse,
kamenim čine čoveka.
Tako i duša bez knjiga
kod ljudi ostaje mrtva.
Sve ovo mi, braćo, promislismo
da bi dali podoban savet,
koji sve ljude odvaja
od skotskog života i pohote,
da ne biste imali um nerazumni,
zbog slušanja reči na tuđem jeziku,
čak iako čujete crkvena zvona*. (*čak i u okviru crkve)
Jer sveti Pavle reče:
Kada molitvu svoju uznosite Bogu,
bolje pet reči da izgovorim,
svojim razumom govoreći,
da ih i sva braća razumeju,
nego mnoštvo reči nerazumnih.
Onaj čovek koji ne razume,
i iz knjiga ne shvata mudrost priče,
hoće li moći da objasni smisao nama?
Jer kao što trulež telu preti,
sve kvari, i na kraju se raspada,
kada svoje hrane nema,
tako svaka duša vene,
kada Božji život nema,
jer reč Božju ne sluša.
Još jednu mudru stvar da vam kežem
vama dragim ljudima,
koji želite da rastete Božjim rastom:
ali koji nemate dovoljno vere,
kao kad seme padne na njivu,
tako i na srca ljudska pada,
kiša Božjih reči da nahrane,
da uzraste plod Božji još više.
Ko može priče sve da objasni,
raznim narodima bez knjiga,
on glasom smisla ne govori.
Čak i ako govori sve jezike,
samo pokazuje nemoć njihovu.
Nego, svoju priču da dodam,
mnogo uma u malo reči kazujući.
Goli su svi narodi bez knjiga,
jer se ne mogu boriti bez oružja
sa protivnikom duša naših,
i lako će postati muka večnih plen.
Ako, narodi, vraga ne volite,
nego mislite da se s njim borite vrlo,
otvorite pažljivo vrata uma,
oružje primite čvrsto sada,
koje kuju knjige Gospodnje,
u glavu snažno udrite lukavoga.
Ova slova — ko ih primi,
tome Hristos mudrost govori
i duše vaše rečima krepi,
sa apostolima i prorocima svim.
Jer oni koji budu pismeni
biće kadri vraga ubiti,
prinoseći Bogu dobru pobedu,
bežeći od truleži gnojnoga tela,
tela čiji je život kao u snu;
ne padajući, već će krepko stojeći,
javiće se Bogu kao hrabri,
i stojeći s desne strane Božjeg prestola,
kada ognjem bude sudio narodima,
radujući se sa anđelima u vekove,
večno slaveći milostivoga Boga,
knjigama svim napisanim,
Bogu milostivom pojaće.
NJemu priliči svaka slava,
čast i hvala, Božjem Sinu, svagda,
sa Ocem i Svetim Duhom,
u vjek vekova, od sve tvari.
Amin.
Divan tekst. Smatram da ovaj predgovor treba da stoji ispred svakog Jevanđelja koje se štampa kod nas i da bi ovaj tekst trebalo uneti u osnovne škole za više razrede sa naglaskom na sledećim porukama:
- Slovenima pismenost dođe od Boga (kroz crkvu, patrijarha Fotija i Konstantina Filosofa)
- poznavanje mudrosti Jevanđelja spasava čoveka – daje mu zdravlje, ljubav, radost i pomaže mu da se izbori sa svojim krstom koji svako nosi.
- bez pismenosti i proučavanja knjiga duša vene jer smisao mudrih priča nedostaje
- džaba je mnoštvo poruka na stranom jeziku kada se smisao ne razume, bolje pet reči svojim razumom Bogu uzneti
- knjige će pomoći slovenskim narodima da se izbore sa duhovnim protivnikom
- telesno je prolazno, duhovno je zanavek. Knjige hrane dušu, a duša je večna.
Na kraju dajem i svoju belešku prevoda pa ako neko ima bolji prevod evo red po red, za lakše praćenje.
| Br. | Original | Prevod |
|---|---|---|
| 1 | Proglasъ ѥsmь svѧtou ѥvanьgelью: | Predgovor svetom Jevanđelju: |
| 2 | Ꙗko proroci prorekli sѫtъ prѣžde, | Kako su proroci već ranije prorekli, |
| 3 | Hristъ grѧdetъ sъbьratъ ѩzꙑkъ, | Hristos će sabrati narode, |
| 4 | Svѣtъ bo ѥstъ vьsemou mirou semou. | jer je On svetlost celog sveta. |
| 5 | Se sъbꙑstъ sѧ vъ sedmꙑi vѣkъ sь. | To se ispuni u ovom sedmom milenijumu. |
| 6 | Rѣšѧ bo oni: slѣpїi prozьrѧtъ, | Jer je rečno: slepi će progledati, |
| 7 | glousi slꙑšѧtъ slovo boukъvьnoѥ. | gluvi će čuti slovo pisano. |
| 8 | Boga že ѹbo poznati dostoitъ. | Boga će, videti dostojni. |
| 9 | Togo že radi slꙑšite, Slovѣne, si: | Zato slušajte, Sloveni, ovo: |
| 10 | Darъ bo ѥstъ otъ Boga sь danъ, | dar vam je od Boga dat, |
| 11 | darъ božїi ѥstъ desnꙑѩ čѧsti, | dar Božji sa desne strane, |
| 12 | darъ doušamъ, nikoliže tьlѣѩ, | dar duhovni, nikako telesni, |
| 13 | doušamъ tѣmъ, ѩže i prїimѫtъ. | dušama onim koje ga prime. |
| 14 | Matъѳei, Mar(ъ)ko, Louka i Іѡannъ | Matej, Marko, Luka i Jovan |
| 15 | ѹčѧtъ vьsь narodъ glagolѭšte: | uče sav narod govoreći: |
| 16 | Ѥliko bo svoihъ doušь lѣpotѫ | Onaj ko vidi lepotu svoje duše, |
| 17 | viditъ, lюbite bo radovati sѧ, | vole će i radovaće se, |
| 18 | grѣhovьnѫ že tьmѫ ѿgъnati | grehovnu tamu odagnati, |
| 19 | i mira sego tьlѭ ѿložiti | i trulež svoga tela odložiti, (smrt) |
| 20 | i raiskoѥ žitіѥ prіobrѣsti | i rajski život steći, |
| 21 | i izbѣžati otъ ogni gorѫšta, | i izbeći plamen ognja. |
| 22 | slꙑšite nꙑnѣ otъ svoѥgo ѹma, | Slušajte sada svojim umom, |
| 23 | slꙑšite slovѣnьskъ narodъ vьsь, | slušajte slovenski narodi svi, |
| 24 | slꙑšite slovo, otъ Boga prїide, | slušajte reč koja od Boga dođe, |
| 25 | slovo že krъmѧ človѣčьskꙑѩ doušѧ, | reč koja je hrana ljudske duše, |
| 26 | slovo že krѣpѧ i srьdьce i ѹmъ, | reč koja krepi i srce i um, |
| 27 | slovo se gotovaѩ Boga poznati. | reč koja priprema čoveka da pozna Boga. |
| 28 | Ꙗko besvѣta radostь ne bѫdetъ | Jer kao što oku bez svetlosti nema radosti |
| 29 | okou vidѧštю božіѭ tvarь vьsѭ | jer nemože videti Božju tvorevinu, |
| 30 | nъ vьse ni lѣpo ni vidimo ѥstъ, | niti mu je sve lepo, niti vidljivo, |
| 31 | tako i douša vьsꙗka bez boukъvъ | tako i svaka duša bez knjiga, |
| 32 | ne sъvѣdѫšti zakona že božіꙗ, | neće upoznati zakone Božje, |
| 33 | zakona kъnižьna i douhovьna, | zakona književnog i duhovnog, |
| 34 | zakona rai božїi ꙗvlꙗѭšta. | zakona koji raj Božji otkriva. |
| 35 | Kꙑi bo slouhъ gromьnaѥgo tѫtьna | Ko nije čuo tutanj groma, |
| 36 | ne slꙑšѧ, Boga možetъ boꙗti sѧ? | može li se Boga bojati? |
| 37 | Nozdri že pakꙑ, cvѣta ne ѫhaѭšti, | ili ko nije osetio miris cveća, |
| 38 | kako božьѥ čюdo razoumѣѥte? | kako će Božje čudo razumeti? |
| 39 | Ѹsta bo, ꙗže sladъka ne čюѭtъ, | Ili usta koja slatko ne okuse, |
| 40 | ꙗko kamѣna tvorѧtъ že človѣka. | kamenim čine čoveka. |
| 41 | Pače že sego douša bezboukъvьna | Tako i duša bez knjiga |
| 42 | ꙗvlꙗѥtъ sѧ vъ človѣcѣhъ mrьtva. | kod ljudi ostaje mrtva. |
| 43 | Se že vьse mꙑ, bratіѥ sъmꙑslѧšte | Sve ovo mi, braćo, promislismo |
| 44 | glagolѥmъ sъvѣtъ podobaѭštь, | da bi dali podoban savet, |
| 45 | iže človѣkꙑ vьsѩ ѿlѫčitъ | koji sve ljude odvaja |
| 46 | otъ žitiꙗ skotьska i pohoti, | od skotskog života i pohote, |
| 47 | da ne imѫšte ѹmъ nerazoumьnъ, | da ne biste imali um nerazumni, |
| 48 | touždemь ѩzꙑkomь slꙑšѧщe slovo | zbog slušanja reči na tuđem jeziku, |
| 49 | ꙗko mѣdьna zvona glasъ slꙑšite. | čak iako čujete crkvena zvona. (čak i u okviru crkve) |
| 50 | Se bo svѧtꙑi Pavьlъ ѹčѧ reče: | Jer sveti Pavle reče: |
| 51 | Molitvѫ svoѭ vъzdaѩ prѣžde Bogou, | Molitvu svoju najpre uznoseći Bogu, |
| 52 | ꙗko hoštѭ slovesъ pѧtь izdrešti | hoću pet reči da izgovorim |
| 53 | sъ razoumomь svoimь glagolati, | svojim razumom govoreći, |
| 54 | da i vьse bratьꙗ razoumѣѭtъ, | da ih i sva braća razumeju, |
| 55 | neže tьmѫ slovesъ nerazoumьnъ. | nego mnoštvo reči nerazumnih. |
| 56 | Kꙑi bo človѣkъ ne razoumѣѥtъ, | Onaj čovek koji ne razume, |
| 57 | kꙑi ne proložitъ pritъčѧ mѫdrꙑ, | i iz knjiga ne shvata mudrost priče, |
| 58 | sъkazaѭštіѩ besѣdꙑ pravꙑ namъ? | hoće li moći da objasni smisao nama? |
| 59 | Ꙗko bo tьlꙗ plъtьhъ nastoitъ, | Jer kao što trulež telu preti, |
| 60 | vьse tьlѧšti, pače gnoꙗ gnoѩšti, | sve kvarei, i na kraju se raspada, |
| 61 | ѥgna svoѥgo brašьna ne imatъ, | kada svoje hrane nema, |
| 62 | tako douša vьsꙗka opadaѥtъ | tako svaka duša vene, |
| 63 | žizni, božіꙗ ne imѫšti života, | kada Božji život nema, |
| 64 | ѥgda slovese božіꙗ ne slꙑšitъ. | jer reč Božju ne sluša. |
| 65 | Inѫ že pakꙑ pritъčѫ mѫdrѫ dzѣlo | Još jednu mudru stvar da vam kežem |
| 66 | da glagolѥmъ, človѣci, lюbѧšte sѧ, | vama dragim ljudima, |
| 67 | hotѧšte rasti božіѥmь rastomь, | koji želite da rastete Božjim rastom: |
| 68 | kъto bo vѣrꙑ seѩ ne vѣstъ pravꙑ, | ali koji nemate dovoljno vere, |
| 69 | ꙗko sѣmeni padaѭštю na nivѣ, | kao kad seme padne na njivu, |
| 70 | tako na srьdьcihъ človѣčьscѣhъ, | tako i na srca ljudska pada, |
| 71 | dъždꙗ božїi boukъvъ trѣbouѭšte, | kiša Božjih reči da nahrane, |
| 72 | da vъzdrastetъ plodъ božїi pače. | da uzraste plod Božji još više. |
| 73 | Kъto možetъ pritъče vьsѥ rešti, | Ko može priče sve da objasni, |
| 74 | obličaѭštѧ bes knigъ ѩzꙑkꙑ, | raznim narodima bez knjiga, |
| 75 | vъ glasѣ sъmꙑslьnѣ ne glagolѭšte. | on glasom smisla ne govori. |
| 76 | Ni ašte ѹmѣѥtъ ѩzꙑkꙑ vьsѩ, | Čak i ako govori sve jezike, |
| 77 | možetъ sъkazati nemoštь sihъ. | samo pokazuje nemoć njihovu. |
| 78 | Obače svoѭ pritъčѭ da pristavlѭ, | Nego, svoju priču da dodam, |
| 79 | mъnogъ ѹmъ vъ malѣ rѣči kažѧ. | mnogo uma u malo reči kazujući. |
| 80 | Nazi bo vьsi bes knigъ ѩzꙑci | Goli su svi narodi bez knjiga, |
| 81 | brati sѧ ne mogѫšte bez orѫžіꙗ | jer se ne mogu boriti bez oružja |
| 82 | sъ protivьnikomь doušь našihъ | sa protivnikom duša naših, |
| 83 | gotovi mѫkꙑ vѣčьnꙑѩ vъ plѣnъ. | i lako će postati muka večnih plen. |
| 84 | Iže bo vraga, ѩzꙑci, ne lюbite, | Ako, narodi, ćavola ne volite, |
| 85 | brati že sѧ sъ nimь mꙑslѧšte dzѣlo, | nego mislite da se s njim borite vrlo, |
| 86 | ѿvrьzѣte priležьno ѹmou dvьri, | otvorite pažljivo vrata uma, |
| 87 | orѫžіѥ prїimъše tvrьdo nꙑnѣ, | oružje primite čvrsto sada, |
| 88 | ѥže kouѭtъ kъnigꙑ Gospodьnѥ, | koje kuju knjige Gospodnje, |
| 89 | glavѫ tьrѫšte neprіꙗzni velьmi. | u glavu snažno udrite lukavoga. |
| 90 | Boukъvi sіѩ, iže bo prїimetъ | Ova slova — ko ih primi, |
| 91 | mѫdrostь tomou Hristosъ glagolѥtъ | tome Hristos mudrost govori |
| 92 | i doušѧ vašѧ boukъvami krѣpitъ, | i duše vaše rečima krepi, |
| 93 | apostolꙑ že sъ prorokꙑ vьsѣmi. | sa apostolima i prorocima svim. |
| 94 | Iže bo sihъ slovesa glagolѭšte | Jer oni koji budu pismeni |
| 95 | podobьni bѫdѫtъ vraga ѹbiti | biće kadri vraga ubiti, |
| 96 | pobѣdѫ prinosѧšte kъ Bogou dobrѫ | prinoseći Bogu dobru pobedu, |
| 97 | plъti bѣžѧšte tьlѩ gnoѥvьnꙑѥ | bežeći od truleži gnojnoga tela, |
| 98 | plъti, ѥѩže životъ ꙗko vъ sъnѣ | tela čiji je život kao u snu; |
| 99 | ne padaѭšte, krѣpъko že stoѩšte, | ne padajući, već će krepko stojeći, |
| 100 | kъ Bogou ꙗvlьše sѧ ꙗko hrabъri, | javiće se Bogu kao hrabri, |
| 101 | stoѩšte o desnѫѭ božіꙗ prѣstola, | i stojeći s desne strane Božjeg prestola, |
| 102 | ѥgda ognьmь sѫditъ ѩzꙑkomъ, | kada ognjem bude sudio narodima, |
| 103 | radouѭšte sѧ sъ anьgѣelꙑ vъ vѣkꙑ, | radujući se sa anđelima u vekove, |
| 104 | prisno slavѩšte Bogъ milostivꙑi | večno slaveći milostivoga Boga, |
| 105 | kъnižьnami vьsega že pѣsnьmi | knjigama svim napisanim, |
| 106 | Bogou poѭšte človѣkꙑ milouѭštю. | Bogu pojite ljudi milostivo. |
| 107 | Tomou podobaѥtъ vьsꙗka slava, | NJemu priliči sva slava, |
| 108 | čьstь i hvala, Božїi Sꙑnou, vꙑnѫ | čast i hvala, Božjem Sinu, svagda, |
| 109 | sъ Otьcemь i Svѧtꙑimь Douhomь | sa Ocem i Svetim Duhom, |
| 110 | vъ vѣkꙑ vѣkъ otъ vьseѩ tvari. | u vjek vekova, od sve tvari. |
| 111 | Aminъ. | Amin. |
Staroslovenski tekst Proglasa sačuvan je i u srpskoj rukopisnoj tradiciji. Prevod Tomislava Jovanovića rađen je prema srpskom prepisu iz treće četvrtine XIII veka, koji se nalazi u rukopisnoj zbirci manastira Hilandara, broj 23, a objavljen je u izdanju Nićifora Dučića.
Preporuka da pogledate emisiju u kojoj raspravljamo o pravoj poziciji Velike Moravije.
https://knihy.herba.sk/prezentacie/proglas-3/22/index.html
















Najnoviji komentari